Topčagić: Važni zakoni čekaju na političku volju

Reci.ba: Šefovi diplomatija Evropske unije ocijenili su na zasjedanju u ponedjeljak (18. maja) na sastanku u Briselu da je "uprkos teškim političkim prilikama, sigurnosna situacija u BiH i dalje stabilna" i zaključili da će se naknadno razmisliti o smanjenju vojne i policijske misije EU u BiH. Da li to znači da bi vojna operacija EU u BiH "Althea", umjesto dosadašnjeg „aktivnog djelovanja“ mogla uskoro prerasti u misiju "jačanja kapaciteta i obuke lokalnih bezbjednosnih snaga" u BiH?

Topčagić: Ja mislim da je takvo opredjeljenje već utvrđeno na nivou Evropske unije, ali pitanje je kada će takva odluka formalno stupiti na snagu. Mislim da se i ta odluka povezuje sa odlukom o transformaciji OHR-a u Ured specijalnog predstavnika EU. Mislim, dakle, da je prevladalo mišljenje u Briselu da se sa formalnom odlukom o završetku evropske vojne misije u BiH treba sačekati dok ne dođe do tranzicije OHR-a. Dok postoji OHR, očigledno je, postojat će i „Althea“ kao misija. Što se sigurnosne situacije tiče, ona jeste stabilna i u Briselu se zaista ocjenjuje pozitivnom ocjenom, jer nije bilo nikakvih incidenata, a pogotovo nikada od završetka rata nije bilo napada na strane vojnike. U vojnoj misiji EU u Bosni i Hercegovini je trenutno oko 2.000 vojnika iako neke države na unilateralnoj osnovi donose odluke o povlačenju svojih vojnika zbog potreba u drugim kriznim područjima, kao što je Afganistan na primjer.

- Iz sjedišta EU u kojoj ste i najviši zvanični predstavnik BiH, vrlo često se u posljednje vrijeme upozorava da se "evropska perspektiva i budućnost BiH" moraju temeljiti isključivo na ispunjavanju nužnih pretpostavki koje je postavila međunarodna zajednica u vidu "pet ciljeva i dva uslova". Šta je od toga, prema zvaničnicima u Briselu, ispunjeno, a šta je ostalo da se uradi?

Pet ciljeva i dva uslova su postavljeni od strane Upravnog odbora Vijeća za provedbu mirovnog sporazuma u BiH i potrebno ih je ispuniti da bi Vijeće donijelo odluku o zatvaranju Ureda visokog predstavnika i njegove tranzicije u Ured specijalnog predstavnika EU. Sasvim je, dakle, izvjesno da će se Ured visokog predstavnika zatvoriti, a funkciju u još jačoj mjeri preuzeti specijalni predstavnik EU koji bi istovremeno trebalo da bude i šef Delegacije Evropske komisije u BiH. Za takav ‘transfer’ nadležnosti neophodno je dakle da se stvore određene unutrašnjopolitičke pretpostavke i to je ta situacija sa takozvanim 5+2.

Od svih tih ciljeva i uslova ostalo je da se donese zakon o državnoj imovini, a to u ovom momentu predstavlja teško političko pitanje za političke aktere u BiH i ne mogu u ovom momentu sa sigurnošću dati procjenu kada bi taj zakon mogao biti usvojen. U svakom slučaju, dok taj zakon ne bude usvojen, Ured visokog predstavnika nastavlja s radom, a visoki predstavnik je istovremeno i specijalni predstavnik EU. Dakle, to su zajednički uslovi Upravnog odbora međunarodnog Vijeća za provedbu mirovnog sporazuma u BiH (PIC) i Evropske unije.

- Da li je ipak realno da se preostali uslovi, pa samim tim i transfer nadležnosti, obave do ljeta ove godine, kako je ranije bilo predviđeno?

