Zašto Sarajlije ne vode brigu o gradskim simbolima?

Počela je turistička sezona, spremamo se za godišnje odmore, cilj većine je pobjeći iz grada. Traže se povoljne destinacije i razmišlja se na kojem mjestu provesti slobodne dane.

S druge strane, postoje ljudi koji će kao turističko odredište izabrati Sarajevo.

Brojni su vodiči o glavnom gradu Bosne i Hercegovine u kojima se navodi da je obavezan obilazak Baščaršije, Vijećnice i Vrela Bosne.

Trending

Čović: Dobio sam prijedlog izmjena Izbornog zakona koji je pripremila Trojka. Nećemo to razmatrati

Turisti će pročitat da pogled sa Žute tabije ostavlja bez daha, kako ćevape obavezno moraju probati, a obilazak jednog od popularnih noćnih kluba spada u prioritete.

Nažalost, u malom broju vodiča spominje se obilazak Spomen-parka Vraca, a za to nisu krivi stranci, vanzemaljci i svi oni na koji upiremo prstom kad imamo problem. Selektivno biramo ono što ubrajamo u historiju, zaboravljamo da je ovaj grad odbranio antifašistički pokret, a da naši antifašisti zauvijek "spavaju" u Spomen-parku Vraca.

Turističkim jezikom, Vraca će vas dočekati kada iz grada krenete prema Trebeviću, odmah na lijevoj strani.

Spomen-park svečano je otvoren 1981. godine kao mjesto odavanja počasti za više od devet hiljada Sarajlija koje su u toku Drugog svjetskog rata ubili njemački nacisti i ustaše. 

Naime, na ovom mjestu su u austrougarskoj tvrđavi na Vracama mučili, strijeljali i vješali sve one čije mišljenje nije bilo u duhu tada rasprostranjenog fašizma i nacizma.

Nakon Drugog svjetskog rata ovaj prostor bio je napušten, ali s obzirom na njegov značaj, izgradio se Spomen-park i muzej.

Za ovaj veliki projekat možemo biti zahvalni Vladimiru Dobroviću, Aliji Kučukaliću i Aleksandaru Maltariću. U konačnici, Spomen - park Vraca otvoren je na Dan državnosti BiH, 25. novembra 1981. godine. Na ovu lokaciju prenesena je spomen-kosturnica narodnih heroja, koja je 1949. godine podignuta u Velikom parku.

Prije nekoliko mjeseci neko nas je pitao da li znamo gdje je sahranjen Valter Perić? Valter je sahranjen na Vracama, baš kao i Radojka Lakić, Mustafa Dovadžija, Avdo Hodžić, Omer Maslić, Vaso Miskin i mnogi drugi poznati antifašisti.

Spomen-park Vraca danas

Srećom po Sarajlije, ali i sve one koji posjećuju naš grad postoji čovjek imena Bakir Nakaš pa kad vam treba neko i više nego relevantan za pitanja o antifašizmu, imate adresu na koju se možete javiti.

"Čovjek je od rođenja vezan za to mjesto, posebno mjesto u Sarajevu koje budi emocije na brojne žrtve, jedinstveno mjesto. Brojne su manifestacije koje su se tamo održavale, od 6.aprila pa nadalje. Mlađe generacije ne znaju da je gore bio muzej s brojnim informacijama, održavali su se časovi historije, živa nastava", rekao je Nakaš kada smo ga pitali koja je njegova prva asocijacija na Spomen-park.

Zanimalo nas je šta se dešavalo na Vracama u toku i nakon rata.

"1992.godine taj park bio je na liniji razgraničenja i pao je u ruke agresora tako da se se od tamo često pucalo i granatiralo Sarajevo, naravno emocije su povezane i za taj dio života, ali emocije prema parku su uvijek tu", odgovorio je Nakaš.

