Upoznajte sarajevske capoeiriste

U Brazilu su u 17. stoljeću afrički robovi, mahom iz Angole, razvili capoeiru - umjetničku formu koja uključuje elemente borilačkih vještina, igre, muzike i plesa.

Capoeira je prvobitno nastala kao smrtonosna borilačka vještina koju su koristili za samoodbranu. Kako je robovima bilo zabranjeno treniranje borilačkih vještina, oni su dodali muziku i ples i tako prikrili njegovu pravu ulogu.

Ovakvim, folklornim oblikom, capoeira je bila bolje prihvaćena u društvu.

Capoeira se izvodi u krugu (roda) koji čine capoeiristi. Oni pjevaju, plješću i sviraju instrumente, te stvaraju energiju (axe) koju dvoje capoeirista (koji igraju) pretvaraju u atraktivne pokrete.  

Prva škola za capoeiru, nakon više stoljeća zabrane, otvorena je 1937. godine u Brazilu, a otvorio ju je Mestre Bimba. Samo godinu dana kasnije capoeira je postala dio nacionalnog brazilskog sporta.

Danas je capoeira raširena po cijelome svijetu, pa je tako 2008. sigla i u Bosnu i Hercegovinu. Razgovarali smo sa Nedimom Dupovcem instruktorom sarajevskog kluba Senzala.

To je, prema Nedimovim riječima prvi i za sada jedini klub ove vrste u BiH, a pripada jednoj od najvećih svjetskih capoeira škola.

RadioSarajevo.ba: Od kada postoji ovaj klub?
Dupovac: Klub, sa prekidima, postoji tri godine. To je svjetska grupa Senzala. Potekla je iz Brazila, a proširila se po čitavoj Evopri, ima je i u Africi. Bilo gdje da odemo u svijetu možemo naći Senzala grupu i treninzi su nam besplatni. To je odlično zbog upoznavanja, capoeiri su svi otvorenog duha. 

RadioSarajevo.ba: Koliko članova imate?
Dupovac: Trenutno imamo dvadesetak članova. Članarina je 30 KM mjesečno, uz tri treninga sedmično. Pošto smo i mi početnici, meni je više u interesu razvijati capoeiru nego zaraditi. Sve pare koje dobijemo uložimo u promociju, flayere.

RadioSarajevo.ba: Koji su osnovni elementi capoeire?
Dupovac: Mi kada radimo borbu uz muziku. Ako nema muzike, to nije  capoeira, to je obična tuča. Kad je muzika tu, kad je igra tu, ne možeš se ti tuči sa nekim. Više idemo na taj dijalog, da pričamo jedni sa drugima, da kroz capoeira poteze napravimo saradnju. Kako se razvijamo i učimo, to lagano postaje tuča. Imamo više stilova capoeira.

RadioSarajevo.ba: Koji su instrumenti koje koristite?
Dupovac: Imamo birimbau, koje se pravi biribe, drvo koje je pravo savitljivo. Raste samo u Brazilu. Pokušali smo od raznog materijala napraviti taj instrument, nije dobro ispao. Doda se jedna domaća tikva koja se prepolovi na pola, sa kojom se pravi intonacija. Doda se jedan kamenčić kojim pritišćete žicu i pravite drugačije tonove.

Imamo još def, koji se zove pandero. Malo se svira drugačije nego def, ali isto daje ritam. Imamo i veliki bubanj koji se zove atabaki i koji stvara duboki zvuk i dobar ritam.

RadioSarajevo.ba: Koliko su česte povrede?
Dupovac: Povrede nisu česte jer nema takmičenja, nema forsiranja. Rijetko se ko povrijedi. Uvijek se može destiti nesretni slučaj, ali su povrede rijetke. Prije nastupa radimo pravilna istezanja kako bi bilo manje povreda.

RadioSarajevo.ba: Kako se trebaju hraniti capoeiristi?
Dupovac: Svaki sportista treba težiti zdravoj hrani. Pošto ja završavam Fakultet sporta i tjelesnog odgoja, pa usmjeravam ljude šta se jede, kad se jede, koliko vode itd..