Zavisi od usvajanja zakona o državnoj imovini. Bez usvajanja tog zakona sigurno neće biti donesena odluka o transformaciji OHR-a, a i kada se usvoji zakon obavit će se još jedna cjelovita procjena stanja na terenu, odnosno opšte situacije u zemlji i u zavisnosti od toga će se donijeti konačna odluka. Kako sada stvari stoje, ja mislim da nije realno do ljeta očekivati transfer takvih nadležnosti, ali evo da ja ne uzimam takvu ulogu na sebe, o tome će odlučiti Upravni odbor PIC-a.

- Zajedno s američkim potpredsjednikom Bajdenom u Sarajevu je u utorak 19. maja u jednodnevnoj posjeti Bosni i Hercegovini boravio i visoki predstavnik EU za zajedničku vanjsku politiku i sigurnost, gospodin Havijer Solana. To je prvi slučaj da se evropski i američki zvaničnici ovog ranga sastaju u BiH povodom budućnosti ove zemlje. Kako se u zvaničnom Briselu tumači ovakav potez EU, a kakva je Vaša procjena?

Ja mislim da se radi o nastojanju da se Bosni i Hercegovini uputi jedinstvena poruka međunarodne zajednice u kojoj su i SAD i EU značajni faktori i da žele postati još jači partneri. Veoma je važno da govore koliko je moguće više jednim istim glasom i kada je BiH u pitanju i upravo ta želja i to opredjeljenje se manifestuje ovom zajedničkom posjetom. To je veoma snažan izraz podrške Bosni i Hercegovini i nadam se da će ova zajednička posjeta rezultirati jednom novom dinamikom, prije svega u reformskom procesu u BiH, ustavnim promjenama i svim drugim političkim razgovorima o budućnosti zemlje.

Upravo kada su reforme u pitanju, EU kroz sve svoje izvještaje, izjave i rezolucije, ima veoma oštar stav prema BiH, ukazujući da su te reforme prespore, parcijalne i usiljene u usporedbi sa drugim zemljama iz okruženja. Može li se reći da su političke tenzije, retorika i opšta apatija u BiH ključni razlozi sporog napretka zemlje ili ima i nekih drugih razloga?

Pa, znate, sporo je i nama (smijeh) koji radimo na tome, koji živimo u svojoj zemlji ili radimo za svoju zemlju. Nije, dakle, sporo samo Evropskoj uniji. Ja mislim da je važno reći da mi sada imamo odgovarajuće administrativne i institucionalne kapacitete da možemo pripremiti kvalitetne zakonske prijedloge i druge podzakonske akte koji se traže za provođenje tih reformi. Važno je takođe da naše domaće institucije stalno jačaju kako bi mogle da provode te propise koji su usaglašeni sa evropskom pravnom stečevinom i evropskom praksom. Nije problem, dakle, u sposobnosti naših institucija da pripreme ili primijene te zakone. Više se radi o tome da li će biti političke volje da se ti zakoni usvoje i počnu provoditi u djelo, a to je ono što EU od nas upravo traži – da budemo odgovorni. Mi imamo niz zakona koji su pripremljeni prije nekoliko godina, ali nije bilo političke volje da se oni i usvoje, tako da je to nešto na čemu, po mom mišljenju, treba najviše raditi. To je, na kraju, nešto što se očekuje od naših političkih lidera, da nađu način kako približiti stavove i postići saglasnost.

- Prije nekoliko dana ste izjavili kako BiH ima još malo vremena da ispuni briselske uslove iz Mape puta za liberalizaciju viza kako bi se našla na listi za ukidanje viznih ograničenja za ulazak u zemlje Šengena. Koliko je, po Vašoj ocjeni, realno da će BiH ispuniti te preostale uslove do konačne odluke Vijeća EU o tome da li će, i kojim zemljama, vize konačno biti ukinute?

