Invazija afričkih nemani u Hrvatskoj: 'Nas 5 branilo je zaseok od njih pet miliona!'

Bilo je to kao u Hitchcockovu filmu, samo što su umjesto ptica u pitanju bili – skakavci! Milioni njih, biblijska najezda.

"Nije se asfalt vidio od njih. Crni kao katran! More njih! Uzeli smo gumu, crijevo spojeno na hidrofor, i vodom smo se branili od njih, šmrkom. Strah nas je bilo da nam ne uđu vrt, u kuću!", priča Đuro Nenadić, iz istoimenog zaseoka, kako je izgledao njihov susret s afričkom nemani velikom svega dva centimetra, a koja je prošlih dana uzbunila ne samo Štikovo ispod Svilaje i Kozjaka, nego i cijelu Hrvatsku.

Njegova susjeda Radojka Zeljković od malog se – Ne do Bog da su veći! – marokanskog napasnika, čiji rojevi iskaču iz trave čim nogom kročite u nju, branila čak i – vatrom. Palila im je staze i koridore u suhoj travi ne bi li ih preusmjerila s kućnog praga, piše šibenski.slobodnadalmacija.hr.

Trending

Elegancija i podrška: Mirela Bećirović u centru pažnje na reviji mladih dizajnera

"Bojala sam se šta ću ako li mi uđu u kuću. Kako ću ih izbacit vani, kad se to uvuče svugdje, kud okom vidiš i kud ne vidiš? A i strah te je, ne znaš ništa o njima, grizu li, bodu, nemaš pojma kako se ponašaju!", kazala je Radojka, koja je iz Nenadića rodom, a tu je već pet godina, jer je iz Beograda došla čuvati staru majku, koja je ovdje pod Svilajom ostala sama i nemoćna.

Mama je u međuvremenu umrla, a ona ostala. Pa je sad jedna od ukupno pet stanovnika u cijelom zaseoku. Njih pet i pet miliona skakavaca! Za koje niko ne zna ni ko su, ni šta su, ni odakle su došli, ni kad će otići. Samo su se odjednom pojavili! Prvi put prije tri godine, ali ovo što je bilo ove godine, to je bio – mirakul!

"Đuro je jadan bio prvi na udaru, on i žena mu branili su kuću svim i svačim, to je more bilo na cesti, miče se ko da rijeka ide, strah te uhvati. Šmrkom, vodom, lugom je posipao, pa brašnom, običnim, bijelim, za kruh, ne znam tko mu je to rekao da vrijedi. Pa je pitao mene da mu sumpora dadnem, što sam ga po vinogradu sipala. Ali, ništa, prešli su oni sumpor ko da ga nema. Borba je to bila!", govori Radojka, koja širi ruke na pitanje je li koga zvala u pomoć.

"A koga da zovem? Pojma nemam! Ni ko je za to uopće nadležan. Policiju? I što da im kažem, da nas napadaju skakavci?! Bori se sam kako znaš i umiješ – nije ni sada pametna šta uopće učiniti.

Skakavci su još uvijek tu, u blizini, samo su se povukli u travu, prema vinogradima i suhim, nepokošenim livadima i strništima. A takvih je većina. Jer, ne radi se, odnosno ne obrađuje, ovdje puno toga. Skoro pa ništa. Sve je oko nas napušteno i zapušteno dokle oko seže. U širokom luku od pravoslavne crkve svetog Luke pa do istomene katoličke crkve na drugom kraju, Vujevići su katolici, Hrvati, a ostalo su pravoslavci, Srbi – Nenadići, Bure...", priča nam Radojka.

Za jedno deset, petnaest godina neće biti nikoga. Ni jednih ni drugih. Bit će samo skakavaca. I divljih svinja. I jazavaca ima.