Slovenska Mladina o presudi Ljubljanskoj banci: Još jedan grijeh osamostaljenja

Strazburški sud je u slučaju Ljubljanske banke osudio slovenski nacionalizam 

Piše: Borut Mekina, Mladina 

Hrvatska je bila u pravu. I hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić bila je u pravu. U pravu su bile i sve male štediše nekadašnje Ljubljanske banke koji su se dvije decenije borili za svoje ušteđevine. Izgubila je Slovenija. Izgubili su slovenski stručnjaci za sukcesiju. Izgubio je Karl Erjavec kao ministar vanjskih poslova koji je zbog Ljubljanske banke tražio blokadu ulaska Hrvatske u EU, a izgubio je i predsjednik države Borut Pahor s njegovim uvjeravanjima da se u vezi s problemima s Ljubljanskom bankom sve sam dogovorio s kolegicom Jadrankom Kosor. 

Strazburški sud je ove sedmice konačno presjekao Gordijev čvor u koji su bile upletene štediše nekadašnje Ljubljanske banke. Odlučio je da je Slovenija kriva, da to pitanje nije stvar sukcesije i da Slovenija malim štedišama treba vratiti novac. Sudeći prema prvim grubim izračunima, radi se za više od pola milijarde eura. Samo u BiH je još uvijek oko 160 hiljada deviznih štediša bivše Ljubljanske banke s ukupnom sumom od oko 108 miliona aura, a u Hrvatskoj ih je 115 hiljada s ulogom od 143 miliona. Tome treba dodati još kamate i dosuđenu odšteta u visini 4000 hiljada eura bez kamata.  

Slovenski stručnjaci i dalje ustrajavaju na tome da se Sloveniji dešava nepravda. Smatraju da bi se ipak teret duga trebao razdijeliti među državama nasljednicama bivše SFRJ. 

To je "veliko razočarenje jer smo svo vrijeme tvrdili da su naši argumenti jaki, čvrsti i potkrijepljeno odgovarajućom dokumentacijom…" komentirala je odluku suda pravobraniteljica Nataša Pintar Gosenca. Visoka predstavnica Slovenije za sukcesiju Ana Polak Petrič kaže da "sud nije u obzir uzeo činjenicu da se Federacija (SFRJ), koja je u prošlosti bila preuzela garancije za devizne štediše, raspala, te da je stoga ovo pitanje sukcesije." 

Na ovom mjestu se prisjećamo anegdote iz 2012. godine kada smo posjetili hrvatsku ministricu vanjskih poslova Vesnu Pusić i suočili je upravo s ovim argumentom. Nekoliko trenutaka je oklijevala, a onda nam je na hodniku ministarstva pokazala dokumente kojima su se devize štediša Ljubljanske banke uzimale u obzir već pri podjeli imovine SFRJ. Ukoliko ne bi bilo tako, Slovenija bi imala pravo na 13 postotaka imovine SFRJ, a ovako je imala pravo na 16 posto. Danas je teško razumjeti kako su slovenski stručnjaci ovo izgubili iz vida. Ili pak, zašto se još uvijek prave da ne vide. 

Ali ne svi. Poznat je stav ekonomiste Jože Mencingera da je Slovenija morala isplatiti devize malim štedišama. Zvone Dragan, jedan od glavnih slovenskih finansijskih stručnjaka osamdesetih, nekadašnji potpredsjednik jugoslavenskog saveznog izvršnog vijeća, i danas se prisjeća onoga što mu je govorio Aleksander Bajt, pokojni ekonomista, možda najbolji kojeg je Slovenija ikad imala: "U svjetlu činjenice da smo civilnopravne ugovore sklopljene između Ljubljanske banke i njenih štediša pretvorili u pitanje sukcesije, formiranje Nove Ljubljanske banke imat će dugoročne negativne posljedice. Kao pravnik i ekonomist tvrdim – to je nedopustivo".

Sada znamo da je Bajt imao pravo. Ali se samo s nostalgijom možemo prisjećati prijedloga po kojim bi Slovenija tek iz čisto ljudskih razloga trebala isplatiti male štediše iz drugih republika. U tom slučaju bi Ljubljanska banka sačuvala barem ugled i time svoju mrežu. No tada je pobijedio nacionalizam. Baš kao i u slučaju "izbrisanih". A sada je banka (a s njome i Slovenija) izgubila i ugled, i mrežu, a pri tome mora još i platiti. 

Sa slovenskog prevela: V.A.Z.