Tetka Zilha: U gradu možda nema gladnih, ali ima mnogo siromašnih (FOTO)

Slika starih i mladih ljudi stoje u redu kako bi dobili hljeb i u kanticu malo variva, jer to nisu u mogućnosti sebi priuštiti iz brojnih razloga, postala je sasvim normalna pojava.

Narodna kuhinja "Stari Grad" u Sarajevu postoji već 22 godine, a vodi je Zilha Šeta, poznatija kao tetka Zilha.

Priredili: Sanja Šabanadžović i Velija Hasanbegović, Radiosarajevo.ba

"Postoje kriteriji prema kojima neko može dobiti rješenje i karticu. Ta kartica se križa svaki dan i ako neko izostane tri puta, onda se tretira kao da mu pomoć više ne treba. Neko želi samo hljeb, bilo je i nekih problema gdje jedan za drugoga nosi ili koriste tuđu karticu... Dijelimo dobru hranu, po kojoj se vidi kvalitet rada naše kuhinje, ali ja kažem, dabogda niko s kanticom ne došao..." kaže tetka Zilha za Radiosarajevo.ba.

Tetka Zilha dodaje kako je u redovnoj kuhinji prošle godine bilo 6.000 korisnika, a ove godine ih je 5.000 u cijelom gradu, što je pokazatelj da se smanjuje broj korisnika javnih kuhinja.

"Od ranih jutarnjih sati se pravi varivo, a hrana se dijeli od sedam kako ne bi bilo gužve na čaršiji. Do deset je skoro sve podijeljeno. Ljudi i poslije dođu, pitaju ima li hljeba, a sada smo u mogućnosti da imamo hljeba u rezervi. Običaj je inače, ako nema hljeba ili variva, onda dati kesu makarona. 

Da mogu, ne bih nikad dala da se siječe po pola hljeba, to se desi subotom kada se dijeli i suha hrana, jer tada dolaze svi. Ne daj Bože da neko doživi da mu hljeba zafali... U gradu možda nema gladnih, ali ima mnogo siromašnih. Neki neće u kuhinju, već na trotoar da prose", misli tetka Zilha. 

Dolaze penzioneri, nezaposleni, čak i studenti. 

"Imam jednog momka, studenta, koji je u međuvremenu završio fakultet. Kad je diplomirao, donio mi je deset deka kafe, ali posla nema. Kada su nam potrebni volonteri, uvijek ga primimo da zaradi koju banku... Mi se brinemo o 1023 korisnika koji su pravo ostvarili putem socijalnih službi. A jednom mjesečno se daje i jednokratna pomoć u obliku paketa koje dijelimo za nekih 250 korisnika", priča nam tetka Zilha, koju posebno raduje činjenica da će uskoro Kurban-bajram.

"Prikupit će se mesa i za sljedeća tri mjeseca. Ako se rodi curica, dobijem jedan, a ako je braco dva kurbana i eto mesa za kuhinju. To je lijepo, jer meso ne kupujemo i ne izazivamo troškove. Tako uštedimo. Ali se mora raditi, nema ovdje radnog vremena, hranu dijelimo i subotom, ne zatvaramo petkom u jedan. Vrata su otvorena za korisnike, sve dok imamo šta i kome dati", tvrdi tetka Zilha. 

"Idu nam teži dani, donatora je sve manje i ljudi koji rade i zarađuju", vjeruje Zilha Šeta.

"Želim pomoći ljudima dok mogu, kad ne mognem, odoh. Možda je vrijeme i da odem, dodijala sam svakome. Moraš raditi da bi ti Bog dao nafaku. Ali ono što znam iz iskustva je da bude i hljeba i plate, ali kada Bog dadne zdravlja - to je najbolja nagrada", zaključuje naša sagovornica. 

Historija

Narodna kuhinja je prvenstveno osnovana za izbjeglice koje su se u toku agresije slile u Sarajevo. Prvi obrok je skuhan 27. marta 1992. godine.

U ratnom periodu kuhalo se i do 6.000 obroka, da bi poslije Dejtonskog sporazuma došlo do stagnacije i broja od 3.500 obroka. Posljednje dvije-tri godine taj broj se kreće oko 1.000 obroka. Nisu to više izbjeglice, nego su to osobe starije od 60 godina i osobe bez primanja, a u zadnje vrijeme najviše je višečlanih porodica i mladih nezaposlenih ljudi koji su na birou.