Govor mržnje u medijima: 21 potvrđen slučaj u 2012.

Od januara 2011. do decembra 2012. godine Vijeće za štampu u BiH i Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) razmotrile su 37 žalbi za govor mržnje u štampanim, online i elektronskim medijima u BiH, rezultat je analize u okviru projekta "Promocija profesionalizma i tolerancije u medijima u BiH". 

Od toga, 25 slučajeva u štampanim i online medijima razmotrilo je Vijeće za štampu, a 12 RAK, rečeno je to na današnjoj konferenciji za medije ove dvije organizacije u Sarajevu.
 
Izvršna direktorica Vijeća za štampu Ljiljana Zurovac istaknula je da je 21 žalba prihvaćena zbog utvrđenog kršenja Kodeksa o emitovanju RTV programa i Kodeksa za štampu i online medije u BiH, odnosno ukazivanje građana ili Žalbene komisije Vijeća na komentare koji sadrže govor mržnje, huškanje, klevetu i prijetnju.

Šefica Ureda Vijeća Evrope u BiH Mary-Ann Hennessey smatra da je najefikasniji vid borbe pritv govora mržnje javno odbacivanje takvih slučajeva, ali da su efikasne i krivične sankcije protiv takvih pojava. Također je mišljenja da sankcije za upotrebu govora mržnje moraju biti integralni dio Izbornog zakona BiH.

Također, u 11 slučajeva govor mržnje nije utvrđen, tri slučaja su riješena samoregulacijom, odnosno uklanjanjem komentara ili objavljivanjem reagiranja, dok su dva slučaja još uvijek u proceduri.
 
Najviše žalbi odnosilo se na internet portale. U 23 slučaja, kako navodi Zurovac, žalba je upućena povodom autorskih sadržaja emisija ili objavljenih članaka, deset ih je upućeno povodom komentara anonimnih posjetilaca internet portala, od kojih su dva slučaja predstavljala lične fizičke prijetnje, dok su se ostale žalbe odnosile na stavove gledalaca ili slušalaca, gostiju i voditelja, te na fotografiju.
 
Ipak, kako je podsjetila novinporažavajući je podatak da u BiH nije donesena nijedna pravosnažna presuda po osnovu govora mržnje.

Predsjednica Udruženja/Udruge BH novinari Milkica Milojević naglašava da govor mržnje u medijima nije u tolikoj mjeri prisutan kao što se to obično govori, što ne umanjuje opasnost od te pojave. Naglasila je da postoji jasna razlika između novih medija (internet portala) i tradicionalnih medija, u kojima je prisutno mnogo manje govora mržnje.
 
Govoreći o predizbornom periodu, Milojević naglašava da je govor mržnje bio prisutan, te da se sredstva nisu birala. Međutim, i novinari su gotovo podjednako bili ugroženi govorom mržnje - najčešće su se političari napadali između sebe, ali je govor mržnje bio usmjeren i na novinare.