Zatvaranje jedinog Dnevnog centra za djecu sa ulice?

Tekst preuzet sa portala manjne.ba.

U Sarajevu je u julu 2009. osnovan Dnevni centar za djecu koja obavljaju rad na ulici. Centar je otvoren za svu maloljetnu djecu koja se tamo mogu okupati, jesti, dobiti čistu odjeću, učiti i igrati sa drugom djecom.

Oko 93 % djece – od ukupno evidentiranih korisnika Centra ostvarilo je jedno od prava iz socijalne zaštite poput izvoda iz matične knjige rođenih, zdravstvenog osiguranja, dječijeg doplatka i sl., a 54-ero djece upisano je po prvi put u redovan školski proces. Centar dnevno posjeti, u prosjeku, 22 djece.

Pružiti djeci siguran prostor oslobođen predrasuda – moto je kojim se rukovode uposlenici.

U Dnevnom centru su zaposlena dva pedagoga, psiholog, socijalna radnica, profesor tjelesnog odgoja i dva medijatora u zajednici – pripadnici romske nacionalnosti, koji obilaze porodice korisnika i rade na izgradnji povjerenja. Uz stručni tim, tu je i 46 volontera – studenata pedagogije, psihologije i socijalnog rada.

Dvoje uposlenika Centra, zajedno sa volonterima, gotovo svakodnevno odlaze na teren – obilaze raskrsnice, ulice poput Titove i Ferhadije, u kojima je zabilježen značajan broj djece koja se bave prosjačenjem, te ih na taj način informišu o uslugama koje Centar nudi. Također, obilaze se i lokacije koje slove za rizične, gdje djeca borave zajedno sa roditeljima ili osobama koji se bave organiziranim prosjačenjem.

Centar dnevno posjeti 20-ak djece

Centar funkcioniše na dnevnom zbrinjavanju, tokom nekoliko sati, a jedan od primarnih ciljeva je suzbijanje prosjačenja. Tokom tri godine rada evidentirano je 410 korisnika, posjetioca centra – 155 djevojčica i 255 dječaka.

Ciljanu populaciju čine djeca iz socijalno ugroženih porodica, sklona prosjačenju, skitnji i problemima s disciplinom, te djeca pod rizikom od zlostavljanja, trgovine ljudima, prostitucije i prosjačenja. Najviše registriranih korisnika – čak 366, tokom trogodišnjeg perioda rada, romske su nacionalnosti. Roditelji u početku pokazuju izvjesnu dozu nepovjerenja i bojazni da je Dnevni centar ustanova koja će im oduzeti roditeljsko pravo, a djecu uputiti na zbrinjavanje u dom, piše diskriminacija.ba.

Posao ''na raskrsnici''

Djeca najčešće samoinicijativno posjećuju Centar, ističu uposlenici, čak i ona kojima ''trafikeri'', kako ih u Centru nazivaju, to ne dozvoljavaju, organizirajući se na način da primjerice, dvoje, ostane na raskrsnici, dvoje dođe u Centar, kako ne bi bilo primjećeno da ih nema.

''Saradnja sa većinom roditelja je zadovoljavajuća, izuzev sa onim ljudima za koje se pouzdano zna da organiziraju prosječenje. Imaju po 20, 30-ero djece u jednoj kući i djeca svakodnevno idu ‘na posao’ na raskrsnice.'', navode u Centru, a time bi trebalo da se bave nadležna tužilaštva, Ministarstvo unutrašnjih poslova FBiH i Ured državnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima.

Najviše je djece koja pripadaju domicilnom stanovništvu – iz različitih općina Kantona Sarajevo, dok se procenat od 20 posto odnosi na djecu koja ilegalno borave na području KS-a sa svojim roditeljima, a dolaze iz drugih kantona, Republike Srpske ili su strani državljani.

Problem finansiranja

U vrijeme kada je Centar osnovan – kao zajednički projekat JU Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo i međunarodne organizacije Save the Children Norway, predviđeno je da postane dio sistema socijalne zaštite, te da se finansira sredstvima iz budžeta (na kantonalnom nivou).

Kao privremeno rješenje za posljednja tri mjeseca (april, maj, juni) dio sredstava – za plaće uposlenika i zakupninu prostora – obezbijedile su općine Stari Grad, Novi Grad, Centar i Ilidža. Ukoliko i druge općine budu imale sluha, gašenje Centra bi se mogućno prolongiralo – za dodatni mjesec-dva.

No, da bi se u potpunosti izbjeglo, nužna je hitna reakcija Vlade Kantona, na čijim se sjednicama o značaju Centra govorilo, ali bez konkretnih poteza.

Zatvaranje Centra direktno bi utjecalo na povećanje broja djece na ulicama, smatra koordinatorica u Centru Kanita Kulić, te ističe:

''U ovom bi slučaju bila smanjena kontrola djece koja se nalaze na ulicama. Država ni na jedan način ne vodi evidenciju o broju djece na ulicama, niti o tome odakle dolaze, kojeg su uzrasta, zašto se tamo nalaze, a to su sve podaci do kojih se moglo doći u Dnevnom centru.''

Od jula ponovo na ulici?

Vozače na raskrsnicama presreću timovi djece, opremljeni spužvama i plastičnim bocama podižući brisače. Ta djeca često prehranjuju porodice radeći na ulici kao perači prozora.  Dnevna zarada – bilo da se radi o pranju automobila, preprodaji robe ili organiziranom prosjačenju – kreće se od 20 do 200 KM. Centar je mnogima od njih bio jedina nada, no ukoliko se do kraja juna ne riješi pitanje finansiranja ove ustanove, djeca će ponovo biti prepuštena isključivo ulici.