Mogu samo ponoviti isto što sam maloprije rekao. Postoje prijedlozi zakona, napisani su i čeka se na njihovo usvajanje. Pitanje je samo da li će biti usvojeni ili ne. Oni mogu biti usvojeni u tom obliku u kojem su predloženi ili sa nekim izmjenama, zavisno od toga kako će se dogovoriti u bosanskohercegovačkom parlamentu i Vijeću ministara, ali najveći dio posla na pripremi i pisanju tih propisa je završen. Treba, dakle, samo vidjeti da li se ti zakoni mogu usvojiti u predloženom obliku ili uz eventualne izmjene i time bi značajan dio uslova za liberalizaciju viznog režima bio ispunjen. Od nas se takođe traže i početni rezultati u primjeni tih zakona, posebno u oblasti granične kontrole, zatim se očekuje početak izdavanja biometrijskih pasoša, kako bi se vidjelo da je i taj proces konačno krenuo u skladu sa zahtjevima zvaničnog Brisela. Nakon toga bismo mogli očekivati prijedlog Evropske komisije za ukidanje viza, čime bi se ponovo svrstali s drugim državama u regiji koje su ispunile uslove.

- U tom slučaju bi, znači, BiH bila ponovo na dobrom putu. Može li se očekivati da ukidanje viza ipak bude istovremeno za sve zemlje regiona?

To je teško u ovom momentu reći, jer Evropska komisija je upravo početkom sedmice, 18. maja, dostavila svoj izvještaj državama članicama. Taj izvještaj će se sada razmatrati između država članica i u tom izvještaju se opisuje stanje u svakoj od zemalja i daje ocjena Komisije, ali nema nikakvog prijedloga kojoj državi bi trebalo ukinuti vize, a koje države da sačekaju. Do tog prijedloga će se doći nakon naknadnih diskusija sa državama članicama. Dakle, već iduće sedmice, 25. maja, vjerovatno će uslijediti prvi krug konsultacija sa državama članicama, a onda će uslijediti vjerovatno čitav niz novih konsultacija. Nakon toga, izvještaj Komisije će biti dostavljen i nama na uvid.

Mi smo u Misiji BiH u Briselu vidjeli te radne verzije materijala koji se odnosi na BiH i po našim saznanjima, u samom izvještaju nema nikakvih novih iznenađenja. To su oni uslovi iz Mape puta koji su nam dobro poznati i mi tačno znamo šta smo uradili, a šta nismo i šta je u kojoj fazi realizacije. Pitanje nije ipak samo tehničke prirode, jer pitanje viznog režima je i unutrašnjopolitičko pitanje zemalja članica EU, posebno onih velikih država članica, te bi i o tome trebali voditi računa. Zbog odnosa svoje domaće javnosti prema ovom pitanju, političari će u tim zemljama nastojati da u momentu donošenja odluke o ukidanju viza imaju argumente kojom će je braniti. Zato i jeste toliko bitno da i mi kod svoje kuće uradimo sve što je potrebno i da na taj načim olakšamo donošenje pozitivnog prijedloga Evropske komisije, pozitivnog stava zemalja članica i konačne odluke Vijeća EU.

- Da li je ukidanje viznog režima prioritetno pitanje za BiH i bosanskohercegovačku misiju u Briselu?

Jeste. U ovoj fazi je to najveći prioritet. Prioritet je i kretanje prema kandidatskom statusu, što se tiče procesa EU integracija, a treći prioritet je, naravno, pristupanje NATO-u.

- Kao što je poznato, Hrvatska i Makedonija su dobile status kandidata za članstvo u EU, Albanija je svoju kandidaturu uputila Briselu krajem prošlog mjeseca, Crna Gora je to učinila sredinom decembra, a Srbija to isto najavljuje do ljeta ove godine. BiH bi tako uskoro mogla ostati jedina zemlja u regionu bez statusa kandidata, što povlači brojne posljedice, uključujući i nemogućnost povlačenja znatno većeg obima evropskih pretpristupnih fondova. Da li je izgledno da i BiH do kraja godine podnese svoju kandidaturu. Kakve su preporuke zvaničnog Brisela?

