Travnički bicikli na kalifornijskim ulicama

Firma GS-TMT iz Travnika radi kosture za kruzer bicikla, a sljedeći cilj joj je - prvi električni bicikl u Bosni i Hercegovini.

Tekst objavljen u rubrici Šta drugi pišu preuzimamo s prijateljskog portala Al Jazeera.

Dijelovi za kruzer bicikla, jednostavno opisana kao Harley Davidson među biciklima, koja se voze u Sjedinjenim Američkim Državama, Južnoj Africi, Australiji, Rusiji i drugim zemljama širom svijeta, proizvode se u Bosni i Hercegovini, u ručnim radionicama kompanije GS Tvornica mašina Travnik.

Ta luksuzna bicikla kupcima se isporučuju poštom, i to u dijelovima koje sami montiraju. Kostur tog bicikla ručno rade radnici firme GS-TMT, a cijena cijelog proizvoda se kreće od 1.500 eura pa do čak 30.000 eura.

No, ko kupuje bicikl u vrijednosti automobila?  

"Oni koji se žele pokazati. Voze se, naprimjer, u Californiji i na Havajima. To kupuju zaljubljenici i to je jedan trend koji je došao iz Amerike", objašnjava Snježana Kopruner, direktorica te uspješno privatizovane kompanije, koja je nastala iz radionice za remont vozila 1952. godine, kao dio poslovnog sistema Bratstvo – Novi Travnik.

Kopruner, inače Zadranka, koja je nakon dugogodišnjeg rada u Njemačkoj prije četiri godine doselila u Travnik, navodi da "naši ljudi" uglavnom ne mogu priuštiti ovakav luksuz, zbog čega se bicikla izvoze, i to narudžbama putem interneta.

"Vi izaberete koji oblik želite, šta želite od dijelova, kažete hoću ovakve pedale, ovakvo sjedalo. Oni vam u paket slože te dijelove, a vi to dobijete i sami montirate sebi bicikl", kaže ona, te dodaje da godišnje prodaju od 1.000 do 2.000 takvih bicikala.

Travničanina Muhameda, jednog od zavarivača koji radi na kruzer biciklima, zatičemo u ručnoj radionici, gdje nekoliko radnika uz muziku pregledava kosture za bicikla.

"Imamo 12 različitih tipova kostura za bicikl. Dobijemo skicu iz Njemačke, kako bi to trebalo izgledati, i počnemo ih raditi", objašnjava Muhamed, koji je u GS-TMT-u zaposlen već četiri godine.

Međutim, kako bi zadovoljili dodatne zahtjeve zaljubljenika kruzer bicikala, a istovremeno imali i vlastiti proizvod, uprava kompanije odlučila se na novi potez - ugraditi elektromotor i napraviti prvi električni bicikl u Bosni i Hercegovini.

"Mi smo primijetili povećan interes za ovim biciklima, jer je dosta narudžbi, i prepoznali smo da to ima veliki potencijal i da bismo trebali izaći sa vlastitim proizvodom. Mislimo da bi to mogao biti električni bicikl, koji bi izgledao nešto kao vespa", navodi Kopruner.

Dijelovi za vozove

Očekuje da će do kraja godine napraviti prototip ovog bicikla, a plan je da tokom sljedeće godine bude na tržištu.

Iako se dizajn za kruzer bicikl radi u Njemačkoj, želja uprave GS-TMT-a jeste da se za električni uradi u Bosni i Hercegovini.

"Već nam se javio jedan dizajner iz Sarajeva, sam od sebe, da bi želio da radi električni bicikl. Javljaju nam se i drugi ljudi s prijedlozima što bismo trebali uraditi. Tek tada vidite kako ljudi kreativno razmišlja", ističe direktorica GS-TMT-a.

Međutim, kako dodaje, od prodaje kruzer bicikala kompanija u prihodu napravi od 100.000 do 200.000 eura, što "nije veliko u odnosu na ostale projekte".

