Bankrot Grčke - globalni finansijski krah?

Piše: Jérôme E. Roos

Između masovnih prosvjeda i povijesnog 48-satnog štrajka, jedno „ne“ grčkog zastupnika moglo bi gurnuti Grčku prema bankrotu, a svijet prema globalnom financijskom krahu.

Oči svijeta uperene su u Grčku. Ili preciznije, prema Trgu Syntagma, gdje se 300 parlamentarnih zastupnika priprema za ključno glasanje o nametnutim mjerama štednje EU-MMF-a– i gdje će se sliti stotine tisuća grčkih građana u pokušaju da spriječe izglasavanje zakona, tijekom prvog 48-satnog štrajka u zemlji od pada diktature.

Osjeća se napetost u atenskom zraku. Jučer su prosvjednici i pripadnici Komunističke stranke „osvojili“ Akropolu i razvili transparent u kojem pozivanu na masivni organizirani protuudar. Danas, više od 5 000 policajaca mobilizirano je u centralnoj Ateni, pripremljeni za epski sukob s stotinama tisuća radnika u štrajku i „Bijesnih“.

Ono što se sada dešava u Ateni uistinu je od povijesnog značaja. Uistinu, superlative na stranu, gotovo je nemoguće opisati ozbiljnost situacije. Ono što se dogodi u sljedećih 48 sati u Ateni odredit će sudbinu cijele eurozone, EU i svjetske ekonomije u cjelini. Ovo je klimaks eurokrize.

Evo dakle kratkog sinopsisa: danas (tekst je napisan 28. lipnja), grčki članovi parlamenta počinju raspravljati o novoj rundi mjera štednje i privatizacije, koje su uvjet Grčkoj da bi dobila zadnju isplatu prošlogodišnjeg paketa „pomoći“ u iznosu od 12 milijardi eura, i drugi paket vrijedan 80-120 milijardi eura od EU i MMF-a. Glasovanje o mjerama dogodit će se u srijedu.

Ako Parlament glasa protiv mjera, Grčka neće primiti 5. isplatu prošlogodišnjeg paketa niti cjelokupni drugi paket. Posljedica toga bit će da će Grča morati i formalno otpisati dug do sredine srpnja.

U sklopu svega ovoga, očekuje se stotine tisuća građana Grčke na Trgu Syntagme, ispred samog Parlamenta, na najvećim dosadašnjim demonstracijama, koje se podudaraju s prvim 48-satnim štrajkom u zemlji nakon pada diktature 1974. godine. Sindikati su zaprijetili da će zauzeti Parlament i fizički spriječiti glasovanje.

Kao posljedica štrajka, cijela zemlja će se zaustaviti baš u trenutku dok prijedlog zakona o mjerama štednje bude prolazio glasovanje u Parlamentu. „Bijesni“ podižu narodni pritisak na Parlament do moguće neizdržive razine, baš u trenutku kada su četvorica parlamentaraca, članova PASOK-a, izjavila da će glasati protiv zakona.

Ta najava ostavila je većinu premijera Papandreoua na klimavim nogama : ako sva četvorica gore spomenutih zastupnika glasuje protiv, Papandreuo će imati samo jedan većinski glas. To znači da ako samo jedan zastupnik neočekivano glasuje protiv mjera štednje (ili se jednostavno ne pojavi na glasovanju), mjere neće proći.

To bi, gotovo sigurno, dovelo do otpisivanja duga, jer će EU i MMF zaustaviti isplatu dodatnih sredstva za „spas“ ( eng. bailout). Rejting agencije proglasit će „credit event“, što će dovesti do urušavanja grčkog bankarskog sustava.

Dok svijet drži dah, neki pametni ljudi konačno počinju shvaćati da ovo nije samo grčka kriza. Čak i Wall Street Journal sada prepoznaje ono što smo neprestano ponavljali, naime da ovo nije samo financijska kriza u Grčkoj, nego financijska kriza u europskom bankarskom sektoru:

Ono što smo u početku nazivali grčkom krizom zapravo je međunarodna bankarska kriza. Poput Lehman Brothera, Grčka je definitivno prevelika da propadne.Previše je povezana da propadne, previše povezana s međunarodnim bankarskim sustavom… Ono što nazivamo grčkom krizom također je ekonomska strukturalna disfunkcija.

U jučerašnjem uvodniku u britanskom The Guradianu došli su do sličnog zaključka :

Rasprave o grčkom debaklu obično pretpostavljaju da je riječ o katastrofi učinjenoj u grčkoj koja sada zahtjeva od ostatka Europe da uskoči i sredi problem. Pogrešno: ovo je kriza eurozone u kojoj Atena nije glavni glumac, već običan statist.

Samo maglovito svijesti strukturalnih problema unutar eurozone i prijeteće insolventnosti neke od europskih najvećih banaka, vođe EU susreli su se sinoć (27. lipnja) u Rimu s nekim od najbogatijih ljudi i najmoćnijih banka na kontinentu. U luksuznom i utješnom okruženju Rimske palače diskutirali su o tome kako privatni sektor može doprinijeti „pravom“ rješenju krize.

Francuzi su predložili kao rješenje produženje otplate duga, kupujući na taj način dodatno vrijeme Grčkoj da se izvuče iz škripca. Ali dok ideja zvuči primamljivo u teoriji, čak je i Financial Times istkanuo da bi „morali biti poprilično ludi da pomislite da bi to (taj pristup) mogao uspjeti u svojoj namjeri i kupiti nekoliko potrebnih dodatnih godina“.

Kao što je Joshka Fischer, čelnik njemačkih Zelenih, napisao u jučerašnjoj kolumni, sve ovo nas ostavlja samo s jednom realnom političkom opcijom: da se pripremimo za kontrolirani otpis duga. Ali kako su europski vođe nevoljni i/ili nesposobni razmotriti ovo kao legitimnu opciju, narod će morati progurati ovu opciju svojim snagama.

Na nesreću, ispada da je sada jedino normalno rješenje za Grčku i Europu masovna pobuna protiv grčkog političkog establišmenta i stranih sila o kojima je toliko ovisan. S Trga Syntagma, čuju se ništa manje nego pozivi na revoluciju.

Kao što je to napisao Costas Douzinas u The Guardianu:

Syntagma je postala Tahir u usporenom. To je miroljubiva, demokratska pobuna koju je bilo lakše započeti zbog manjeg straha od brutalne represije, ali će je biti teže završiti zbog ogromne moći Europske unije i globalnog financijskog kapitala.

Kakav god bio ishod, u sljedećih 48 sati, budućnost Grčke, Europe i svijeta visi o niti. Solidarnost s našom braćom i sestrama u Ateni!

Tekst prenosimo sa sajta Mreže anarhista i anarhosindikalistkinja (MASA)

NAPOMENA: Grčki su parlamentarci nakon burne višesatne rasprave prihvatili plan štednje koji je izazvao žestoke prosvjede i štrajkove u cijeloj zemlji, objavio je BBC. Od 300 zastupnika za štednju je glasovalo 155, protiv je bilo 138, pet se suzdržalo od glasovanja, a dva su bila odsutna