Mi smo ranije planirali da dobijemo status kandidata do kraja 2010. godine i prije dvije, dvije i po godine, kada smo takav plan pripremali, to je bilo ambiciozno, ali mislim da je bilo i ostvarivo. Međutim, sada se u Briselu podnošenje zahtjeva za kandidatski status povezuje sa, kako kažu, “dobrim vijestima” iz BiH. To znači da bi aplikaciju trebalo podnijeti u momentu kada se u zemlji dešavaju pozitivni procesi. Tada će ta aplikacija imati mnogo jači kredibilitet. U Briselu se takođe posebno ukazuje na činjenicu da bi dobar momenat za podnošenje aplikacije mogla biti transformacija OHR-a u Ured specijalnog predstavnika. To bi bio dokaz da se nešto pozitivno desilo, da su ispunjeni 5+2 ciljevi i uslovi, i da je opšta situacija u zemlji takva da omogućuje daljnji progres u procesu evropskih integracija.

Sasvim je tačna konstatacija da bi za BiH bilo vrlo nepovoljno ako bi ostala jedina zemlja u regiji koja nija podnijela zahtjev za članstvo. Iako nakon podnošenja zahtjeva pa do dobivanja mišljenja može proći od godinu do dvije, bitno je da krenemo u taj proces i da se proces odvija. Mislim da je to za nas u ovom času najvažnije. U slučaju Makedonije, priprema mišljenja Evropske komisije trajala je 20 mjeseci, dakle malo više od godinu i pol. U našoj situaciji bi to možda bilo čak i dvije godine, jer se sada mnogo striktnije prati ispunjenje svih uslova i opšteg stanja u svim oblastima u zemlji. Ali, taj će proces trajati u skladu sa našom brzinom ispunjenja uslova i sa spremnošću Unije da primi nove države članice. Sa naše tačke gledišta, međutim, u ovom momentu je najvažnije da se krećemo u pravom smjeru.

- Budući da ste veoma dobar poznavalac evropskih politika i odnosa EU prema Zapadnom Balkanu, kada lično vidite BiH u Evropskoj uniji? Želim Vas to pitati, iako znam da nije baš popularno govoriti o datumima kada je riječ o proširenju EU.

Niko realan u ovom momentu ne govori o datumima. Čak i datum koji je ranije Komisija spomenula za Hrvatsku sada se, iz poznatih razloga, dovodi u pitanje zbog zastoja u pregovorima. Govoriti o datumima u našem slučaju je još mnogo teže. Kao što sam rekao, trebat će nam od godinu i po do dvije godine da dobijemo mišljenje Vijeća ministara o našem zahtjevu za članstvo. Ako je to mišljenje pozitivno, onda ćemo dobiti status kandidata, a ako situacija bude po nas povoljna, onda se Unija može opredijeliti da nam brzo nakon toga otvori i pregovore o punopravnom članstvu. Međutim, pogledajte, u slučaju Hrvatske, koja se smatra dobro pripremljenom zemljom za ovaj proces, u većini oblasti sve to traje već nekoliko godina, tako da će i kod nas to trajati barem toliko, ako ne i duže, jer opet naglašavam, u samoj Uniji se sada mnogo striktnije prati ispunjenje uslova i stepen pripremljenosti svake od budućih članica. Zato je veoma teško davati bilo kakvu ozbiljniju prognozu, ali ovdje se u Briselu čuje, recimo, mišljenje da tokom sljedećeg petogodišnjeg mandata Evropskog parlamenta, nakon ovih izbora u junu, vjerovatno jedino Hrvatska može ući u članstvo, a sve druge zemlje možda nakon isteka ovog petogodišnjeg mandata. Tako, dakle, da u ovom momentu govorimo o tom vremenskom okviru.

reci.ba/radiosarajevo.ba