"Kada se rat završio, obnova parka nije bila prioritet, jednostavno je zapušten. Postao je mjesto na kojem se skupljaju huligani, narkomani i osobe lakog morala. Saveza antifašističkih boraca Narodnooslobodilačkog rata Bosne i Hercegovine  pokrenuo je aktivnosti sa Historijskim muzejem Bosne i Hercegovine da se park revitalizira. Nakon par godina park je očišćen uz pomoć grada Sarajeva, odigrana je predstava Ay, Carmela sa divnim, sada nažalost pokojnim, Draganom Jovičićem i Selmom Alispahić. Njihovu izvedbu ni kiša nije mogla pokvariti", prisjetio se Nakaš.

Građani su gledali predstavu, Sarajlije su pomislile da će Vraca opet biti u punom sjaju, ali to se nije desilo.

"Savez antifašističkih boraca Narodnooslobodilačkog rata Bosne i Hercegovine predlagao je da Spomen-park preuzmu ili općine ili grad. Bilo je puno obećavanja, ali se nikad ništa nije završilo, mjesto svaki put završi zapušteno. Iskreno, strah me da se na taj način park potiskuje u zaborav, da bi danas sutra neki tajkun tu napravio hotel", dodao je Nakaš.

Ne vodimo brigu o mjestu koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH 2005. godine proglasila Nacionalnim spomenikom pod zaštitom države BiH.

"Jednostavno, to se mora institucionalizirati. Nažalost, ni Vječna vatra koja nam je ispred nosa, nije u boljem stanju. Antifašistička svijest kod vladajućih jednostavno mora biti jača", zaključio je Nakaš.

Odrastati u Spomen-parku Vraca

Starije generacije koje pamte prijeratni Spomen-park Vraca, kažu da je na ovom mjestu nekad bilo veoma živo. Park je imao svog čuvara, ljudi s prostora bivše Jugoslavije dolazili su u obilazak, a lokalna djeca ovdje su provodila svoje slobodno vrijeme.

Nijaz Gojak, sarajevski umjetnik odrastao je u kući koja je smještena iza spomenika Radojki Lakić.

"Lijepo je bilo živjeti i odrasti na Vracama u vremenu prije rata do 1992. Na Vracama pored Parka mahale su formirane uz puteve, mi dječaci iz mahale znali smo svaki puteljak, a stalno smo se igrali na Spomen- parku uvijek pazeći da nešto ne oštetimo i bojeći se čuvara koji su park obezbjeđivali", kazao je Nijaz Gojak.

"Spomen-park Vraca za mnoge je bio atrakcija i mjesto na koje su dolazile mnoge ekskurzije iz čitave Jugoslavije, a mi smo bili ponosni jer smo tu živjeli", dodao je Nijaz Gojak.

Spomenik Radojki Lakić, velikoj heroini antifašističkog otpora još uvijek je devastiran, tačnije, vandali su ga uništavali u više navrata nakon posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini.

"Jednog jutra (prije par godina) nekoliko osoba je došlo do žene koja živi neposredno pored parka i kipa Radojke Lakić. Tom prilikom su tražili da im daju da priključe produžni kabal jer navodno rade restauraciju spomenika i kipa Radojka Lakić...međutim vandali su odsjekli desnu ruku kipa koji je od mesinga i htjeli da ga prodaju kao otpad metala...Policija je reagovala i uhapsila počinitelje, a do dan danas ta ruka nije sanirana i nije se vratila kipu", istakao je Nijaz Gojak.

Spomen-park Vraca danas se ne održavaju redovno, nisu turistička atrakcija i nemaju svog čuvara. Pokret koji bi nam svima trebao biti na ponos skrivamo i puštamo da nam se broje krvna zrnca. Fašizam se tiho provodi, a mi ne radimo ništa po tom pitanju.

U narednom periodu prošetajte do Parka, odajte počast i prisjetite se da je 6. aprila 1945. godine, "zajedničkim naporima i žrtvama sarajevskih patriota - Srba, Muslimana i Hrvata" oslobođeno Sarajevo.