Stewart: Ovaj način vođenja BiH ne vodi nigdje; Želim ovdje vidjeti britanske snage

Britanski parlamentarac i bivši komandant snaga Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini Bob Stewart ovih dana boravi u našoj zemlji, zajedno sa širom i respektabilnom britanskom delegacijom.

Bila je to prilika da razgovaramo o stabilnosti i sigurnosnim perspektivama ove zemlje, dešavanjima u Ukrajini i strahu od prelijevanja sukoba, odnosu susjeda prema BiH, događajima u Ahmićima 1993. godine, koji su obišli svijet upravo zahvaljujući Stewartu. Ali i da razgovaramo o budućnosti Bosne i Hercegovine, njezinim mladim ljudima, kao i potrebi da se zemlja obračuna sa korupcijom, da se stvara bolja ekonomska klima i da vladin sistem bude bolje organiziran. Bob nam na početku naglašava da govori u svoje, a ne u ime britanske delegacije.

Razgovarao: Faruk Vele

Trending

Titove brigade lopatom izgradile 242 km pruge za 7 mjeseci, vlast danas ne umije popraviti 80 metara

Radiosarajevo.ba: Proteklih dana razgovarali ste s ministrima odbrane i sigurnosti, generalima Podžićem i Cikotićem, postoji li strahovanje Velike Britanije da bi Rusija imala interes da sukob iz Ukrajine, koji traje već duže od dva mjeseca, prenese na BiH?

Stewart: Kao prvo, kroz ovu posjetu mi smo htjeli poslati poruku da Bosnu i Hercegovinu tretiramo kao prostor od vitalnog interesa, kao zemlju koja je jako važna. I ono što se dešava ovdje je jako važno za Veliku Britaniju.

Želimo vidjeti BiH kao članicu NATO-a. Iako mi nemamo nikakvo pravo to da kažemo, s obzirom na status Velike Britanije koja je napustila Uniju, mi bismo, također, jako voljeli kada bi BiH postala dio iste. To je u suštini poruka koju smo mi poslali. Neka povratna informacija od oba ministra je tada bila da su i oni svjesni, da vide koliko Velika Britanija brine i koliko joj je stalo do Bosne i Hercegovine.

Stari podgrijavaju, mladi ne žele rat

Radiosarajevo.ba: Jeste li stvarno zabrinuti?

Stewart: Zabrinut sam, ali sam manje zabrinut nego sam bio prije, recimo, dva mjeseca. Kroz ovu posjetu ono što sam ja dobio kao povratnu informaciju, poruku, jeste da nije tako opasno kao što smo smatrali prije dva mjeseca.

Radiosarajevo.ba: Prilikom nedavne posjete ministrice Elizabeth Truss portal Radiosarajevo.ba je objavio njezin autorski tekst u kojem uz ostalo kaže da "kada je agresor drzak, moramo biti spremni da reagiramo". Velika Britanija iskazuje spremnost da bude uz BiH. Na koji način London može pomoći?

Stewart: Lično, ja sam tražio u Parlamentu Ujedinjenog Kraljevstva da pošaljemo Vojsku Velike Britanije, da budu stacionirani u Bosni. Oni mogu biti tu u dogovoru sa Evropskom unijom (EU), sa snagama EUFOR-a, ili kroz NATO Misiju. Ono što bih ja preferirao jeste da to bude pod vodstvom NATO-a.

Jednostavno sam rekao, kada bi britanski bataljon bio ovdje, osjećao bih se sretnim. Jer britanski bataljon bi nešto radio, ne bi samo sjedio u svojim barakama. Može pomoći da trenira bosansku vojsku. Već znate da Oružane snage BiH imaju dogovor da šalju svoje mlade oficire na akademije u Veliku Britaniju. Provodit će se i vježbe u BiH sa britanskim snagama. Ali bih više volio da su oni pod okriljem NATO-a.

Također, želim reći da novoizabrani specijalni izaslanik Velike Britanije za Zapadni Balkan, gospodin Stuart Peach, je vrhunski čovjek, inače moj prijatelj. Poslan je ovdje od strane premijera Velike Britanije jer je jako dobar. On je na nivou Paddya Ashdowna.

Radiosarajevo.ba: Kako gledate na prijetnje koje svako malo, pa i protekle sedmice, izriče ambasador Rusije Igor Kalabuhov prema BiH? Poručuje se upravo da će pristupanje NATO-u smatrati neprijateljskim aktom.

