Izvinjenja - iskrenost ili prazni politički rituali?

Analitičari smatraju da učestala izvinjenja za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, bez konkretnih političkih poteza, neće doprinijeti pomirenju u regiji niti ispraviti političke i historijske nepravde.

Početak s Đukanovićem i Marovićem

Crnogorski predsjednik Milo Đukanović i predsjednik nekadašnje Državne zajednice Srbije i Crne Gore Svetozar Marović među prvima su izrazili žaljenje zbog zločina na području bivše Jugoslavije. Potom je tu praksu u više navrata, posljednji put u Vukovaru, primijenio srbijanski predsjednik Boris Tadić.

"Ovdje sam da, poklanjajući se žrtvama, još jednom uputim riječi izvinjenja, da iskažem žaljenje, da stvorim mogućnost da Srbi i Hrvati okrenu novu stranicu historije", rekao je Tadić.

Zbog ratne politike i podjela koje su u Bosni i Hercegovini "ostavile rastrgano tkivo multietničkog društva", riječi izvinjenja izrekao je u Parlamentu BiH i hrvatski predsjednik Ivo Josipović.

"Duboko žalim što je i Republika Hrvatska svojom politikom devedesetih godina prošlog stoljeća tome doprinijela", kazao je Josipović. Za svaku nevinu žrtvu zločina Armije BiH, u srbijanskim se medijima nedavno izvinio i novoizabrani bošnjački član državnog Predsjedništva Bakir Izetbegović.

Dragan Čavić jedini platio punu cijenu izvinjenja

Analitičari smatraju da nijedan od pomenutih istupa nije imao odgovarajuću specifičnu težinu kao govor bivšeg predsjednika Republike Srpske Dragana Čavića 2004. godine, u entitetskoj Skupštini.

"Moram reći da je ovih devet dana jula srebreničke tragedije crna stranica historije srpskog naroda. Razumijem i suosjećam bol onih koji još uvijek traže svoje najbliže. Svi imaju pravo na pravdu", rekao je Čavić, predstavljajući Izvještaj Vlade RS-a o zločinima u Srebrenici.

Iako je potom izgubio povjerenje birača u RS-u, Čavić i danas smatra da je postupio ispravno.

"Na žalost, ni tada kao ni danas građani, odnosno narodi, nisu potpuno sazrijeli u ubjeđenju i potrebi da se suoče sa vlastitom tamnom stranom prošlosti. Mnogi opterećeni sopstvenom ratnom tragedijom jednostavno ne žele vidjeti tamnu stranu prošlosti koju su počinili pripadnici njihovog naroda", kazao je Čavić za Deutsche Welle.

Više se ne može govoriti da nisu svi činili zločine

"Nakon izvinjenja Borisa Tadića, Ive Josipovića i Bakira Izetbegovića više se ne može tvrditi da nisu svi u proteklom ratu činili ratne zločine, iako se oni po obimu ne mogu porediti", kaže za Deutsche Welle profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Enver Kazaz. On, međutim, napominje da se istupi pomenutih lidera, iako "politički korektni", ne mogu porediti da činom Willya Brandta.

"Willy Brandt se izvinjava u jednom historijskom kontekstu u kojem imate pobjedu antifašističkih snaga u ratu. U BiH, rat je nezavršen i ovdje izvinjenja padaju u ideološki raster u kojem politika mržnje proizvodi zločince u ratne heroje, što potvrđuje i slučaj Biljane Plavšić koja je nakon odslužene zatvorske kazne za najteže ratne zločine dočekana kao heroj", kaže Kazaz.

Izvinjenja neće ispraviti historijske nepravde

Mnogi, poput kolumniste hrvatskog T-portala Miloša Vasića, smatraju da "previše izvinjenja bez konkretnih djela vodi političkom licemjerju". Te je opasnosti svjestan i politički analitičar iz Zagreba Davor Đenero koji istupe Tadića i Josipovića ipak pozitivno ocjenjuje.

"Ako će nakon toga uslijediti razvoj ekonomskih i političkih odnosa, izvinjenja mogu biti ne samo simpatična međunarodnoj zajednici, nego i korisna za obje države", ističe Đenero.

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, Davor Đenero smatra da izvinjenja neće puno doprinijeti ispravljanju "duboke političke i historijske nepravde".

"A to je činjenica da su se genocid, etničko čišćenje i nacionalistička politika u Bosni i Hercegovini isplatili, jer se zdravo za gotovo uzima politički entitet koji je nesumnjivo nastao na genocidu", pojašnjava Đenero.

Učestali rituali bez konkretnih politika

Osnivač beogradskog Foruma za etničke odnose Dušan Janjić kaže da je evropska birokratija "pritisla" balkanske lidere bodujući ih u procesu evropskih integracija. "To su susreti na nivou predsjednika i oni, s izuzetkom Srbije, nemaju neposrednu izvršnu vlast. Postavlja se pitanje ima li efekta stvaranja povoljne klime ako se npr. pet puta za redom vide Josipović i Tadić, a ne uslijedi ništa ozbiljno", kaže Janjić.

Dušan Janjić ne negira da izvinjenja stvaraju bolju atmosferu u regiji, ali upozorava da njihova učestalost bez konkretnih politika neće dovesti do suštinskog pomirenja i napretka u razvoju međusobnih odnosa.

Ovakav učestali ritual bi, prema Janjiću, mogao dovesti do diskreditacije jedne plemenite ideje, a potom i do pada podrške evropskim integracijama u državama regije.

dw-world.de/radiosarajevo.ba