Švicarska / Banka špijuna: Credit Suisse u službi globalnih obavještajaca

21. 02. 2022. u 13:58:00 Radiosarajevo.ba

Shares: 0

U špijunskom filmu iz 2008. godine Body of Lies (Krug laži) izmišljeni lik Hani Salaam pomaže agentima CIA-e, koje glume Russell Crowe i Leonardo DiCaprio, da uhvate teroriste. Ono što posjetioci kina možda nisu shvatili, jeste da se lik Salaama temelji na stvarnoj ličnosti – jordanskom vođi špijuna po imenu Sa’ad Kheir.

Kheir je između 2000. i 2005. godine bio na čelu jordanske Generalne obavještajne uprave (GID) i ključni saveznik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u ratu protiv terorizma. No, premda je u kinima predstavljen kao heroj sa stilom koji pomaže SAD, Kheirove aktivnosti u stvarnom životu moralno su upitne. Osim što je, navodno, profitirao od ilegalne trgovine naftom, nadzirao je ulogu Jordana u američkom programu izručenja i tajnih pritvora i vodio agenciju koja je optužena za mučenje zatvorenika i nadzor nad radom prijekih sudova, prenosi Centar za istraživačko novinarstvo.

Godine 2003. otvorio je lični račun u "Credit Suisse". U narednih sedam godina račun je narastao na 28,3 miliona švicarskih franaka (21,5 miliona USD) i zatvoren je nekoliko mjeseci nakon njegove smrti krajem 2009. godine.

Kheir nije bio jedini špijun koji je skrivao velike svote novca u "Credit Suisse". Novinari su otkrili da su 15 vodećih obavještajaca iz cijelog svijeta, ili članovi njihove uže porodice, bili klijenti ove banke.

Ova otkrića proizlaze iz ogromne količine bankovnih podataka koji su procurili iz "Credit Suisse" i sadrže podatke o klijentima od 1940. godine pa do posljednje decenije.

Većina od njih 15 bili su špijunski šefovi najvišeg nivoa u svojim zemljama. U podacima se nalazi i niz drugih špijuna koje je OCCRP odlučio ne imenovati jer se njihov identitet nije mogao provjeriti.

Pored Kheira tu su još trojica glavnih špijuna čije karijere imaju mnoge zajedničke niti po kojima se ističu: Omar Sulejman iz Egipta, general Akhtar Abdur Rahman iz Pakistana i Ghaleb Al-Qamish iz Jemena.

Sva četverica su vodila državne obavještajne agencije u kojima su kontrolisali velike crne budžete koji su bili iznad parlamentarne i izvršne kontrole. Sve ove ličnosti ili članovi njihovih porodica imali su lične bankovne račune sa velikim depozitima u „Credit Suisse“, bez očitih izvora ličnih prihoda kojima bi mogli objasniti to bogatstvo.

mudzahedini.jpg - undefined

Foto: Alamy: mudzahedini.jpg

Sva četverica su imala uloge u ključnim američkim intervencijama na Bliskom Istoku i u Afganistanu, od ranih pokušaja CIA-e da podupire antisovjetske mudžahedine krajem ’70-ih, prvog Zaljevskog rata 1990. godine pa do takozvanih "vječnih ratova" pokrenutih u Afganistanu i Iraku 2001. godine.

Trojica – Qamish, Suleiman i Kheir – vodila su agencije koje su bile poznate po mučenjima. Najmanje osam članova njihove porodice, također, je imalo račune u "Credit Suisse".

Budući da bi se ti obavještajci smatrali "politički izloženim osobama", "Credit Suisse" je njihove račune trebao pažljivo provjeriti i ispitati. Prema švicarskoj stručnjakinji za usklađenost Monike Roth, banke agente tajnih službi smatraju posebno osjetljivim klijentima.

"Ne bih ih uzela za klijente – to je previše riskantno", kazala je Roth, dodavši da su šefovi obavještajnih službi često "ljudi s velikom moći, upitnim vezama i vrlo mračnim izvorima novca".

Jedan bivši izvršni direktor "Credit Suisse" kazao je za OCCRP: "U primjeru šefa obavještajne službe poput Saada Kheira, otvaranje računa je znak za uzbunu i mnoge banke u Švicarskoj to ne bi prihvatile, ali 'Credit Suisse' jeste".

Nije jasno koji su postupci detaljne analize sprovedeni, ako ih je uopće i bilo. „Credit Suisse“ je odbio komentaristi pojedinačne slučajeve, pozivajući se na švicarske zakone o bankarstvu koji zabranjuju bankama da identificiraju klijente ili daju informacije o njima. Banka kaže kako „posluje u skladu sa svim primjenjivim globalnim i domaćim zakonima i propisima“ te da je ojačala svoj „okvir upravljanja rizicima i sisteme kontrole“.

