Automobil koji je otet od roditelja: Prije 50 godina predstavljen je VW K70

Sastanak Upravnog odbora firme NSU Motorenwerke AG 12. januara 1965. godine rezultirao je krupnom odlukom. Šef razvoja Ewald Praxl i rukovodilac dizajnerskog odjeljenja Claus Luthe dobili su zadatak razvoja klasične limuzine i karavana i to u vrijeme kada je NSU dovršavao veliki Ro 80.

U NSU-u su opravdano bili rezervisani kako će tržište prihvatiti revolucionarni Ro 80, koji je tehnički bio daleko ispred svog vremena, a pogotovo ispred "Princa", tadašnje ikone firme. Zato su željeli imati u rezervi "nešto između" ova dva modela.

Već 30. jula završen je prvi prototip, ali ne limuzina već karavan pod kodnom oznakom "Typ X I". U oktobru 1965. šefovima firme je predstavljen "Studie 77", baziran na "Princu" NSU 110, limuzina sa dvoja vrata i motorom smještenim straga. Naredni korak bio je "Typ X II", također sa dvoja vrata, ali motorom i pogonom naprijed.

Tek će "Typ X III" zadovoljiti zahtjeve šefova, a koncept dobiti finalnu oznaku "Typ 86". Godine 1967. dovršen je prvi prototip i ispitan u zračnom tunelu, a u decembru su završene pripreme da "Typ 86" bude izveden na testiranja u uslovima gradskog saobraćaja. "Typ 86" preimenovan je u K70 pri čemu je "K" otkrivalo da je u pitanju klipni ("Kolben") motor za razliku od rotacionog wankela u NSU Ro 80.

Za svjetsku premijeru novog NSU-a određen je ženevski salon automobila u martu 1969. Novinari su dobili prve press fotografije skladno dizajnirane limuzine sa znakom NSU-a na poklopcu motora, započele su marketinške aktivnosti uvođenja novog modela na tržište, skoro da se počeo uređivati štand za jednu od zvijezda "Ženeve 1969" kada se desio preokret!

Volkswagen kupuje NSU, formira novu firmu "Audi NSU Auto-Union A.G" i, ono najvažnije, zaustavlja premijeru K70! Prvi izgovor za ovaj potez bilo je lansiranje Audija 100, odnosno namjera čelnika koncerna da spriječe "bratoubilački rat" u vlastitoj kući. Činilo se kako će K70 otići na smetljište historije no dešava se novi preokret.

U Wolfsburgu su prepoznali da K70 ima sve ono što je Volkswagenu nedostajalo tih godina: Bila je to moderna limuzina, sa prednjim pogonom, vodeno hlađenim motorom smještenim naprijed. Zašto bi novce trošili u razvoj sopstvenog automobila koji će popuniti paletu pored već vremešne "Bube" i ne tako uspješnog VW 411 kada su kupovinom NSU-a u miraz dobili gotov proizvod.

Stoga je K70 inkorporiran u Volkswagenovu paletu, sa minimalnim izmjenama na izgledu i tehnici. Zlobnici su govorili kako je "najzahtjevnija promjena" bilo postavljanje Volkswagenove umjesto značke NSU-a. Osim što je bio prvi Volkswagen sa prednjim pogonom i vodeno hlađenim motorom naprijed, K70 je značajan i jer je najavio uspješne VW-ove modele '70-ih: Polo, Golf i Passat.

Umjesto NSU K70 u proljeće 1969. godine, novi model je predstavljen kao Volkswagen K70 u jesen 1970. Proizvodnja limuzine dugačke 4,45 metara počela u novoj fabrici Salzgitter. Poređenje sa "411-kom", tadašnjom perjanicom Volkswagenovih inžinjera, otkrivalo je koliko je K70 tehnički superioran. Mada kraći za 7 centimetara, K70 je nudio više prostora u kabini, a pogotovo u prtljažniku koji je primao fantastičnih 516 litara.

Ravne linije karoserije pružale su bolju preglednost u kombinaciji sa relativno visokim sjedenjem i velikim prozorskim površinama. Grijanje automobila sa vodeno hlađenim motorom bilo je neuporedivo efikasnije od VW 411 sa zračno hlađenim motorom straga.

Vozne karakteristike bilo je neumjesno porediti. K70 je od brata Ro 80 preuzeo dvokružni kočioni sistem sa prednjim diskovima uz mjenjač što je smanjilo neogibljene mase ali otežavao posao serviserima. Pasivnoj sigurnosti doprinos su davali zakrivljen upravljački stub, rezervoar smješten u zaštićenu zonu ispod šasije a ispred zadnje osovine.

Motor nagnut udesno i diferencijal sa mjenjačem smješteni su jedan iznad drugog da bi se pogonska jedinica mogla smjestiti iznad prednje osovine, sve sa ciljem bolje raspodjele težine. Ovakvo rješenje omogućavalo je i ugradnju kvačila i mjenjača nevisno od motora.

Prve verzije pokretao je 1,6 litarski benzinac snage 75 ili 90 "konja" koji je, sa radilicom u pet ležajeva i bregastom osovinom pogonjenom lancem, zapravo, bio uvećani agregat NSU-a 1200. Mada je ovaj motor pružao solidne performanse K70, imao je veliki nedostatak – ogromnu potrošnju koja je išla na dušu lošem podešavanju Solex dvostrukog karburatora. Snažnija verzija zamijenjena je 1973. godine Audijevim 1,8 litarskim motorom sa 100 KS, a ova izvedba K70 prepoznatljiva je po crnoj bočnoj liniji duž cijelog automobila.

U periodu od augusta 1970. do februara 1975. godine izrađeno je ukupno 211.127 primjeraka Volkswagena K70. Mada je nepouzdani Ro 80 doveo na loš glas sve modele koji su imali bilo kakve veze sa NSU-om, K70 je "ukopala" nerantabilnost proizvodnje jer nije mogao koristiti dijelove drugih Volkswagenovih modela. Ali, najavio je novi tehnički koncept Volkswagenovih vozila koji će prave rezultate polučiti kasnije preko Passata, Golfa, Pola i omogućiti ovoj firmi da postane najveći europski automobilski proizvođač.