Učitelj - profesija koja se malo cijeni

Svjetski dan učitelja obilježava se svakog 5. oktobra u više od 100 zemalja širom svijeta. Ovaj dan jedinstvena je prilika da se kaže nešto više o značaju profesije prosvjetnih radnika koja, nažalost, u mnogim društvima, pa tako i u našem, često nije dovoljno cijenjena.

Piše: Hilma Unkić, Radiosarajevo.ba

Iako su upravo učitelji i odgajatelji oni koji upućuju generacije mališana na njihove životne puteve, biti učitelj ne znači imati privilegiju u društvu, već je u mnogim slučajevima upravo drugačije. Plaće prosvjetnih radnika su prilično niske, uposlenici u školama prinuđeni su svoja prava tražiti kroz štrajkove i na ulicama, a malo je onih koji čine nešto da se takva situacija promijeni.

1966. godine potpisana je Preporuka o statusu učitelja, dok je UNESCO 1994. godine donio odluku da se 5. oktobar obilježava kao Svjetski dan učitelja. Cilj ovog međunarodnog praznika je povećati svijest javnosti o važnosti učiteljske profesije čiji rad ima izuzetan utjecaj na razvoj društva u cjelini.

Male plaće i velika ljubav prema djeci

U našoj zemlji, prosvjetni radnici se svakodnevno suočavaju sa nizom problema koji im otežavaju rad u učionicama, a često djeluje da su učitelji i profesori danas manje cijenjeni nego ikada ranije.

„Prosvjetni radnici su nekada bili veoma cijenjeni i poštovani u društvenom sistemu, međutim danas je to malo drugačije. Ljudi iz različitih segmenata se miješaju u politiku obrazovanja, kroje planove i čak se miješaju u rad nastavnika. Velika je sreća što svi ljudi koji rade ovaj posao su ljudi iz struke, obrazovani su i s ljubavlju rade ovaj posao“, kaže za portal Radiosarajevo.ba Jasmina Husić, direktorica Osnovne škole Ćamil Sijarić u Sarajevu.

Husić dodaje kako je ljubav prema djeci ona motivacijska crta koja vodi sve prosvjetne radnike, bez obzira na niske plaće koje primaju.

„Plaće prosvjetnih radnika su izuzetno male, međutim, svi smo entuzijasti i ta ljubav prema djeci nam puno znači i njihovo znanje je naše najveće bogatstvo i najveća nagrada.“

Zaposlenici u obrazovnim ustanovama, ipak, vide određene pomake u sistemu obrazovanja, a kao jedan izdvajaju demokratizaciju.

„Izuzetno je zahtjevno vrijeme i za školarce i za nastavnike, ali iz dana u dan vidim određena poboljšanja i kao roditelj i kao nastavnik. Taj pomak vidim, prije svega, u demokratizaciji sistema u školi. U našoj školi je i meni kao roditelju dat jedan prostor da mogu učestvovati u jednom smislu u upravi škole – ne u onom stručnom dijelu već mogu iznijeti svoje sugestije o tome na koji način poboljšati uslove rada“, kaže  članica Vijeća roditelja i nastavnica Osnovne škole Ćamil Sijarić Esada Šahinagić, koja dodaje kako je ponosna što pripada baš ovoj profesiji, te izražava nadu da će prosvjetni radnici u budućnosti dobiti mjesto koje zaslužuju.

Reforme u obrazovnom sistemu - mrtvo slovo na papiru

Ipak, i pored reformi kroz koje naš obrazovni sistem prolazi, pomaci su mali, i u mnogim segmentima ni nastavnici, a ni djeca ne mogu u obrazovnim institucijama pokazati svoj maksimum.

„Najveći nedostatak vidim u tome što je  naš obrazovni sistem unatoč svim 'reformama', o kojima se toliko govorilo i govori, još uvijek na nivou koji ne omogućava da se prate potrebe i interesi djeteta s ciljem razvoja njihove kreativnosti i inovativnosti. Mi danas u BiH imamo obrazovni sistem sa nezadovoljnom djecom , nezadovoljnim roditeljima i nezadovoljnim nastavnim osobljem“, kaže Hanifa Unkić, pedagogica Osnovne škole 9. Septembar iz Medakova u općini Tešanj.

"Često se radi o formalnim promjenama koje ne dovode do suštinskih reformi koje bi omogućavale stvaranje kvalitetne škole."