Grčka drama ulazi u novi čin

Sve oči uprte su u Atinu odakle se očekuje vijest da je postignut dogovor o oprostu duga i da je prihvaćen novi program štednje. Ali i pored toga, Grčka još nije spašena, smatra u komentaru DW-a Spiros Moskovou.

Nakon višesedmičnih pregovora grčka koaliciona vlada je, iako nevoljno, došla do rezultata. S jedne strane s privatnim povjeriocima su dogovoreni komplikovani mehanizmi reprogramiranja grčkih dugova. S druge strane dogovoren je i najnoviji plan štednje koji je zadovoljio zahtjeve Trojke iz MMF-a, EU-a i Evropske cenralne banke. Reprogramiranje dugova i plan štednje uslovi su da Grčka dobije drugi paket pomoći u iznosu od 130 milijardi eura. U protivnom će ova zemlja sredinom marta bankrotirati. Je li Grčka sad spašena? Ni u kojem slučaju nije. Okončan je samo najnoviji čin grčke drame. Čini se da ova zemlja već dvije godine pleše na ivici ponora i svaki put se u posljednjoj sekundi sprječava katastrofa. To je s jedne strane rezultat početne neodlučnosti EU-a da se odlučno prihvati grčkog problema. S druge strane je to rezultat besprimjerne nesposobnosti grčke politike da dođe do razumnih rješenja.

Borba Herkulesa sa Hidrom
Grčki ministar finansija Venizelos pregovore s Trojkom je slikovito nazvao borbom Herkulesa s Hidrom, mitološkom višeglavom nemani. To nije slučajno. Ta simbolika je namijenjena napaćenim grčkim biračima koji će idućih mjeseci morati na izbore. Ali, zapravo ona predstavlja izokretanje stvarnosti. U Grčkoj nije paralizovana samo privreda, već i cijeli politički sistem. Kriza je na svjetlo dana iznijela sve slabosti. Grčki sistem, koji dugo postoji i kojeg su uglavnom karakterisale veze, korupcija i tzv. "klijentelizam", bori se sada za preživljavanje. To je prava Hidra, koja muči Grke, jer njih ne muče evropski partneri, koji se u javnosti srozavaju na nepopustljive povjerioce.

Grčke partije, prije svega socijalistička partija PASOK i konzervativna Nea Dimokratia, koje snose glavnu odgovornost za cijelu mizeriju, glume sada Poncija Pilata i pripisuju povjeriocima nepopustljivost i tvrdoću. Ova zamjena teza ne obećava ništa dobro, niti za akuelni niti za sljedeći paket pomoći, koji će sigurno doći na red. Političke partije u Grčkoj nemaju načelni konsenzus o uzrocima i mogućem izlazu iz današnje krize. To se odnosi i na one stranke, koje čine Papademosovu vladu. To je razlog što do sada donesene mjere ne mogu istinski da zažive. Na njih se gleda kao na diktat iz inostranstva i one se miniraju.

Ne izvlače lekcije iz historije
31% zaposlenih Grka su činovnici. Grčka vlada obavezala se da će do 2015. godine ukinuti 150 hiljada radnih mjesta u javnom sektoru. Do sada se o tom pitanju nije puno odmaklo, s tim što se u novom paketu mjera Trojke to još jedanput spominje.

Sve u svemu, grčka drama se nastavlja i pored dobrih vijesti, koje stižu iz Atine. U posljednje dvije godine komentatori su suzdržano ponašanje Berlina kod spašavanje eurozone povezivali s traumama Vajmarske republike, s tadašnjom inflacijom i masovnom nezaposlenošću. Začuđuje međutim da vjekovni grčki narod ne izvlači lekcije iz svoje historije. Grčka je, naime, već jednom bankrotirala. Bilo je to 1893. godine. Taktika odugovlačenja i neodgovornost grčkih stranaka je 1897. dovela do toga da su velike sile, među kojima su i tada bile Njemačka i Francuska preuzele strogu konrolu grčkih finansija. Njemački planovi o slanju opunomoćenika EU za štednju u Grčku, koji Grcima još izgledaju neumjesni, vjerovatno će uskoro postati neminovnost.