Pet godina od najvećeg proširenja EU

U petak, 1. maja navršit će se pet godina od dosad najvećeg proširenja Evropske unije na 10 zemalja članica, ali unutar Unije još uvijek je živa podjela na 'staru' i 'novu' Evropu.

Tadašnja 15-člana Evropska unija primila je 1. maja 2004. godine osam bivših komunističkih zemalja - Češku, Estoniju, Latviju, Litvu, Mađarsku, Poljsku, Slovačku i Sloveniju te dvije sredozemne ostrvske države Maltu i Kipar. Stanovništvo EU povećalo se za 73 miliona, od kojih je polovica Poljaka, a Unija je dobila devet novih službenih jezika.

Tri godine kasnije, 1. januara 2007. godine ušle su Bugarska i Rumunija, broj članica je narastao na 27, a Unija još uvijek funkcionira manje više prema pravilima koja su vrijedila kada ih je bilo samo šest.

Iako je Unija nastavila normalno funkcionirati, povećani broj članica usporio je donošenje zajedničkih odluka, posebice na području vanjske politike, gdje se zbog pravila konsenzusa uvijek mora tražiti najmanji zajednički nazivnik.

Još prije velikog proširenja, 2001. godine EU je započela s izradom prvog Evropskog ustava, koji je trebao zamijeniti postojeće ugovore. Ustav je usaglašen i svečano potpisan 2004. godine, ali je propao već u proljeće 2005. kada nije prošao na referendumima u Francuskoj i Holandiji.

Međutim, Njemačka i Francuska nisu odustajale od toga da Uniji treba temeljiti preustroj i u prvoj polovici 2007. godine, dogovoren je novi ugovor, koji je dobrim dijelom preuzeo rješenja iz propalog ustava, i koji je potpisan u drugoj polovici te godine u Lisabonu.

Međutim, i Lisabonski ugovor doživio je snažan udarac kada je prošle godine odbačen na referendumu u Irskoj. Ovaj put nije se odustalo od novog ugovora, nego su Irskoj obećana određena jamstva, kako bi se otklonili razlozi zbog kojih su irski građani glasali protiv, tako da je vlada u Dublinu odlučila sazvati novi referendum, najvjerojatnije u jesen ove godine.

Uz Irsku, još jedino Češka nije dovršila postupak ratifikacije Lisabonskog ugovora, a prema posljednjim najavama češki bi Senat o tome trebao glasati početkom sljedećeg mjeseca. Ako stvari u Irskoj i Češkoj uspješno prođu, Unija će konačno dobiti novi institucionalni ustroj i nova pravila koja će joj omogućiti efikasnije djelovanje.

Već nakon neuspjelih referenduma u Francuskoj i Holandiji, proširenje je istaknuto kao jedan od razloga zašto su se građani izjasnili protiv i ubrzo nakon toga pojavila se sintagma „umor od proširenja“, koja se i danas često čuje.

Evropska komisija je u svom izviještaju u februaru ove godine o ekonomskim efektima proširenja istaknula da je proširenje pridonijelo ekonomskom rastu i u starim i u novim članicama i potaknulo trgovačku razmjenu među njima.

Komesar za proširenje u razdoblju 1999.-2004. Günter Verheugen, koji je danas komesar za industriju i poduzetništvo, ističe da je proširenje, unatoč ekonomskoj krizi koja je pogodila neke nove članice, bila veliki uspjeh.

„Uprkos krizi, postigli smo politički cilj velikog proširenja, a to je učiniti proces demokratske transformacije u bivšim komunističkim zemljama nepovratnim. O tome se ovdje zapravo radi“, kaže Verheugen, dodajući da se ionako znalo da će za sustizanje starih članica na ekonomskom planu trebati barem jedna generacija.

Proširenje tržišta potaknulo je bankarski sektor u starim članicama, prije svega u Austriji, da masovno ulaže u loše regulirana financijska tržišta poput Latvije i Mađarske, što je u početku bila dobitna kombinacija. Međutim, kada su se te dvije zemlje našle pred bankrotom, one bi sada mogle za sobom povući i austrijske i druge banke, a ako propadnu podružnice zapadnoevropskih banaka u novim članicama to će sasvim sigurno utjecati na eurozonu.

Među novim članicama nisu sve podjednako profitirale od članstva. Primjerice, Mađarska je važila kao jedan od najuspješnijih primjera, a 2004. godine kada je ušla u EU njezin BDP iznosio je 63,3 posto od prosječnog evropskog BDP-a. Pet godina kasnije, Mađarska nije daleko odmakla i njezin BDP danas iznosi 63,5 posto evropskog BDP-a. S druge strane, Slovačka je ušla s nižim BDP-om, 57, 2 posto od evropskog prosjeka, a danas je znatno pobjegla Mađarskoj i njezin BDP je dosegnuo 70,7 posto evropskog prosjeka.

Mađarska se prije ulaska u EU ali i nakon njega okrenula posuđivanju u inostranstvu i 2006. godine imala je najveći budžetski deficit u EU-u, 9,2 posto svoga BDP-a. Istodobno su međutim, mađarski građani uvjereni u brzo uvođenje eura, masovno dizali povoljne kredite u podružnicama zapadnoevropskih banaka. No, s pojavom finansijske i ekonomske krize, Mađarska je postala prva zemlja članica EU-a koja je tražila spas od Međunarodnog monetarnog fonda, EU i Svjetske banke.

S druge strane, Slovačka je provodila tržišne reforme i učinila sve da privuče što više stranih investicija, tako da je postala jedan od najvećih proizvođača automobila u svijetu, ako se računa broj proizvedenih automobila po glavi stanovnika, a početkom ove godine ušla je u eurozonu. Prema predviđanjima Evropske komisije, Slovačka će ove godine imati rekordan ekonomski rast od 2,7 posto, a Mađarska pad BDP-a za 1,6 posto.

Još prije nekoliko godina uz mađarsko-slovačku granicu bilo je uobičajeno da Slovaci traže posao u Mađarskoj, a Mađari kupuju u Slovačkoj. Sada je situacija obratna, mađarski građani traže posao u Slovačkoj, gdje je plaća u čvrstim eurima, a Slovaci odlaze u kupovinu u Mađarsku, gdje je zbog pada vrijednosti forinte, znatno jeftinije.

I nakon pet godina, znanje o novim članicama na zapadu kontinenta nije veliko. Nerijetko se događa da se brkaju Slovačka i Slovenija ili Latvija i Litva. Za posljednje dvije nerijetko se misli da se nalaze na Balkanu, a ne Baltiku.

Promatrači ocjenjuju da će podjela na staru i novu Evropu ostati do proširenja na sljedeću veću skupinu zemalja. Međutim, u sljedećih godinu ili dvije, samo Hrvatska i eventualno Island, ako zatraži članstvo, mogu postati članicama, a ostale zemlje jugoistočne Evrope, kojima je obećana evropska perspektiva, vjerojatno će čekati dugi niz godina.

Ec.europa.eu/radiosarajevo.ba