Neven Anđelić: Čović je u Bruxellesu izveo pokušaj političkog samoubistva

I dalje stižu različite reakcije nakon što su lideri političkih stranaka zastupljenih u Parlamentu BiH u Bruxellesu prihvatili dokument "Politički dogovor o principima za osiguranje funkcionalne Bosne i Hercegovine koja napreduje na evropskom putu".

O refleksijama tog sastanka i njegovim mogućim posljedicama, manjkavostima, putu člana Predsjedništva BiH Miloradaa Dodika na susret s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, te odlučnosti međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, za portal Radiosarajevo.ba govori profesor međunarodnih odnosa na Regents univerzitetu u Londonu Neven Anđelić.

Razgovarao: Faruk Vele

Trending

Početak nove godine dočekajte uz hit predstave Narodnog pozorišta Sarajevu

Napoleon Milanović

Radiosarajevo.ba: Profesore Anđelić, kako gledate na ishod razgovora bh. lidera u Briselu, gdje je usaglašen nastavak reformskog procesa nakon izbora "ali ništa nije potpisano", kao i reakcije na isti?

Anđelić: Jedan mogući pogled na ishod sastanka je da je to početak, naglašavam samo početak, procesa kristalizacije odnosa unutar BiH. Bošnjačke i dominantno bošnjačke partije su prihvatile dokument, politički akteri iz Republike Srpske su podijeljeni – ta podjela na kooperativni blok i antagonističke snage prema sarajevskim i međunarodnim centrima je promjenjiva u ovom entitetu, vođa HDZ-a koji tvrdi, pogrešno dakako, da on i stranka monolitno predstavljaju BH Hrvate je bojkotom izveo pokušaj političkog samoubistva.

Sada hrvatski predsjednik pokušava stvoriti situaciju kao u sanatorijumu za labilne, ali on nije doktor iako očito smatra Čovića pacijentom. Doduše, možda danas Milanović misli da jeste liječnik. Ljudi s potrebama kakve Milanović ispoljava tokom predsjedničkog mandata često umisle da su sposobni za neke stvari. Srećom još uvijek nije umislio da je Napoleon.

Drugi mogući pogled je da su politički akteri iz Bosne i Hercegovine ponovno formalno pristali na evropski diktat uz znanje da ih ništa ne obavezuje na izvršenje obećanja. Politička neodgovornost je primarni problem u zemlji za koji EU do sada nije znala naći protivotrov.

Nepotpisani dokument odmah nakon usuglašavanja i verbalnog prihvatanja različito tumače isti ti lideri. Dakle, smatraju ga, kao i niz prethodnih, kao neobavezujući. Neodgovornost političkih lidera, ne svih i ne u jednakoj mjeri, ali kolektivno s istim rezultatom, tako se nastavlja. Razlika između potpisivanja i nepotpisivanja je irelevantna. Daytonski sporazum je potpisan u Parizu, ali nisu ga potpisi i volja nacionalnih vođa proveli u djelo već snažna intervencija međunarodne zajednice. Nažalost, mislim da se to mora desiti ponovno, 27 godina nakon Daytona.

Šizofrena politika

Radiosarajevo.ba: Kako ste i primijetili, posebno su, uz bh. entitet RS, bile intenzivne reakcije na relaciji HDZ BiH i predsjednik Milanović, s jedne, i premijer Hrvatske Andrej Plenković, s druge strane. Čak je u ovom kontekstu spomenuta i mogućnost odustajanja Čovića od kandidature. Kako to komentirate?

Anđelić: Dragan Čović je u, s njegovog stanovišta, nezavidnoj poziciji. Čovićeva karijera u HDZ-u se svodila na slušanje i slijeđenje uputa iz Zagreba, dok je na Pantovčaku stolovala predsjednica (Kolinda Grabar-Kitarović, op.a.) ili, pak, iz Središnjice HDZ-a tokom perioda u opoziciji, učestale posjete hrvatskoj prijestolnici navijačko praćenje nogometne vrste susjedne zemlje.

Promjenama u hrvatskoj vlasti, aktivnim dualizmom stavova i politika sadašnjih predsjednika i premijera, Čović se našao u problemima - morao bi se odlučiti ko mu je mecena u Zagrebu, Milanović ili Plenković. Izgleda da mu je hrvatski predsjednik svojom šizofrenom politikom bliži, ili barem pruža više podrške. Milanović navodi da Čovićevo neprisustvovanje sastanku ''nije eksces, to je očekivano ponašanje”.

Jedino se čudim što je Čović uopšte otišao u Bruxelles!? Ovime je Milanović, zapravo, pokazao koliko ne poznaje Čovića jer Hercegovac nije želio propustiti priliku za 'shopping' u Bruxellesu o državnom trošku pošto mu savjetnici nisu rekli da je većina prodavaonica u belgijskoj prijestolnici tipično zatvorena nedjeljom.

Plenković je Čoviću manje blizak, iako vodi materinsku stranku hercegovačkom HDZ-u, jer se hrvatski premijer integrisao u EU te mu škode hercegovački incidenti poput glasanja u Domu naroda protiv inicijative da se vanjska politika BiH prema Ukrajini koordinira sa evropskom vanjskom politikom.

