Civili s Pala su otišli svojevoljno

Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića, optuženog za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, Zdravko Čvoro, bivši predsjednik Izvršnog odbora i Kriznog štaba Skupštine opštine (SO) Pale, izjavio je da su bošnjački civili iz tog mjesta u proljeće 1992. otišli svojom voljom a ne pod prisilom.

“Garantujem da nije bilo prisilnog iseljavanja Bošnjaka sa Pala. Inicijativu su pokrenuli sami Bošnjaci, dolazeći kod nas pojedinačno i kolektivno”, rekao je Čvoro u nastavku suđenja u Haagu.

On je kazao da su se Bošnjaci na Palama “osjećali nesigurno iz straha od osvete zbog zločina” koje su bošnjačke snage počinile nad Srbima na drugim mjestima u tom kraju. Rezultat tog straha, kako je dodao, bio je “veliki broj zahtjeva za iseljavanje” koji su podnijeli opštinskim vlastima, javio je Birn Justice Report.

Čvoro je rekao da je išao kod podnosilaca zahtjeva kako bi ih ubijedio da ne odu, garantujući im bezbjednost i sva građanska prava. Usprkos tome, Bošnjaci su ostali pri svojoj namjeri, a sredinom juna 1992. godine SO Pale “priznala je njihovo pravo na slobodu kretanja”.

“Nije bilo progona, a oni koji su otišli to su učinili na lični zahtjev i po slobodnoj volji”, naveo je svjedok u pisanoj izjavi uvedenoj u dokaze, čiji je sažetak Karadžić pročitao u sudnici.

'Nije pucano na civile'

Tokom unakrsnog ispitivanja, tužilac Alan Tieger predočio je dokaze da su Bošnjaci napustili Pale zbog pritiska srpske policije koja ih je “uznemiravala i prijetila im”, te da je na jednom sastanku SO-a Pale i sam Čvoro protestovao zato što je “policija pokušala da organizuje iseljavanje Bošnjaka bez znanja političkih vlasti”.

Ograđujući se da nije “mogao da utiče na rad policije”, svjedok je potvrdio da opštinske vlasti “nisu bile zadovoljne radom policije i tražile su da se to popravi”.

Prije Čvore, svjedočio je Blaško Rašević, koji je opovrgavao navod optužnice da su civili gađani snajperima u Sarajevu sa položaja na Špicastoj stijeni, a minobacačima iz sela Mrkovići.

Rašević, koji je bio komandir jedne od četa Romanijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), izjavio je da sa položaja te čete na Špicastoj stijeninikada nije otvarana vatra na mještane sarajevskog naselja Sedrenik.

Optužnica Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS) i vrhovnog komandanta njene vojske, tereti i za terorisanje stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima, kao i za genocid počinjen u Srebrenici, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Rašević je opovrgavao da je pucano iz sela Mrkovići, gdje su, po ranijim iskazima Karadžićevih svjedoka, bili razmješteni minobacači VRS-a.

Na optužbu da je VRS odgovorna za minobacački napad na pijacu Markale, gdje je 5. februara 1994. godine poginulo 66, a ranjeno 140 građana, svjedok je prokomentarisao da ne vjeruje da je projektil mogao doći sa Mrkovića, jer bi “neko morao znati za to, procurila bi informacija”.

Prema iskazu svjedoka, bošnjačke snage iz Sarajeva su neprekidno otvarale vatru na Špicastu stijenu iz pokretnih minobacača skrivenih među civilinim objektima, poput bolnice i stadiona na Koševu.

On je izjavio i da su rovovi suprotstavljenih snaga na Šicastoj stijeni bili udaljeni 50 metara i da su se srpski civili dovikivali s “domaćim muslimanima”, koji su ih upozoravali na dolazak “nekih drugih muslimana” koji bi otvarali vatru.

U unakrsnom ispitivanju, tužioci su Raševiću predočili dokumente UNPROFOR-a po kojim je sa položaja na Špicastoj stijeni i na Mrkovićima u proljeće i ljeto 1995. bila otvarana snajperska i minobacačka vatra na civile koja je odnijela dva života.

Ponavljajući da njegova četa nije pucala na civile, Rašević je rekao da u to vrijeme nije bio na položajima.

Suđenje Karadžiću nastavlja se 5. decembra.