Strah od letenja i kako ga odagnati

"Statistika je jednostavna - prije će vas ubiti 'šumaheri' po bosanskohercegovačkim ulicama i cestama nego što ćete poginuti u avionu, čak iako vrlo često putujete". Tako strah od letenja komentira Amer Kapetanović, umjetnik fotografije, čija je aktuelna izložba trenutno otvorena u galeriji Akademije likovnih umjetnosti, nastala prilikom putovanja po Indiji.

"Primjerice, od Sarajeva do Bihaća vožnja traje koliko i let do Dubaija. Opet, statistički, veće su šanse da ćete stići u Dubai. Apsolutno me nije strah letenja i poprilično uživam, pogotovo kad su sjedišta malo šira. Ono čega me više strah jesu mamlazi po našim gradovima koji će te ubiti ako ih pogledaš na način koji im se tog dana ne sviđa. Letenje je za njih mala maca", kaže Kapetanović u razgovoru za Radiosarajevo.ba. 

Potaknuti rezultatima ankete koju je pokrenuo portal Radiosarajevo.ba, a na koju je do sada odgovorilo preko 1000 ispitanika, kontaktirali smo i neke od aktivnijih putnika u aviosaobraćaju kako se nose sa strahom od letenja.    

Iako se avionske nesreće ne dešavaju svaki dan, medijska pažnja kojom su praćene i broj ljudi koji strada izazivaju dodatni strah kod putnika koji se ionako kolebaju da putuju avionom.

Sportski novinar Sabahudin Topalbećirević prvi put avionom je letio davne 1985. godine na relaciji Sarajevo - Beograd.

"Znam da sam bio uzbuđen, a ne znam je li to sudbina, ali sam letio s bivšim sportskim novinarom - Duškom Škorićem. Otad traju i traju ta moja druženja s avionom i, iskren da budem, kako sam stariji malo me uhvati nekada strah".

Sama pomisao na nesreće koje se dešavaju te čest slučaj da se vozi upravo avionom daju mu kaže za pravo da razmišlja o svemu. No ako je dobro društvo i ako je let u Evropi, vrijeme letenja brzo prođe, priča nam Topalbećirević.

"Kada si van Evrope pa letiš i po 13 sati kao za Rio, Melbourne ili Peking, onda molim Boga da avion nije pun i da nekako uhvatim mjesto u sredini da malo zaspim. Bilo je i neprijatnih situacija, ali se sve zaboravi onog trenutka kada se sleti, tako da mogu ipak reći da volim da putujem avionom jer je uistinu najbrži, ali i najsigurniji, kako god okrenemo".

Strah od letenja nije rijetka pojava. On predstavlja jednu izuzetno kompleksnu fobiju pa ga je zato i teže pobijediti. Poznat je pod nazivom aerofobija. Zato je borba protiv ove fobije prisutna kod svih ozbiljnijih aviokompanija.

Novinarka Naida Kundurović strastvena je ljubiteljica letenja pa tako u svojoj biografiji ima zabilježen i skok padobranom iz aviona s 4.000 metara.

Kako nam sama kaže, česta je putnica nebeskih magistrala i koridora. Predodređeno je bilo da odabirom posla, pa nerijetko i mjesta stanovanja, svakodnevno plovi nebom, mijenjajući svoje boravište.

"Moja prirodna simpatija prema nebu i zraku ide ruku pod ruku s povjerenjem koje osjećam prema tim džinovskim bijelim pticama koje plove na dalekim kilometarskim visovima. Ipak, neki letovi ne prođu uvijek savršeno. Turbulencije, zračne struje, podrhtavanje aviona... dobra vijest je da se strah od letenja može umanjiti, pa i iskorijeniti uz vježbu i male trikove."

Kako bi zaboravila da se nalazi miljama daleko od tla, Naida za vrijeme letenja uvijek ima na raspolaganju iPod s opuštajućom muzikom ili zanimljivu knjigu u koju se udubi i ne razmišlja gdje se nalazi.

"Također, više puta se upustim u razgovor s osobom pored i uz prepričavanje slikovitih životnih priča – let prođe mnogo brže. U posljednje vrijeme, prilikom check ina ljubazno tražim sjedište na prolazu ili exit prolazu, jer na taj način nemam osjećaj skučenosti i mogu se slobodnije kretati po kabini. I za kraj, pozitivno razmišljanje je ključ svega. To je način života i tehnika koja nam svima treba postati svakodnevnica."

Zanimljiv je podatak da se oko 40 posto ljudi u svijetu boji letenja avionom, a među njima jedna osoba od deset uopće nema hrabrosti da uđe u avion. To ne predstavlja veliki problem ukoliko vas životne prilike ne obavezuju da putujete upravo avionom. 

Aleksandar Trifunović, urednik portala Buka.com, u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba prisjeća se:

"Prvi put sam letio krajem devedesetih avionom Montenegro airlines. Prije polijetanja iz poda se čulo neko lupanje. Stjuardesa je otvorila poklopac i odozdo je izašao majstor, koji je dignutim palcom signalizirao da je valjda sve u redu. Pred Podgoricom smo pravili neobično široke krugove oko aerodroma i stjuardesa nas je obavijestila da je pilot nov i da malo trenira. Bilo je zabavno, nisam se plašio, uživao sam u pogledu na Skadarsko jezero".

Trifunović je do sada avionom letio oko 300 puta, i to oko cijelog svijeta, i strah bi za njega, kaže, bio samo gubitak vremena.

"Jedne prilike stjuardesa me je zamolila da sjednem pored vrata za izlaz u slučaju opasnosti, objasnila mi je da sam najkrupniji na letu pa ću ih lako otvoriti u slučaju opasnosti. Bilo je i prinudnih slijetanja i jakih turbulencija, neplaniranih situacija i jakih vjetrova, ali straha i ne. To nema veze sa hrabrošću jer odlukom da sjedneš u avion treba da raskrstiš sa strahom i uživaš u putovanju. Strah ne pomaže na tim visinama, ali dobro raspoloženje da, a obično služe i odlična vina."

U anketi portala Radiosarajevo.ba oko 13 posto ispitanika izjavilo je da zbog straha ne putuje avionom. Njih oko 37 posto izjasnilo se da ne leti avionom jer za njih to predstavlja suviše skup način putovanja. Ukupno 50 posto naših čitatelja putuje avionom, a njih nešto više od pola priznaje da ih je pomalo strah.