Akhtar Abdur Rahman i tajni novčani tokovi 

Mnogo prije nego što je Kheir napravio svoj račun u „Credit Suisse“, tajni službenici koji su Americi pomagali u "zamjenskom ratu".

Kasnih ’70-ih SAD je podržala sedam različitih frakcija islamističkih boraca, zvanih mudžahedini, koji su se borili protiv ruskog prisustva u Afganistanu. Saudijska Arabija je parirala američkoj podršci džhadistima, dolar-za-dolar, često prebacujući novac na CIA-in švicarski bankovni račun. Krajnji korisnik u ovom procesu bila je pakistanska međuresorna obavještajna služba (ISI) koju je predvodio general Akhtar Abdur Rahman.

Do sredine ’80-ih Akhtar je vrlo vješto CIA-inu gotovinu prebacivao do afganistanskih džihadista. Otprilike u to vrijeme otvoreni su računi u „Credit Suisse“ na imena njegova tri sina. Mohammad Yousaf, Akhtarov kolega iz ISI-a koji je kasnije napisao knjigu o tom vremenu, napisao je: "Kombinovana sredstva (SAD i Saudijska Arabija, op. a.), koja se kreću oko nekoliko stotina miliona dolara godišnje, CIA je prebacila na posebne račune u Pakistanu pod kontrolom ISI-ja".

I Yousaf i Steve Coll, autor knjige nagrađene Pulitzerovom nagradom 2005. godine Ghost Wars (Ratovi duhova), tvrde da je Akhtar bio čovjek koji je odlučivao o tome gdje gotovina ide dalje. CIA mu je povjerila milione kako bi obučio mudžahedine da rukuju sofisticiranim oružjem. Do 1984. godine budžet koji je CIA imala za Afganistan iznosio je oko 200 miliona američkih dolara. 

Nadzor nad budžetom je bio hronično slab, a Akhtarova uloga je dugo bila upitna.

Jedan južnoazijski obavještajni izvor, upućen u operacije u Afganistanu, kazao je za OCCRP: „U tom trenutku bilo je lako otvoriti švicarske bankovne račune bilo koje vrste i na razne načine u svrhu prenosa javnih sredstava“. 

"Akhtar je to radio kako bi napunio vlastite džepove", rekao je izvor. "Mnogo novca je izvučeno iz afganistanskog rata na njegove bankovne račune".

Jedan od dva računa porodice Akhtar u "Credit Suisse", koji su zajedno držali njegovi sinovi Akbar, Ghazi i Haroon, otvoren je 1. jula 1985. godine kada su sinovi bili u svojim kasnim 20-im i ranim 30-im godinama. Iste godine američki predsjednik Ronald Reagan izrazio je zabrinutost u vezi s tim gdje ide novac namijenjen mudžahedinima. Do 2003. ovaj je račun vrijedio najmanje pet miliona švicarskih franaka (3,7 miliona dolara). Drugi račun, otvoren u januaru1986. samo na Akbarovo ime, do novembra 2010. vrijedio je više od 9 miliona švicarskih franaka (9,2 miliona američkih dolara). 

Akhtar je poginuo u avionskoj nesreći 1988. u kojoj je stradao i njegov šef, pakistanski diktator Zia-ul-Haq. 

Akbar i Haroon Khan odbili su novinarima dati komentar. U poruci OCCRP-ju Ghazi Khan je kazao da su informacije koje su novinari iznijeli o porodičnim švicarskim računima "netačne" i "demantovane", ali nije precizirao. 

Dok su CIA i Akhtar sarađivali u Afganistanu, Ghaleb Al-Qamish iz Jemena je radio na vlastitom usponu. 

Do 1980. godine Qamish je vodio jemenski Ured za političku sigurnost (PSO) koji je bio zadužen za domaće obavještajne službe. Slijedeći ono što je Akhtar radio u Pakistanu, Qamish je regrutovao borce za afganistanski rat protiv Sovjeta.

Decenijama bdijući nad jemenskim sigurnosnim aparatom, Qamish je bio ključni izvršilac moćnog predsjednika Alija Abdullaha Saleha koji je vladao od 1978. do 2012. godine. Kada je al-Kaida bombardovala američki razarač U.S.S. Cole u jemenskoj luci Aden 2000. godine, Saleh je zadužio Qamisha, koji je u početku bio neodlučan, da pomogne CIA-i da nabrzinu izvuče osumnjičene.

Ostatak teksta možete pročitati na OVOM linku.


Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacija za Android | iPhone i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

NEMA KOMENTARA