Život u sarajevskom studentskom domu

Širom svijeta studentski domovi su mjesto za koje se studenti odlučuju ne zbog jeftinoće, nego zbog svega onog što takav smještaj mladoj osobi pruža. U zdravim državama izabrati studentski dom znači ne brinuti se svaki mjesec o plaćanju računa, uvođenju interneta u studentsku sobu, odlasku na drugi kraj grada u teretanu, bazen ili saunu, jer to svjetski domovi svojim studentima pružaju. Naravno, kao i u gotovo svim sferama života, i studentski standard u BiH je nešto drugačiji...mnogo drugačiji.

Dijelove teksta preuzimamo sa portala Novinar.me
Autorica teksta: Hilma Unkić

Studentski domovi u Sarajevu – Ko ih koristi, ko i kako ih plaća?

U okviru Studentskog centra studenti mogu birati između studentskog doma Bjelave, sa kapacitetom za približno 1000 studenata i studentskog doma Nedžarići, sa gotovo istim brojem kreveta. Studenti u Neđarićima imaju kupatila u sklopu sobe, što u studentskom domu Bjelave nije slučaj, te većina studenata dijeli zajednička kupatila koja su, vrlo često, u užasnom stanju.

Plaćanje za većinu studenata znači to da oni sami plaćaju jedan dio, a drugi dio plaća kanton iz kojeg student dolazi. Međutim, student nikada ne zna šta ga očekuje sljedeće godine, jer su upravo kantoni ti koji odlučuju o njihovoj budućnosti, o tome koliko će sredstava izdvojiti za plaćanje smještaja studentima čime ograničavaju broj korisnika subvencija.

Dug Studentskog centra zbog dugovanja kantona

Iz godine u godinu, pojedini kantoni, odlučuju izdvajati manja novčana sredstva, te je manje studenata koji mogu koristit takvu pomoć. Dug prema Studentskom centru koje imaju pojedini kantoni, je dug koji Studenski centar ima prema nekome drugom, a to su u ovom slučaju uposlenici, njih oko 120, ili distributeri plina i električne energije. Upravo zbog tih dugovanja, u toku pravljenja ove priče, studenti su nekoliko dana ostavljeni bez plina i samim time bez tople vode

Zbog velikih dugovanja, Studentski centrar je primoran povećavati dio koji studenti plaćaju, jer svako povećanje cijene smještaja znači povećanje onog dijela koji studenti plaćaju, a ne povećanje obaveza koje kantoni imaju. To je jedna od najvažnijih stvari koje bi u Studentskom centru željeli riješiti.

Također, zbog neadekvatnih prozora, studentske sobe teško mogu da se zagriju, a ove godine su stvari dostigle i svoj vrhunac, kada su svi bili u iščekivanju od urušavanja krovova studentskih paviljona na Bjelavama zbog velikih snježnih padavina. Skoro svi zadnji spratovi su postali neupotrebljivi zbog propadanja plafona i topljenja snijega koji je prouzrokovao poplave, a studenti su morali biti premješteni u druge sobe.

"Studenti imaju grozne uslove. Od rata pa nadalje država nije ništa uložila u Studentski centar u Sarajevu. Niko, osim što smo imali nekih malih, sitnih donacija da bi ponekada kupili po 100 deka, 500 čaršafa. Instalacije i grijanje su stare po 50 godina i ne zadovoljavaju ni minimum onoga što se zove sigurnost onih što studiraju", ističe Emir Kadrić, direktor Studentskog centra.

Neravnopravnost studenata

Jedan od najvećih problema koji uzrokuje nemogućnost normalnog funkcionisanja Studentskog centra jesu ovlasti koje imaju kantoni. Zbog toga, studenti koji koriste smještaj u domovima organizovali su krajem marta Konferenciju o studentskom standardu, a jedan od njihovih zahtjeva bio je da se donese zakonsko rješenje o studentskom standardu na nivou Federacije BiH, kako bi se eliminisala diskriminacija i kršenje ljudskih prava.

"Svaki student iz bilo kojeg ćoška BiH treba da pod jednakim okolnostima može koristiti usluge domova u Univerzitetskom centru. Međutim, toga nema i dešava se da svaki kanton kaže koliko će studenata finansirati", kaže Kadrić te dodaje:

"Momenat sigurnosti studenata koji dolaze u studentske domove u Sarajevu je apsolutno izostavljen. Student iz Hercegovine tako treba da poštuje Pravilnik koji je izmislio ministar Dželilović, a koji ne dozvoljava da student može da se školuje tamo gdje hoće, zadire u osnovna ljudska prava, čak je toliko diskriminirajući da ja imam pravo da kažem da je iz sistema aparthejda".

Pravilnik je, naime, donio ministar kulture, obrazovanja, nauke i sporta u HNK, Esad Dželilović, prije dvije godine, a prema njemu se radi još i danas. Ovaj Pravilnik je 'zaslužan' da se u sarajevskim studentskim domovima iz ovog kantona nalazi samo 17-ero studenata, da studenti ne smiju biti stariji od 21 godinu kada upisuju prvu godinu studija, kako bi mogli koristiti subvencioniranje studenti ne smiju obnoviti više od jedne godine studija, a u slučaju prvog obnavljanja godine tokom korištenja prava na subvenciju, ista se umanjuje za 50%, HNK neće finansirati više od jednog djeteta iz iste porodice.

"Studenti iz HNK-a su bili u domu i Kanton je plaćao i onda je odjednom taj isti Kanton samo donio Pravilnik i prema kojem su skoro svi od tih studenata izgubili pravo na subvencioniranje. Neko je, zatim, našao privatni smještaj, a većina se morala vratiti kući, jer u domu su većinom ljudi koji su u lošijem financijskom položaju", rekao je Kadrić.

Budućnost studentskih domova

Stanje u studentskim domovima u Sarajevu nikada nije bilo teže. Studenti koji biraju ovakvu vrstu smještaja vrlo često su tu jer nemaju drugog izbora. Njihova budućnost je, međutim, neizvjesna. S ogromnim dugom koji Studentski centar ima prema dostavljačima električne energije, plina, hrane, uposlenicima, a koji će se teško u skorije vrijeme riješiti, i budućnost studentskih domova je neizvjesna, a samim time i budućnost svih onih koji trenutno koriste domove ili planiraju to u budućnosti. Iako je to teško zamisliti,scenarij da Sarajevo ostane grad bez studentskih domova nije nemoguć.