Sutra promocija knjige Dragana Bursaća u Sarajevu: Ovo je moja katarza

U Centru za kulturu Sarajevo, Jelićeva ulica br. 1. (Kod Katedrale), sutra, utorak, 19. aprila, s početkom u 18 sati, bit će održana dugo očekivana promocija nove knjige uglednog bh. novinara, kolumniste portala Radiosarajevo.ba, Dragana Bursaća, pod naslovom “Čekajući Dylan Doga u Srebrenici“.

Katalog dobra i zla

Na promociji će govoriti Bursaćevi prijatelji i recenzenti knjige Dino Mustafić i Andrej Nikolaidis, kao i pisac i diplomata Zlatko Dizdarević.

U knjizi se, koja je objavljena u izdanju ART Rabic iz Sarajeva, pored ostalog nalaze i Bursaćeve kolumne objavljene na našem portalu.

Trending

Javio se vozač koji je vozio automobil neočišćen od snijega: "Žurio sam na fakultet, žao mi je"

„Uzbuđen sam, pred ovu promociju. Malo je reći. Šta očekujem? Pa ljude, susret sa ljudima i razgovor, koji nipošto neće niti smije biti monolog. Iskreno se nadam da će dobri ljudi, prijatelji i svako onaj ko može doći na promociju knjige. Ne toliko zbog mene, koliko zbog samih sebe. Ali to je samo početak života iste. Knjige treba čitati pa tako i ovu“, kaže Bursać za portal Radiosarajevo.ba.

Sublimirajući prve utiske nakon izlaska knjige Bursać veli da se javlja dosta ljudi. Oduševljeni su i prestravljeni čitajući knjigu.

„Razumijem ih. Razumijem kroz šta prolaze. To je na neki način i moja katraza i suočavanje. Dosta ljudi zove iz inostranstva, traži način kako da dođe do knjige“, rekao je.

Za knjigu ističe da je ona „katalog dobra i katalog zla“.

„S jedne strane pokušao sam, koliko sam mogao, udahnuti život ljudima koji su stradali od zločinaca i koji su vremenom pretvoreni u cifre, pa u brojeve, ako i to, a onda u zaborav. A sa druge strane, taksativno sam navodio imena zločinaca, i nazivao ih onako kako to i zaslužuju-zločinci. Neki su presuđeni, neki se kriju, a za neke zločine nisu kažnjeni, nisu uhvaćeni niti su prepoznati. To je najstrašnije, nakon svega“, ističe Bursać.

Knjiga za one koji ne čitaju

Primijetio je, nažalost, jednu opsadnu tendenciju.

„Primijetio sam de se u zadnjih deceniju ili više, zločinci profiliraju, strašno to zvuči, u neku vrstu heroja, dok su žrtve gotovo nevidljive. Ako moja generacija ne stane tome u kraj, ko će? Kazao sam negdje, knjiga je najviše namijenjena onim koji ne čitaju ili onim koji negiraju povijest i stvarnost. Pa kakav je poenta? Poenta je da pisana riječ ostaje i suočavanje će doći, kad tad. To je neminovni generacijski životni ciklus“.

Upućujući pozdrave Sarajlijama, Bursać veli:

„Očekujem vas raširenih ruku! Učinite mi tu čast i dođite. Vidimo se, Sarajevo moje!“