Crveni krst zahtijeva prekid vatre u Siriji

Sve glasniji su zahtjevi za obustavljanjem borbi u Siriji. Zamjenica generalnog sekretara UN-a za humanitarna pitanja, Valeri Amos pozvala je predsjednika Asada da odobri nesmetan pristup humanitarnim organizacijama.

Ljudi u Homsu su očajni. 18 dana u kontinuitetu traje bombardovanje tog grada od strane sirijske armije. Poginulo je na stotine ljudi. Ranjeni pak skoro da nemaju nikakvu pomoć. Nema ni hrane. Svi očekuju akciju kopnenih snaga na srce ustanka, na četvrt Bab Amr u kojem još uvijek živi oko 80 hiljada ljudi. Novinar Muhamed Orabi kaže:

"Od utorka ujutro (21. februara) na Bab Amr pale su na tone bombi. I ostali dijelovi Homsa se bombarduju, ali ova četvrt je posebno na meti jer su se u njoj ušančili dezerteri sirijske armije. Često se bombarduju bolnice. Ljekari su otvorili novu, ali je i ona bombardovana. A sada ranjene nosimo u kuće na sigurnom. Nemamo više šta da jedemo. Gdje su sada organizacije za ljudska prava, Crveni krst ili Crveni polumjesec?"

No, do njih bi sada ipak mogla da stigne pomoć. Kao jedina strana organizacija koja boravi u Damsku jeste upravo Crveni krst. U Damasku je stacionirano oko 30 radnika te humanitarne organizacije. Oni već danima pregovaraju sa sirijskim rukovodstvom. Cilj je da se postigne primirje i otvore koridori kako bi mogla da bude dopremljena pomoć Homsu i ostalim ratom zahvaćenim oblastima.

Slobodan pristup najveći problem
Portparol Međunarodnog komiteta crvenog krsta, Bijan Farnud kaže: "Najveći problem i dalje je slobodan pristup. Nažalost već ima poginulih pripadnika naše partnerske organizacije Crvenog polumjeseca. Veoma je opasno. I zbog toga zahtijevamo prekid vatre u svim oblastima. Tek onda može da stigne i pomoć."

Pomoć je hitno potrebna Homsu, Deri i Zabadaniju. A Homs kao uporište pobune sirijskog naroda je skoro izolovan. A pozivi u pomoć teško prodiru iz Homsa, kao na primjer vapaj doktora Ali al Hazurija, koji jedan od malobrojnih ljekara u Bab Amru: "Ne možemo da pomognemo povrijeđenima. Nemamo ni lijekova ni zavoja. Jako malo je ljekara koji bi mogli da pomognu, a nema ni mjesta kako za ranjene tako i za mrtve. Ranjenike tretiramo u kupatilima."

A pomoć ne treba samo ranjenima. Tu su i bolesnici i trudnice koji takođe čekaju na pomoć. A ona za sada ne stiže.