RadioSarajevo.ba: Zašto bi preporučio nekome da se počne baviti capoeirom?
Dupovac: Prvo zbog tjelesne aktivnosti. Dosta ljudi se ne bavi tjelesnom aktivnosti, samo idu na partyje i za kompjuterom. Ovo je super jer smo mi, pored treninga, tri puta sedmično u parku i bavimo se capoeirom. Nakon nekog vremena nemaš osjećaj da se baviš fizičkom aktivnošću već to postane dio teme. Nešto u čemu uživaš.

Razgovarali smo i sa Nedimovim mentorom, Slavišom Repcem koji je u posjeti Sarajevu, a inače je iz Beograda.

RadioSarajevo.ba: Kojim ste povodom u Sarajevu?
Repac: Ja sam Nedimov mentor, inače sam profesor capoeire, a ovdje sam došao da održim još jedan seminar. U Sarajevo dolazim od 2008. godine 3-4 puta godišnje. Radim na razvoju grupe i na tome da mlade ljude upoznam sa capoeirom, te da ih u početku naučim osnovama, a kasnije i malo naprednijim stvarima.

RadioSarajevo.ba: Čemu ti napredniji elementi još mogu služiti?
Repac: Capoeira čoveka razvija na mnogo načina. Samo jedan od načina je fizički, da budeš brz, eksplozivan, a jedna od korisnih stvari je i da razvijaš reflekse. Capoeira se ne svodi na blokiranje udaraca, već na izbegavanje. Kroz capoeiru stekneš refleks da izbegneš bilo kakvu opasnost.

RadioSarajevo.ba: Od kada ste profesor?
Repac: Capoeirom se bavim dvanest godina. Postao sam instruktor kada sam dobio plavi pojas, 2008., a profesor je prosto bio sled događaja. Titula koju nakon određenog vremenskog perioda i stečenog iskustva dobijete. Posle profesora dug put je do podmajstora, a zatim i do majstora.

RadioSarajevo.ba: Spomenuli ste pojaseve. Da li postoji neka univerzalna hijerarhija?
Repac: To nije bukvalno pojas, kao u drugim borilačkim vještinama. To je zapravo parče kanapa koji služi, prvo i osnovno da nam ne spadnu pantalone. Njegova druga namena je da kada sa nekim radiš capoeiru da na osnovu njegovog pojasa znaš kako možeš da igraš sa njim. Hijerarhija boja nije univerzalna za ceo capoeira svet. Negde je prvi beli, a poslednji crni, negde je poslednji beli, negde poslednji crveni, kao što je slučaj kod nas. Kod nas konkretno hijerarhija je takva da se kreće od belog pojasa, koji ne dobijaš odmah kad počneš da treniraš, nego na prvoj dodeli pojaseva koji se organizuje jednom godišnje, što se naziva Batizad, što bukvalno znači krštenje. Dakle neko ko nije capoeirista, sada postaje capoeirista. Zatim slijede žuti, narandžasti, zatim sivi koji je poslednji učenički pojas, itd. sve do crvenog koji daje titulu formado - formirani capoeirista.

Kako je riječ o zahtjevnoj, borilačkoj vještini, pogled na capoeiru nas je zanimao iz drugog, ženskog ugla.

Razgovarali smo sa jednom članicom sarajevske Senzale, Ajnom Grabovicom iz Sarajeva.

Grabovica: Capoeirom se bavim četiri mjeseca. Oduvijek mi je to bilo zanimljivo. Od kad sam upoznala Nedima, on je stalno pričao o Capoeiri i to me zainteresovalo. Ranije sam, kao mala trenirala taekwondo. Inače volim borilačke vještine, volim se tuči, volim plesati pa je ovo bilo sve u jednom.

Radiosarajevo.ba: Zašto bi nekome preoručila da se počne baviti capoeirom?
Grabovica: Iako nije jednostavno, ali je dobra ekipa. Uvijek je dobro raspoloženje, puni ste energije poslije toga i prije toga zato što jedva čekate da dođete na sljedeći trening. Preporučuje se bavljenje još nekom aktivnošću, trčanjem ili plivanjem.

Više informacija o capoeiri u Sarajevu možete dobiti na oficijelnoj web stranici kluba, njihovom facebook profilu, ali i na br. telefona 061 379 649

Za kraj, pogledajte klip iz emisije National Geographica u kojoj uspoređuju jačinu udarca karatea, tajlandskog boksa, taekwondoa i capoeire.