Biznismeni, narkobosovi, tajkuni...: Ko sve krije novac u čuvenoj švicarskoj banci

Od bliskoistočnih vladara do ukrajinskih oligarha i jemenskih šefova tajne policije, mnoge su problematične osobe imale račune u švicarskoj banci Credit Suisse, osnovanoj još u 19. vijeku.

U odgovoru na medijske napise o saradnji s korumpiranim autokratima i osumnjičenim kriminalcima, banka je ustvrdila da su računi većine tih osoba "stvar prošlosti".

"Optužbe se odnose na saradnju iz prošlog vremena", navodi u saopštenju Credit Suisse, optužujući medije za napise temeljene na "polovičnim, netačnim ili odabranim informacijama izvađenim iz konteksta", piše Jutarnji.

Trending

Danas hitna sjednica Predstavničkog doma PS BiH: Samo jedna tačka na dnevnom redu

Poslovna politika i etika

Credit Suisse navodi da je 90 posto računa zatvoreno prije ili u vrijeme kada su od medija dobili upite o njima, a da je 60 posto problematičnih računa zatvoreno do 2015. godine.

Što se tiče preostalih deset posto, banka je poručila kako je sigurna da su klijenti provjereni u skladu s aktuelnim propisima. Odnos s pojedinim klijentima nisu željeli komentarisati zbog poslovne politike i etike.

Većinom je riječ o osobama iz zemalja u razvoju koje su notorne po korupciji. Među poznatijim političarima su jordanski kralj Abdulah II. i kazahstanski predsjednik Kasim-Žomart Tokajev. Tu je, kako navodi Le Monde, i nekoliko dužnosnika iz arapskih zemalja koji su u toj švicarskoj banci pohranili velike iznose novca dok je njihovu regiju treslo tzv. Arapsko proljeće.

Podaci koje je prvi dobio Süddeutsche Zeitung, i provjerio ih s mrežom istraživačkih novinarskih kuća, odnose se na 37.000 osoba i firmu te na bogatstvo od oko stotinu milijardi dolara. Najmanje osam milijardi dolara povezuje se s problematičnim osobama ili poslovanjem, navodi Le Monde.

Među istaknutim je imenima i Armen Sarkissian, bivši predsjednik Armenije, koji je od 2006. do 2016. u banci imao četiri računa. Na jednom je bilo oko deset miliona franaka. Sarkissian je tajio i da ima državljanstvo porezne oaze na egzotičnom otoku St. Nevis & Kitts.

Na jednom od računa kralja Abdulaha II., čija se nepomućena vladavina Jordanom smatra jednim od faktora stabilnosti na Bliskom istoku, nalazilo se oko 164 miliona franaka. Račune je otvorio najkasnije 2008. godine, a prema nekim izvorima, dio njih i dalje je otvoren. Njegovi advokati tvrde da novac nije ilegalan.

Samir Rifai, još jedan od klijenata. Bio je premijer Jordana, a kralj ga je otpustio zbog uličnih nereda. Govorilo se o njegovoj korumpiranosti, no on tvrdi da sav njegov novac dolazi od prodaje naslijeđene zemlje i legalnih poslova.

U banci je imao tri računa s 15 miliona švicarskih franaka. Abdulaziz Buteflika, bivši predsjednik Alžira, račun je otvorio otprilike u vrijeme kada je dobio izbore. Račun, na kojem je na vrhuncu bilo 1,5 miliona franaka, imao je od marta 1999. do oktobra 2011. godine. Taj alžirski političar, koji je nedavno umro, bio je poznat po korupciji. Ostavku je dao 2019. godine, a alžirska vlada navodno još traga za milijardama koje je sakrio širom svijeta.

Zvučna imena

Pavlo Lazarenko, bivši premijer Ukrajine, otvorio je 1997. godine dva računa za svoje firme. Na jednom je 2003. godine bilo gotovo osam miliona franaka. Lazarenko je potvrdio postojanje računa navodeći da su neki zatvoreni 1998. godine, a neki su blokirani.

Lazarenko je bio prisiljen na ostavku. Tvrdilo se da je od biznismena tražio proviziju u iznosu od 50 posto njihovih profita. Taj ukrajinski političar osuđen je na osam godina zatvora i devet miliona dolara zbog pranja novca.

Abdul Halim Kadam, bivši ministar vanjskih poslova i potpredsjednik Sirije, na svojim je računima od 1994. do 2006. imao 90 miliona franaka.

Bio je poznat po životu na visokoj nozi, a umro je u Parizu 2020. godine. Aliaksej Aleksin, bjeloruski biznismen povezan s predsjednikom Aleksandrom Lukašenkom, dvije je godine imao račun s više od 36 miliona franaka. Danas ga se smatra jednim od najbogatijih ljudi u toj zemlji. Deset godina ranije niko za njega nije čuo.

Ukrajinski oligarh Igor Kolomojski, blizak trenutnom predsjedniku te zemlje, bio je na američkoj listi sankcioniranih i nekoliko je godina imao račun u toj banci.

Isto vrijedi za Rinata Ahmetova koji je putem svojih firmi imao 50-ak računa banci. Dvije trećine su bile otvorene još 2016. godine. Ahmetov se spominjao u pričama o državnom udaru i nije u dobrim odnosima s aktuelnim predsjednikom Ukrajine.

Rodoljub Radulović, još jedan klijent, narkobiznismen iz Srbije, imao je dva računa s više miliona franaka između 2007. i 2010. godine. Još devedesetih je Radulović optužen u SAD-u za prevaru. Vjeruje se da je 2009. godine prokrijumčario dvije tone kokaina iz Južne Amerike u Španiju. U Beogradu je prije četiri godine osuđen u odsutnosti zbog trgovine drogom.

Zvučna imena uključuju još i Eduarda Seidela, bivšeg direktora u Siemensu u Nigeriji. Prvi je račun u Credit Suisseu otvorio 1985., a posljednji 2005. godine. Na jednom je imao više od 50 miliona franaka, a dva računa je potencijalno imao otvorena i nakon 2016. godine. Do početka 2000. bio je poznat kao "kralj Nigerije", a onda se saznalo o mitu i korupciji radi dobivanja lukrativnih poslova. O njemu se pisalo u novinama, ali je minimalno do 2016. ostao klijent banke.

Među klijentima su bili i Ronald Li Fook-shiu, šef berze u Hong Kongu, koji je naplaćivao uvrštavanje firmi na berzu, te Šveđanin Stefan Sederholm, kažnjen doživotnim zatvorom zbog krijumčarenja ljudi na Filipinima.

Spominju se i Helen Rivilla, advokatica osuđena za pranje novca za bivšeg predsjednika Filipina Ferdinanda Marcosa, Hišam Talat Mustafa koji je osuđen da je dao ubiti svoju bivšu djevojku, te Mubarakov šef špijuna Omar Suleiman, optužen za kršenje ljudskih prava i mučenje.