Stewart: Mogu oni na to gledati kako žele, ali Bosna i Hercegovina je nezavisna država i odlučuje sama za sebe. Mi smo svjesni kompleksnosti BiH i da se ne može tako jednostavno odlučiti, da jedna osoba može sve to da spriječi i zaustavi.

Osim toga, svi mladih ljudi koje smo mi upoznali, a upoznali smo ih jako puno, niko od tih mladih ljudi ne želi taj rat. Čini se da stari ljudi ove stvari nekako podgrijavaju, a ne mladi ljudi.

Bilo kakvoj cjepkanje BiH bi rezultiralo ratom

Radiosarajevo.ba: Kako gledate na odnos bh. susjeda prema BiH. U savezničkim krugovima postoje strahovanja nakon izjava predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića da nas očekuje "vruća jesen" i da se Hrvati u BiH navodno spremaju za svoju "hrvatsku samoupravu". Koliko Vas to sve brine? Posebno u kontekstu proruskih veza predsjednika Milanovića o kojima se i u Hrvatskoj piše.

Stewart: Na to gledam kao nešto što je jako tužno. To je ne smije desiti. Jer bilo kakvo cjepkanje BiH bi rezultiralo ratom.

Lično sam posjetio ambasadoricu Srbije u Velikoj Britaniji (Aleksandru Joksimović, op.a.). Pitao sam direktno da li Srbija podržava odcjepljenje RS. Ambasadorica mi rekla vrlo jasno da nemaju nikakvih namjera da se miješaju.

Smatram da ne ide u prilog ni Hrvatske, ni Srbije da se miješaju u stvari u BiH.. Svi ste ovdje s Evropljani. Da bi ste postali (istinski) do Evrope ne smijete na bilo kakav način započinjati rat u BiH, ili bilo gdje.

Odstraniti proruske aktere

Radiosarajevo.ba: Kako gledate na pojave političara u BiH i regiji političara koji su proruski akteri? Jesu li takvi spremni podržati Putinove scenarije?

Stewart: Prvo, smatram, ako podržavaju ono što Rusija radi u Ukrajini, da njihovi ljudi treba da ih na neki način odstrane. Pogotovo mladi ljudi. Jer ovo što se desilo u Ukrajini je zločin protiv čovječanstva!

Vjerujem da mladi ljudi, ne samo Bošnjaci, ne samo Hrvati, ne samo Srbi žele i vole BiH. Kad ih pitam šta ste vi, oni kažu ne Bošnjak, ne Srbi, ne Hrvat - nego Bosanac!
Jednostavno da bilo ko ko bude pratio tu vrstu politike i bude podržavao ono što bude radila Rusija, na kraju neće završiti dobro.

Poruke iz Ahmića

Radiosarajevo.ba: Vi ste značajno doprinijeli da svijet sazna istinu o Ahmićima 1993. godine. Kazali ste da je to "djelo đavola". Kako vidite taj događaj 30 godina kasnije. Da li Vas žalosti činjenica da se takvi zločini negiraju ili minimiziraju, ili da se vodeći hrvatski političari fotografiraju sa Darijom Kordićem itd. Koliko to otežava ozdravljenje odnosa u BiH?

Stewart: Počet ćemo od posljednjeg pitanja. Definitivno, to usporava i na neki način otežava napredak u BiH.

Volio bih da ovu poruku u Vašem mediju prenesete na ovaj način. Ja sam došao ovdje prošle godine. Imao sam uvijek duboke osjećaje prema BiH, prema svima onima koji su nama pomogli dok smo radili. Naročito za mlade ljude, žene i muškarce, koji s nam pomogli tako što su postali naši prevodioci. Kada sam došao prije 30 godina, osigurao sam prevodioce iz svih etničkih grupa, ne samo jedne strane. Kada smo otkrili masakr u Ahmićima, moja prevoditeljica je bila Dobrila Kalaba. Imala je 29 godina. Iz imena možete shvatiti da je bila bosanska Srpkinja. To nije mijenjalo ništa u smislu njezinog rada. A svi moji prevodioci su bili meta napada. Dobrila je ubijena dok je prevodila za mene kada sam otkrio masakr u Ahmićima.