GS-TMT sa više od 200 zaposlenih, ipak, "živi" od drugih segmenata proizvodnje, i to vrlo dobro. Na ulazu u samu kompaniju postavljen je ekran na kojem svi radnici i posjetioci mogu vidjeti troškove i prihode firme, a prošle godine GS-TMT napravio je sedam miliona eura prihoda.

Za sada je to jedina firma u Bosni i Hercegovini koja radi zavarene konstrukcije za vozove, a vodeći klijent na tom polju proizvodnje im je Bombardier Transportation, najveći svjetski proizvođač šinskih vozila koji proizvodi i avione.

Također posluju i s firmom Knorr-Bremse, za koju izrađuju kućišta u koja se montiraju klimatski uređaji i sistemi za kočenje, što je "najbitniji dio na jednom vlaku".

Kolika je odgovornost na radnicima iz Travnika, Kopruner objašnjava sljedećim primjerom: "Zamislite brzi vlak na liniji Pariz – London koji prolazi kroz tunel ispod La Manchea. Sada zamislite da se desi da u tom tunelu zakaže klima ili kočnice u vlaku." 

Atena Stegert, izvršna direktorica koja je zadužena za finansije, dodaje da to dovoljno govori o složenosti proizvoda koji se rade u toj kompaniji.

"Evo samo jedan primjer - debljina farbe na konstrukciji se mjeri u mikrone. Na 200 različitih mjesta moramo izmjeriti nanos boje, odnosno debljinu sloja, da vidimo da li je to sve uredu", slikovito navodi Stegert, koja se također u Travnik preselila iz Njemačke, gdje je živjela 20 godina.

'Rudnik para'

Ipak, kako ističe, najveći kupac im je firma GROB iz Mindelheima, koja radi obradne centre i transfer linije za automobilsku industriju.
"To je velika firma, ima više od 3.000 radnika i godišnje oko 1,5 milijardi eura prihoda. Toj firmi od nas svaki mjesec ide pola miliona eura različitih zavarenih konstrukcija."

Stegert pokazuje halu u kojoj radnici obrađuju i vare različite konstrukcije, dok Senad Beganović, tehnički direktor kompanije, dodaje: "Ovo je naš rudnik para, ovdje se radi 500.000 eura mjesečno."

U halama kompanije prave se i dijelovi za građevinske mašine, kao što su bageri koje isporučuju kompaniji Liebherr.

"S njima surađujemo već šest godina i za sljedeću godinu su se odlučili dati nam još milion eura, a sada pregovaramo oko još pola miliona eura za istog tog kupca", kaže direktorica GS-TMT-a.

Objašnjavaju da je cilj te kompanije biti "A dobavljač", što znači da "isporučujete na vrijeme i da imate kvalitet koji ne treba ispitati".

Kutije za Siemens

Pored proizvodnje, kompanija ima i štampariju, koja je nekad pripadala Borcu, a onda otišla u stečaj.

"Radnici su dobili mašine po tom stečajnu postupku, a mi smo od njih to kupili i zaposlili dio radnika te sada radimo ambalažu, uglavnom za izvoz", kaže Kopruner.

Jedan od glavnih kupaca je firma Siemens, za koju od kraja 2013. godine prave kutije, čime su, kako kažu, zaradili 60.000 eura.

"Nije jednostavno raditi za Siemens, jer oni, kada dođu ovdje, pregledaju sve aspekte - od toga kakva je zaštita opreme do toga kako se odnosite prema prirodi. Mi smo sve te uvjete zadovoljili", naglašava i dodaje da i svake godine u štampariju na praksu primaju učenike iz travničke Grafičke škole.

U štampariji je pokrenuto i nešto što definitivno "iskače" iz djelatnosti kompanije - edukativni program za djecu.

Slovarice, bojanke i didaktičke igre za djecu koje poboljšavaju njihove kognitivne sposobnosti rade dizajneri zaposleni u GS-TMT-u, a dio njih se poklanja vrtićima u Bosni i Hercegovini.