Obama, izazov za Evropu

Pred Georgeom Bushem, Evropska unija uspijevala je da govori jednim glasom. Danas se Evropljani pitaju kako da ostanu jedinstveni pred novim američkim predsjednikom koji odgovara svim njihovim očekivanjima.

Napuštajući London kako bi u Strasbourgu prisustvovao sastanku na vrhu NATO-pakta, Barack Obama stigao je na evropski kontinent s aureolom novine i svježine - gradski tip, Amerikanac 21. stoljeća, neko koga Evropljani razumiju i kome se dive.

No upravo bi to i moglo postati problem. Predsjednik Obama, otjelovljenje novog američkog lica i nove američke politike, sam po sebi predstavlja izazov za Evropu. Istina je da iz svake pore Baracka Obame izbija soft power, da zna slušati, da je demokrat i "pun razumijevanja", heroj za imigrantsku populaciju u evropskim predgrađima koja je još isključena iz političke moći. No, više od toga, mladi i popularni američki predsjednik pokreće pitanja koja su za Evropu temeljna: kako organizirati koordinaciju i odgovoriti glavnom savezniku koji najednom šalje Evropljanima sve signale o kojima su oduvijek sanjali?

Po završetku sastanka G20 u Londonu, sa sporazumom postignutim u posljednjem trenutku, za koji će mnogi reći da je historijski, Bijela kuća je dobila znatno više poticaja za oživljenje svjetske trgovine nego što su mnogi vjerovali da je moguće.

No Obamina turneja po Evropi mnogo je više od običnog spiska diplomatskih čvorišta koji uključuje Rusiju, Iran, Sjevernu Koreju i svjetsku ekonomsku krizu, ocjenjuju evropski politički analitičari. Ona se tiče i Evrope koja, već četrdeset godina i uz znatne napretke, nastoji da govori jednim glasom.

Skoro cijelo jedno desetljeće, Evropa i Amerika, povezane poviješću, neprestano se udaljuju zbog različitih vrijednosti i politika. No sada, kada je na čelu SAD-a otvoreno liberalan pobornik međunarodne saradnje, Evropa ima mnogo manje razloga da se žali. No ono što danas žulja Evropu, smatraju neki ekonomisti i politolozi, nije više pritisak i unilateralizam Sjedinjenih Država, već obamijanska dinamika koja teži ka sporazumijevanju, konsenzusu i multilateralizmu.

"Predsjednik Bush djelovao je kao izvanredan katalizator za Evropu, neka vrsta babaroge. Čak i ljudi koji su imali različita mišljenja u pitanjima ekonomske i vanjske politike bili su ujedinjeni protiv politike SAD-a", kaže Karim Bitar, kosultant iz Pariza i istraživač u Institutu za međunarodne i strateške odnose. "No sada više nije moguće optuživati Sjedinjene Države za sva zla ovoga svijeta. Istinu govoreći, Evropljani danas više razmišljaju o SAD-u nego o Evropi. Ne postoji evropski konsenzus oko najosnovnijih pitanja naše budućnosti, oko toga šta namjeravamo da postanemo. U Bushevo vrijeme, mogli smo izbjegavati ta pitanja. Sada više ne možemo."

Unutrašnji sukob koji je uzdrmao evropske zemlje prošlog ljeta, prilikom rata koji je Rusija vodila u Gruziji, i kriza koju je izazvala obustava snabdijevanja Evrope naftom i plinom, bili su indikativni za podjele u ovoj još uvijek samo ekonomskoj uniji koja se još uvijek bori da ostvari političku solidarnost.

Pitanje je može li Evropa govoriti jednim glasom kada se temeljno slaže s Washingtonom. "Kada se Evropljani slažu sa SAD-om, često se ne slažu jedni s drugima", kratko odgovara jedan evropski diplomat.

Laurent Joffrin, urednik pariškog ljevičarskog dnevnika Libération, primjećuje da "u ovoj krizi, Barack Obama pokazuje više spretnosti nego njegovi pandani na Starom kontinentu. Zašto? Najprije i najvažnije, zato što je manje ortodoksan. Budući da je izabran da se bori protiv recesije, američki predsjednik pokazuje energiju i svježinu". Nakon toga, Joffrin zahtijeva od evropskih vođa da još jednom promisle "podjele" uzrokovane nedovršenim projektom evropskog jedinstva.

U nedavnim anketama, prema desničarskom Le Figarou, Obama je uživao simpatije 92% Francuza, 90% Italijana i 82% Nijemaca. Čak je i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy prošle sedmice rekao, na konferenciji za štampu s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel: "Vjerujem Obami." No ono što će iznenaditi Evropljane jest da je Obama ipak "izabran da vodi računa o američkim interesima", kako ističe g. Bitar. "U evropsko-američkim odnosima javit će se napetosti. No, za sada, medeni mjesec još traje."

John Kornblum, bivši američki diplomat visokog ranga koji danas vodi međunarodni odvjetnički ured u Berlinu, kaže da se u prekoatlantskim odnosima mora pregovarati o kulturnim i institucionalnim razlikama u vrijeme krize. "Evropljani osjećaju da interes SAD-a treba da bude izgradnja Evrope kao jedinstvenog entiteta", ističe Kornblum. "Osjećaju da budućnost zavisi od toga hoće li se Evropa ujediniti. Obama Evropu shvata ozbiljno, no kao saputnika, a ne kao cilj puta".

Robert Marquand, „The Christian Science Monitor“

(Tekst je objavljen u političkom magazinu „BH Dani“, br. 617 od 10. 4. 2009.)