Ko je uhapšeni Brane Mićunović, crnogorski Al Kapone

Nikšićanin Branislav Brano Mićunović uhapšen je u Budvi danas.

Ko je Nikšićanin koga mediji u regionu nazivaju različitim imenima, između ostalih i „bogom i batinom“ svega na Balkanu?

Podgoričke Vijesti javile su da je Mićunović uhapšen, a prema prvim informacijama, sa Mićunovićem je uhapšeno još nekoliko ljudi i pronađena su dva pištolja.

Za neke, Brano Mićunović je „ponos Crne Gore“ o čemu svedoči i stranica na Facebooku, koja nosi upravo ovaj naziv, dok je za druge kriminalac i “gospodar Crne Gore”, bez čijeg se odobrenja ne može završiti nijedan ozbiljniji posao u sivoj zoni.

Naime, u Crnoj Gori postoji izreka „nema kralja nema Tita, sad se ođe Brano pita”, piše Nova.rs.

I pored brojnih spekulacija, zvanično nikada nije dokazano da je Mićunović bilo šta drugo do uspješan i pomalo misteriozan biznismen.

Rođen je 1953. godine u Nikšiću, a u mladosti je trenirao boks i bio pripadnik elitne 63. padobranske brigade nekadašnje JNA.

Ubistvo u Njemačkoj

U Novom Sadu je studirao ekonomiju, ali se nije dugo zadržao na fakultetu, a ni u zemlji. Njegovo ime se prvi put dovodi u vezu sa nekim krivičnim djelom kada je 1983. godine u Njemačkoj ubijen Stjepan Đureković, bivši direktor marketinga INA-e.

Iako se spekulisalo, nikada nije dokazano da iza likvidacije stoji Mićunović.

Koliko je poznato – kroz domaće evidencije osuđenih za krivična djela – Mićunović se ne spominje. Posljednje godine 20. stoljeća proveo je u zatvoru Spuž, jer je bio osumnjičen zbog ubistva koje se dogodilo pod sumnjivim okolnostima.

Oslobođen je zajedno sa svojim prijateljem Zdravkom Lopušinom optužbi da je oktobra 2000. godine ispred podgoričkog Kliničkog centra ubio Nikšićanina Radovana Kovačevića, teško ranjenog u prethodnoj pucnjavi u kojoj je poginuo Cetinjanin Petko Pešukić.

Mićunović je bio vlasnik kockarnice u hotelu „Podgorica”, gdje je izbila krvava svađa. Na teret mu se stavljalo da je ispred Kliničkog centra u Podgorici, na do tada nezabilježen način, iz pištolja ubio ranjenog Kovačevića.

Novinska fotografija sa suđenja bila je jedina prilika da šira javnost vidi kako uopšte Mićunović izgleda.

Sukob sa radikalima

Mićunović, zvanično, nije pripadao nijednoj crnogorskoj partiji, ali to ne znači da je bio politički pasivan.

U jesen 1992. godine, nije mu se dopala ideja da Vojislav Šešelj u Nikšiću održi stranački skup, pa ga je sa svojom družinom čekao na prilazu gradu. Miting radikala nije održan.

Deset godina kasnije, 2002. godine, Šešelj ga je optužio za umiješanost u kriminal i ubistva Gorana Žugića, savjetnika crnogorskog predsjednika za bezbednost. Šešelj je tada rekao da je Mićunović toliko moćan da je „pravi predsjednik Crne Gore” koji „drži u šaci” i samog Mila Đukanovića.

Iako nikada zvanično nije bio politički angažovan, tvrdi se da je pomogao Milu Đukanoviću da od 1996. godine pobjeđuje na izborima, iako ni to nikad nije dokazano.

Ostatak teksta pročitajte na OVOM linku.