Kourkoulas: Bosna i Hercegovina bi trebala učiti od Bugarske

Bosna i Hercegovina tek bi trebala postići unutarnji politički konsenzus oko svog evropskog puta, kaže Dimitris Kourkoulas, šef Delegacije Evropske komisije u BiH, za briselski portal „EurActiv“.

Kakva je politička situacija u Bosni i Hercegovini danas?

BiH je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju prije godinu dana, što je njen prvi korak na evropskom putu. Nažalost, stvari ne idu dovoljno brzo. Vidljiv je napredak u nekim područjima, ali ima još mnogo stvari da se uradi kako bismo mi mogli reći da BiH provodi SSP u pozitivnom pravcu. To je jako važan kriterij za naredni korak: sticanje statusa kandidata i eventualni početak pristupnih pregovora. Zemlja, ipak, još uvijek ima mnoge probleme na putu ka Evropskoj uniji.

Gledajući na druge zemlje Zapadnog Balkana, možemo li reći da sve one napreduju, brže ili sporije, a da Bosna i Hercegovina stoji, ili da tek jedva napreduje?

Ne bih rekao da nema napretka, ali je on jako spor, jer ono što najviše nedostaje je konsenzus među političkim snagama, koje bi se morale posvetiti političkoj integraciji zemlje a ne političkim sukobima. To je ono što su zemlje kandidatkinje, kao što su Rumunija i Bugarska, u skorijoj prošlosti radile. Tamo su se sve političke stranke dogovorile da mogu imati razilaženja u svemu osim u pitanjima evropskih integracija. U Bosni i Hercegovini se nešto takvo još uvijek nije desilo.

Bili ste izaslanik Evropske uniju u Bugarskoj u vremenu njenog pristupanja Uniji. Možete li iskustva iz Bugarske iskoristiti u BiH?

Naravno. Smatram da je ulazak Bugarske u Uniju priča o uspjehu, a to će biti još jasnije u narednim godinama. Uvijek svojim bosanskim prijateljima navodim primjer Bugarske, pokazujući im da to što mi tražimo nije ništa natprirodno, nego nešto potpuno izvodivo.

Rumunija i Bugarska, zemlje s velikim problemima, koji postoje još uvijek, ipak su uspjele zadovoljiti neophodne kriterije i ispuniti svoje obaveze. Treba to podvući, Evropska unija nije klub bogatih i naprednih zemalja, ali se ipak moraju ispuniti neki kriteriji da bi se ušlo u klub. Nažalost, na Zapadnom Balkanu ratno nasljeđe još uvijek nije prevaziđeno, i mislim da je to glavna razlika koja objašnjava tešku situaciju u Bosni i Hercegovini.

Nacionalizam je još uvijek živ?!

Da, još uvijek je živ, ratni ožiljci nisu zaliječeni a pravo pomirenje još uvijek se nije dogodilo.

Čini se da je Bosna i Hercegovina snažno pogođena ekonomskom krizom?

Vidljiv je značajan negativan uticaj. Prije krize bosanska ekonomija se dosta dobro razvijala, iako stvarne reforme još uvijek nisu bile počele. Kada bi zemlja pokazala napredak u evropskim integracijama, to bi značajno privuklo strane investicije; tako je bilo u Bugarskoj, Rumuniji i drugim zemljama kandidatima prije nego su pristupile Evropskoj uniji.

Imate li nekih vijesti glede liberalizacije viznog režima? Zemlje Zapadnog Balkana ostvarile su značajan napredak u procesu ostvarivanja slobodnog kretanja unutar Schengen zone, ali izgleda da Bosna i Hercegovina malo kasni za susjedima?

Evropska komisija je prije tri dana (25. maja, op. a.) zemljama članicama dostavila Izvještaj. To je objektivan izvještaj, zasnovan na tehničkim i stručnim analizama stanja na terenu. Nakon toga Komisija treba da odluči da li i kojim zemljama Zapadnog Balkana će dati pozitivnu preporuku za ukidanje viznog režima.

