"Tuzlanska grupa" - Stradanje braće Ćokić

Udruženje za modernu historiju je ovih dana objavilo knjigu "Tuzlanski procesi 70-ih godina XX stoljeća", autora Kadrije Hodžića.

U nastavku vam donosimo dijelove ove studije...

Ima se razloga vjerovati da je svrstavanju braće Fadila i Halida Čokića, pa i Senihe Hodžić rođene Čokić u "neprijateljsku grupu iz Tuzle" doprinijela činjenica da su pripadali aristokratskoj, tradicionalnoj muslimanskoj porodici, koja je odigrala važnu ulogu u sveopštem širenju islamske kulture i obrazovanja na ovim prostorima. Bez obzira što su se u ratu svrstali u partizanske redove i bili učesnici NOP-a, Halid od 1944, a Fadil od 1943. godine, obilježeni su prešutnim prezirom vladajuće ideologije prema tradicijskim i aristrokratskim vrijednostima njihove porodice. Ova supozicija se može izvesti iz slijeda mišljenja koja su u tom vremenu proturali značajni poslenici vladajućeg sistema mišljenja držeći tradicionalizam izglednom ideološkom podlogom za izrastanje nacionalizma. Konkretno, prema Čokićima ovakav su stav zauzimali pojedinci iz bosanske političke elite, primjerice Rodoljub Čolaković i Cvijetin Mijatović, a porijeklo ove porodice je omalovaženo u jednom poznatom djelu bosanske književnosti. Sudbinu Čokića, naprosto, je određivala socrealistička tragika vremena u kojem je sazrijevao i kobno se dovršio tuzlanski proces.

Trending

Hrvati trojkama zasuli koš BiH: Zmajevi izgubili prvi od dva ključna meča za odlazak na Eurobasket

Od Čokića prvi je politički udar pretrpio Abdurahman Adil-ef. Čokić, otac Senihe Hodžić i amidža Fadila i Halida Čokića. Kao poznati islamski teolog, Abdurahman Adil-ef. Čokić je nakon Drugog svjetskog rata odbio prijedlog komunističkih vlasti da bude imenovan za reis-ul-ulemu (najvećeg vjerskog autoriteta za muslimane u Bosni i Hercegovini), uz to je javno širio tezu da je Karl Marks prepisao Kur'an, što su bili dovoljni razlozi da 1949. godine, pod optužbom za paljenje zadružnih prostorija u selu Svojat kod Živinica, bude osuđen na dvije godine zatvora. Poslije puštanja iz zatvora, kako svjedoči Vera Mujbegović u svojim zapisima o Tuzli, „protivzakonito mu je oduzeta penzija, na zahtjev Cvijetina Mijatovića.“ Koliko je Mijatović bio oštro antagoniziran prema starom Čokiću govori i činjenica da je utjecao da se Milica Ćesarović koja se zauzimala za Čokića, isključi iz Mjesnog komiteta SKJ i dobije partijsku opomenu. Mnogo godina kasnije, kao indikativna može se navesti politička stigmatizacija Halida Čokića od strane Rodoljuba Čolakovića. Name, Čolaković će Čokića bez ikakvog obrazloženja, a povodom započetog procesa „tuzlanskoj grupi“, u pismu Branku Mikuliću, proglasiti „starim muslimanskim šovinistom.“ S obzirom da Čokićevu biografiju - od predratnog do vremena kad se pokreće tuzlanski proces, 1975. godine - ispunjava isključivo komunističko-revolucionarni sadržaj, postaje razumljivo da Čolakovićev pridjev „stari“ za „nacionalistu“ Halida Čokića upravo aludira na njegovo porodično porijeklo.

OVDJE pročitajte kompletan tekst.