Nevjerovatni podaci: Skoro dvije trećine stanovnika Beča rijetko ili nikada ne koristi automobil

Skoro dvije trećine stanovnika Beča rijetko ili nikada ne koristi automobil, pokazala je najnovija analiza mobilnosti koju je objavila Austrijska organizacija za održivu mobilnost (VCÖ), na osnovu podataka Statistik Austria.

Prema istraživanju, 47 posto Bečlija nikada ne koristi automobil, dok 16 posto to čini samo rijetko, što ukupno iznosi 63 posto. Na nivou cijele Austrije taj udio iznosi 34 posto. Zanimljivo je da je u Beču gotovo četiri puta više onih koji nikada ne voze nego onih koji automobil koriste svakodnevno, a takvih je 12 posto.

Time je Beč uvjerljivo prvi u Austriji po udjelu građana koji uopće ili vrlo rijetko koriste automobil.

Slijede pokrajine Vorarlberg sa 34 posto te Tirol i Salzburg sa po 33 posto, dok je taj udio najmanji u Donjoj Austriji i iznosi 22 posto.

"Beč kao velika metropola ima gustu mrežu javnog prijevoza i dobru dostupnost trgovina i usluga, što omogućava stanovnicima da se svakodnevno kreću bez automobila i pritom štede novac", kaže Michael Schwendinger, stručnjak VCÖ-a.

Manje automobila znači manje gužvi, buke i zagađenja, ali i bolji kvalitet života građana. Podaci pokazuju i da je pješačenje najčešći oblik kretanja u Beču. Čak 73 posto stanovnika svakodnevno hoda do radnog mjesta, škole ili stanica javnog prijevoza.

Javnim prijevozom se svakodnevno koristi 40 posto građana, dok dodatnih 26 posto to čini nekoliko puta sedmično.

Stručnjaci naglašavaju da dodatni razvoj biciklističke infrastrukture, pješačkih zona i bolje povezanosti javnog prijevoza može dodatno smanjiti ovisnost o automobilima.

"Kada ljudi imaju sigurnu biciklističku stazu ili ugodnu pješačku zonu, mnogo češće biraju hodanje ili bicikl umjesto auta", objašnjava Schwendinger.

Ipak, izazovi i dalje postoje, posebno kada je riječ o velikom broju automobila koji svakodnevno dolaze iz okolnih područja. Kao jedno od rješenja navodi se unapređenje javnog prijevoza između grada i prigradskih općina, uključujući uvođenje brzih autobusnih linija sa zasebnim trakama, pri čemu jedan autobus može zamijeniti i do 50 automobila.