Ne mogu sada spekulirati koje bi zemlje mogle dobiti pozitivnu ocjenu, ali priča se ne završava na Izvještaju. Iako Bosna i Hercegovina nije obuhvaćena prvim prijedlogom, još uvijek postoji šansa da se priključi grupi zemalja s pozitivnom ocjenom. No, također je istina i da je Bosna i Hercegovina cjelokupni proces potrebnih reformi počela mnogo kasnije nego ostale zemlje. Također, institucionalna kompleksnost Bosne i Hercegovine dodatno usporava proces.

Ali napredak jeste postignut, što smo i naglašavali u našim izvještajima, jer smatramo da sve zemlje Zapadnog Balkana trebaju imati bezvizni režim sa zemljama Evropske unije. To pitanje je jako važno za evropske integracije generalno, jer one ne podrazumijevaju samo integraciju diplomata i birokrata nego i integraciju običnih ljudi, tako da nam je jako stalo do što skorije vizne liberalizacije, pri čemu uslovi, naravno, moraju biti ispunjeni.

U nekim člancima o Bosni i Hercegovini može se pročitati ponešto o porastu islamizma, o velikom broju novoizgrađenih džamija i o ljudima koji odjednom počinju živjeti u skladu s religijskim pravilima. Radi li se možda o tome?

Ne! Ogromna većina stanovništva Bosne i Hercegovine, bili oni bosanski Srbi, bosanski Hrvati ili Bošnjaci, dijeli evropske vrijednosti, a veliki procenat građana, također, jeste za ulazak u Evropsku uniju. Naravno, ekstremista ima, ali kao i svugdje, kao i u Evropskoj uniji; no, većina stanovništva živi u skladu s evropskim vrijednostima.

Postoje mnoge evropske i međunarodne institucije u Bosni i Hercegovini – Ured visokog predstavnika, EUFOR, EUPM, Delegacija Evropske komisije, koju Vi vodite, i mnoge druge… Kako one međusobno sarađuju?

Snažno je međunarodno prisustvo u Bosni i Hercegovini, kako primjećujete, zbog rata, zbog potrebe međunarodne zajednice za obnovom zemlje i očuvanjem mira. EUFOR, EUPM i Ured visokog predstavnika, koji ima velike izvršne ovlasti u skladu s Daytonskim sporazumom, predstavljaju međunarodno prisustvo.

Visoki predstavnik može donositi zakone, smjenjivati političare koji podrivaju Daytonski sporazum, a mi, kao Evropska komisija, učestvujemo u radu Vijeća za implementaciju mira, koje je savjetodavno tijelo za Visokog predstavnika. Svi smo u veoma bliskom kontaktu, i moram naglasiti da je Evropska unija izrazila jaku volju da osnaži svoje prisustvo nakon eventualnog ukidanja institucije Ureda visokog predstavnika, jer znamo da BiH ima neke posebne probleme koji zavrjeđuju posebnu pažnju.

Ali još nije došao taj trenutak?

Ne, još uvijek postoje neki uvjeti koje treba ispuniti. Ali postoji unutarnja suglasnost i spremnost na ojačano prisustvo Unije u BiH.

Nedavno je visokorangirani austrijski diplomata Valentin Inzko imenovan za novog Visokog predstavnika. Nije li to naznaka da će međunarodno prisustvo biti neophodno u godinama koje dolaze?

Gospodin Inzko je Visoki predstavnik međunarodne zajednice, ali istovremeno ima i funkciju Specijalnog izaslanika Evropske unije. Ima punu podršku Vijeća za implementaciju mira. Također, nedavno smo imali i posjetu američkog potpredsjednika Josepha Bidena i visokog predstavnika Javiera Solane, što sve govori da je naš zajednički cilj dati zemlji potpunu samostalnost, ali se određeni uslovi moraju ispuniti. Ne možemo preuzeti rizik naglih poteza.

radiosarajevo.ba