Poslanici iz RS-a su glasali protiv, dvoje HDZ-ovaca također, a drugo dvoje Čovićevih pulena bilo je suzdržano. Istovremeno tvrde da su svim srcem za evropske integracije. Pogledajte tačku 17. briselskog dokumenta – usklađivanje sa zajedničkom vanjskom i bezbjednosnom politikom EU, u skladu s člankom 10. Sporazuma o stabilizaciji i asocijaciji.

To nije Čoviću prvi incident i Plenkoviću su stvoreni problemi prilikom njegovog lobiranja u evropskim institucijama za HDZ u BiH. Milanović je naveo upitnost Čovićeve kandidature na oktobarskim izborima, što je logično Čovićevo oklijevanje, možda i taktika kontinuiteta šizofreničnih politika Milanovića i Čovića, pokušaj dodatne mobilizacije potencijalnog glasačkog tijela. Podsjećam, većina Hrvata u BiH nije glasala za Čovića 2018. godine. Brojke ne lažu kada se uporedi popis stanovništva iz 2013. i broj glasova 2018. Čović, dakle, da je izabran ne bi bio legitiman po njegovom sopstvenom, ali i hrvatskom, tumačenju legitimnosti.

Dodikov put u Rusiju

Radiosarajevo.ba: Šta će, prema Vašem mišljenju, donijeti Dodikova posjeta Rusiji i planirani susret s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom? Zanimljivo je da taj susret dolazi nakon Bruxellesa.

Anđelić: Političari posjećuju Putina ili u pokušaju da obezbjede neku vrstu mira, makar prekida vatre, i tako postanu svjetski faktor, ili da se svrstaju u globalnim podjelama. Milorad Dodik ničim nije pokazao ambiciju da dovede mir u Ukrajinu već vučićevski nastoji da ostvari navodnu neutralnost.

Niz zemalja i političara se tako ponaša. Dok je rusku agresiju osudilo više od 140 zemalja u UN-u, sankcije Rusiji je uvelo manje od 50 zemalja. Forum u Sankt Petersburgu je ekonomski, ali ingerencije Predsjedništva BiH su vanjskopolitičke, a ne ekonomske. Dakle, mislim da Dodik prvenstveno iz političkih pobuda putuje u Rusiju, osim ako ne postoji privatni ekonomski interes neke od kompanija koje se povezuju s njim. S tim u vezi, nije oportuno u ovom momentu putovati u Rusiju bez ambicije da se posreduje u mirovnim pregovorima.

Značajnija uloga Velike Britanije

Radiosarajevo.ba: Kako gledate na posljednje aktivnosti međunarodne zajednice u BiH, posebno u svjetlu novih sankcija (Marinko Čavara i Alen Šeranić), ali i odlučnijeg pristupa britanske diplomatije. Čini se da je međunarodni faktor shvatio neophodnost djelovanja kako se sukob iz Ukrajine eventualno ne bi prebacio u BiH?

Anđelić: Ovo je vrijeme svrstavanja. Izbor je između liberalnog demokratskog modela i autokratskog, autoritarnog modela simbolički predstavljenih kao briselski i moskovski modeli upravljanja državom. U BiH je privid demokratije zbog velikog broja političkih aktera na vlasti što je, zapravo, rezultat konsocijacijskog modela dogovorenog u Daytonu.

Stvarnost BiH su sub-nacionalni modeli autokratije. Tri su takva modela na djelu više od četvrt stoljeća. Dok nisu ugrožavali sigurnosne aspekte Zapada, Bruxelles, i EU i NATO, su bili pasivni. Ukrajina ih je digla na noge, iako su bili probuđeni još malo ranije rastom utjecaja Moskve u ovim krajevima. Drugi utvrđeni stav na sastanku u Bruxellesu je upravo o produženju izvrsnog mandata Althea EUFOR-a.

Tako blokiranje integracije u NATO nije relevantno jer pod drugim imenom imamo prisustvo Zapada i markiranje teritorije. Ostaje političkim vođama u BiH da se javno svrstaju na jednu stranu u globalnom preustroju tokom uspostave novog međunarodnog sistema. Sigurnosno, bez obzira na (ne)članstvo u NATO, BiH je dio vojno-bebjednosnog sustava Zapada.

U tom kontekstu, Zapad iskazuje odlučnije mjere protiv političkih aktera koji blokiraju procese oficijelne ili nezvanične integracije Bosne i Hercegovine u liberalno-demokratske strukture. Britanija inzistira na bezbjednosnom aspektu u BiH i može odlučnije djelovati bez ograničavajućeg faktora usuglašavanja interesa i stavova sa članicama EU. Vidim da će novi ambasador, sa značajnim diplomatskim iskustvom u kriznim područjima, djelovati u tom smjeru imajući pri tome svesrdnu pomoć specijalnog izaslanika za Zapadni Balkan (Stuart Peach, op.a.) koji dolazi direktno iz bezbjednosno-vojnih krugova.