'Jugoslavija bi pobjedila Baggiovu Italiju i osvojila SP 1994'

"10 najboljih reprezentacija koje nisu osvojile Svjetsko prvenstvo" zanimljiv je popis najvećih koji to nisu uspjeli dokazati pobjedom na najvažnijem takmičenju, a mnogi čak ni plasmanom na SP-a i koji je sastavio portal goal.com.

Naravno da kao kod svakog izbora, tako i kod ovog može biti rasprave o tome "zašto je neka reprezentaciju tu a neka ne", ali čini se kako je ovaj portal napravio dobar i kompetentan izbor najboljih među reprezentatvinim luzerima.

Najzanimljivije ljubiteljima nogometa "na ovim prostorima" svakako je šesta pozicija koju u ovom "Topu 10" zauzima "reprezentacija" Jugoslavije iz 1994.

"Jugoslavija nije sudjelovala niti u kvalifikacijama za SP te godine - suspendirana je nakon rata koji je doveo do raspada države i podjele na Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju i kasnije, Srbiju i Crnu Goru. Može se reći da je u vrijeme koje obilježava ratni sukob selekcija Jugoslavije bila najjača ekipa na svijetu, jer u njoj bi se našli Dragan Stojković, Zvonimir Boban, Dejan Savičević, Davor Šuker, Darko Pančev, Siniša Mihajlović, Vladimir Jugović, Robert Prosinečki. U finalu SP-a u Americi sastale su se dvije prilično mediokritetske reprezentacije Brazila i Italije koje su tamo dovukli individualna 'herojstva' Romarija i Baggija. Jugoslavija bi pobjedila obje reprezenatcije".

Kao što se vidi iz opisa "Jugoslavije '94" i na goal.comu pogrešno pišu kao da je Srbija jedina sljednica raspale SFRJ pa je bila "suspendirana" sa SP-a, što nije tačno - sve nabrojane države sljednice su pokojne "Juge", a Srbija (ne Jugoslavija, iako se tada Srbija i Crna Gora formalno tako zvala) nije mogla sudjelovati u kvalifikacijama radi sankcija koje joj je nametnuo UN zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Hrvatska i Slovenija na primjer, nisu sudjelovale u kvalifikacijama zbog kasnijeg primanja u FIFA-u.

Treće mjesto na listi zauzima Holandija iz 1974:

"Nezaboravne Michelsove zvijezde 'Totalnog nogometa' iz '74 nisu uspjele osvojiti SP i to još uvijek boli njihove zemljake. Ekipa koju je predvodio Johan Cruyff bila je puna legendi i nakon što je pregazila Argentinu 4:0 i Brazil 2:0 činilo se kako je nezaustavljiva i u finalu gdje je povela u drugoj minuti, prije nego što je Zapadna Njemačka stigla taknuti loptu. Međutim, njihovi najveći rivali na kraju su slavili 2:1".

Druga je Mađarska iz 1954:

"Nevjerojatno zvuči da je finale SP-a izgubila (naravno, od Nijemaca) reprezentacija koja je do tamo došla nakon: revolucionarne taktičke novosti sa četiri napadača pod vodstvom Fereneca Puskasa, niza od 31 utakmice bez poraza, pobjede nad Englezima na Wembleyu rezultatom 6:3, 17 golova u dvije utakmice u skupini (uključujući pobjedu od 8:3 nad Njemačkom!), pobjeda nad finalistima iz '50 Brazilom i Urugvajem i vodstva u finalu 2:0 osam minuta prije kraja." Bili Nijemci dopingirani (kako se govorilo) ili ne, slavili su 3:2.

Prvi je Brazil iz 1982:

"Zico, Socrates, Falcao, Eder, Junior i Cerezo su u prve četiri utakmice u Španiji sve pomeli njihovom nogometnom sambom. SSSR-u, Škotskoj , Novom Zelandu i Argentini zabili su 13 golova i protiv Italije im je trebao samo remi za plasman u polufinale, ali kombinacijom loše obrane, loše završnice zloglasnog Serginha Chulape i zbog hat-tricka Paola Rossija kasniji svjetski prvaci Talijani slavili su 3:2".