Ko su gubitnici u antiterorističkim ratovima?

Greške zapadnih političara posljednjih su godina u nekim dijelovima svijeta izazvale reakcije koje će dugo trajati. Ako se jasni pobjednici Antiterorističkih ratova ne mogu tako lako odrediti, onda nije teško pronaći gubitnike, piše Guardian.

Postoji veliki broj muškaraca, žena i djece koji su se našli u višestrukim unakrsnim vatrama: žrtve napada 11. septembra ili 7. jula i bombardovanja Madrida, žrtve napada na sekretarijat u Bagdadu, žrtve loše naciljanih američkih bespilotnih napada u Pakistanu ili žrtve napada od strane tinejdžera bombaša-samoubica u Afganistanu. Tu su i oni koji su pogubljeni od strane Abu-Musaba Al-Zarqawija, poglavara Al-Qaide u Iraku do njegove smrti u 2006; kao i oni koji su umrli, izrešetani mecima od strane američke mornarice, u Hadithi; zatim oni ubijeni od strane privatnih istražitelja koji grade karijere u ogromnim, zatamnjenim četverotočkašima kroz Bagdad.

Ipak, oni koji su umrli služeći vojsku su najbolje zapamćeni. Iako se može reći da je posrijedi vojnički entuzijazam, ili čak sadizam, mnogi zapadni vojnici nisu se prijavili za vojsku i motiv im nije bio ratovanje i ubijanje drugih ljudi. Značajan broj je došao iz siromašnih gradova Srednjeg zapada ili većih gradova Ujedinjenog Kraljevstva i priključili su se zbog posla, avanture ili da plate svoje školovanje, da nauče zanat.

Prema knjizi The 9/11 Wars Jasona Burkea, do kraja novembra 2010, zbir američkih vojnika koji su poginuli u Iraku, iznosio je 4,409, sa 31,395 ranjenih. Više od 300 vojnih lica iz drugih država su ubijeni također, a mnogo njih je ozlijeđeno, onesposobljeno ili psihički povrijeđeno zauvijek. U Afganistanu je ubijeno preko 2000 vojnika iz 48 različitih država u prvih 9 godina sukoba. Ovo uključuje 1300 Amerikanaca, 340 Britanaca, 153 Kanađanina, 43 Francuza i 44 Nijemca.

Dodajte tome napuštene i protjerane, samo one koji su bili oštećeni indirektnim efektima sukoba, smrtnost dojenčadi ili porast pothranjenosti do koje je došlo zbog nestanka osnovnih sredstava za život...

Svi trebamo biti svjesni nasilja kojem smo bili svjedoci u proteklih 10 godina. Jednoga dana Antiteroristički ratovi će biti zapamćeni pod drugim imenom, ali većina  mrtvih neće uopće biti zapamćena.