Svi ljudi koji su ubijeni u Ahmićima su bosanski muslimani. Ona je ubijena jer predvodila i poslala svijetu poruku šta se tu desilo. Kada sam došao prošle godine, smatrao sam da bi bilo važno da obilježimo sjećanje na nju. Dobrila je dala svoj život, praktično, za bosanske muslimane.

Smatrao sam da je to snažna poruka. Njezin mladić je, također, bosanski musliman. Prošle godine sam napisao pismo velikom muftiji (reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću), zamolio ga da se napravi spomen-obilježje u Ahmićima na mjestu sjećanja za ostale koje će biti posvećeno Dobrili. Kroz njegov odgovor se pokazalo da je on veliki čovjek, jer njegov odgovor je odmah bio: DA! Spomen-ploča Dobrili Kalabi u Ahmićima je danas vrlo vidljiva. Moja poruka jeste da svi ovi ljudi žele da se ujedine, jer ova mlada žena dala svoj život za sve ljude u BiH.

To je bila njezina uloga. Mislim da je to na neki način simbol budućnosti ove zemlje. To su moja osjećanja.

Zbog toga sam se vratio. Mnogo mojih vojnika želi da se vrati. Ovi koji s došli ovog aprila, došli su tu svojim novcem, niko ih ne šalje, oni osjećaju da trebaju doći. Inače, svo vrijeme kad sam došao ovdje kao zapovjednik UNPROFOR-a tražili su od nas da budemo spremni da se povučemo. Moji vojnici kada su čuli da postoje planovi o našem povlačenju su rekli da se ne mogu povući odavde "jer ovi ljudi su naši prijatelji, trebaju našu pomoć i ne možemo ih napustiti". Ovo je bio osjećaj kroz cijelo vrijeme boravka ovdje. Tako se osjećamo i poslije 30 godina.

Radiosarajevo.ba: Kontinuirano se vraćate u BiH i podržavate ovdašnje ljude u raznim nastojanjima. Kakvi su Vaši utisci?
Stewart: Dolazim jer volim ove ljude. Ljudi u BiH su poput mene. Oni su moji prijatelji. Ono što želim za njih jeste da ova zemlja bude sigurna, ugodna za život, ekonomski samoodrživa, i sve ono što i moja zemlja. Želim najbolje za ovdašnje ljude.

Radiosarajevo.ba: Kako do toga? Koja je Vaša poruka bh. građanima?

Stewart: Ja sam Britanac. Dio mene živi ovdje. Dio moga srca je u ovoj zemlji. Ja smatram da ljudi u ovoj zemlji imaju ogroman potencijal. Ova zemlja je prekrasna, vrlo bogata resursima. Ali politika koja vodi ovu zemlju jednostavno ne odgovara ni ljudima ni ovoj zemlji. Mladi ljudi s kojima smo razgovarali, nama su poručili tri stvari: Molimo vas zaustavite korupciju, molimo vas pokrenite ekonomiju, molimo vas obezbijedite nam da dobijemo dobre poslove i da putujemo.

To je poruka mladih ljudi. Dosta im je stvari koji ih sputavaju. Razgovarao sam s mladom ženom koja kaže da želi da bude doktorica. Vjerujem da bi bila dobra doktorica. Ona je rekla da mora da plati da bi se upisala na medicinski fakultet! Da mora biti u pravoj političkoj partiji! Iako sam kvalificirana, opet, kazala je, mora biti u pravoj stranci da bi dobila posao!? Jednostavno ovo nije prihvatljivo u Europi!

Ovaj način vođenja zemlje ne vodi nigdje! Postoje tri glave koje vode ovu zemlju i imamo 13 ministara za obrazovanje!? U školama postoji segregacija. Ja ne držim nikakve lekcije Bosancima. I mi imamo jako puno problema, vrlo sličnih problema. Nakon 800 godina.

Ja ne držim lekcije ili priče, ali smatram da je budućnost ove zemlje u mladima. A 150.000 mladih je napustilo zemlju u proteklom periodu u populaciji od 3,5 miliona ljudi! To govori da bi to moglo biti smrtonosno! Moji prijatelji ovdje imaju djecu, ali svi kažu da žele da odu iz zemlje. Ovo se jednostavno mora popraviti. Bez obzira koje ste godište, morate da se brinete šta će se desiti vama, vašoj djeci unucima. Jednostavno, ovo ne može ovako. Ekonomija, korupcija, vladin sistem, moraju se promijeniti!