Šta je javni prostor i ko ima pravo na njega?

Piše: Emina Bošnjak, Sarajevski otvoreni centar

Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Heinrich Böll su svoj treći Otvoreni forum, održan 07. maja u Art kinu Kriterion, u 18:00 sati, posvetili pravu na javni prostor.

Gosti panelisti su pokušali odgovoriti na pitanja: ko ima pravo na javni prostor i pod kojim uslovima, kako reagovati na neprimjerene intervencije u javnom prostoru i kako transparentno donositi odluke od zajedničkog značaja.

Moderatorica panela je bila Lejla Somun-Krupalija, članica Glavnog odbora Naše stranke te vijećnica u sarajevskoj Općini Centar i Gradskom vijeću Grada Sarajeva, dok su učesnici i učesnica diskusije bili: Vesna Andree Zaimović, novinarka Radio Sarajeva i muzikologinja, Nisad Selimović predsjednik Udruženja građana „Giro di Sarajevo“, Fikret Zuko, izvršni direktor Udruženja slijepih Kantona Sarajevo i Riad Drino, glavni projektant i direktor arhitektonskog studija doxat d.o.o.

Šta je javni prostor?

Povod ove diskusije jesu nedavna dešavanja u Sarajevu, ali i dešavanja na globalnom nivou koja se tiču javnog prostora, te je javni prostor, kao društveni prostor bio osnova za brojne diskusije i rasprave u okviru različitih nauka, u filozofiji, vizuelnim umjetnostima i urbanom dizajnu.

U samom uvodu, Lejla Somun-Krupalija je naglasila da javni prostor predstavljaju ulice, parkovi, javne institucije vlasti, javne biblioteke, pa čak i shopping prostori ili barem neki njihovi dijelovi. U skandinavskim zemljama je ta definicija proširena i navedena u zakonu te uključuje sve navedeno i svu prirodu, te započela diskusiju navođenjem akcija građana i građanki u regiji, u Hrvatskoj slučaj Cvjetnog trga, pokret Occupy širom Evrope i Sjedinjenih Američkih Država sa stanjem javnog prostora u Sarajevu.

Drino smatra da postoje dvije vrste vizelnih identiteta urbanih prostora: jedan od njih se zasniva na građenju identiteta na kulturno-historijskom naslijeđu i prirodnim ljepotama, kao što je slučaj s Ljubljanom i većinom mediteranskih gradova, a drugi na reklamama: Las Vegas, na primjer. Bosna i Hercegovina, kao zemlja u tranziciji, postala je žrtva bezvlašća i neokapitalizma u kojima je novac najbitnije mjerilo i, mada smo se nekada radovali billboardima kao simbolu slobode Zapada, danas smo postali taoci politike reklama.

Kao reakciju na nelegalno postavljanje billboarda od Vrbanja mosta do Vijećnice, osnovana je facebook grupa Oborimo bilborde, nakon koje se očekuje peticija za uklanjanje billboarda, te obraćanje gradskim vlastima od kojih se tražila reakcija: smjena odgovornih i uklanjanje billboarda. Glavna odgovornost za trenutno stanje u javnom prostoru snose oni koji ne izvršavaju odluke zasnovane na nalazima inspekcija, koje su u par slučajeva utvrdile da se pravila ne poštuju, te da su billboardi postavljeni bez dozvole. Riad je naveo slučaj Europlakata koji je tražio dozvolu za postavljanje svoje reklame nakon što su ih već postavili. Kao pozitivan primjer upravljanja javnim prostorom kada su u pitanju billboardi, Riad je naveo primjer Sao Paula, koji su skinuli sve reklame na prostoru grada u 2006. godini, nakon što više nisu mogli pratiti koje su postavljene legalno, a koje nelegalno.

Država nikad ne daje ono što ne mora!

Fikret Zuko je diskutovao javni prostor iz perspektive osoba s invaliditetom. U Kantonu Sarajevo, mnogi objekti u javnom prostoru nisu pristupačni, posebno osobama s invaliditetom u kolicima i slijepim osobama: saobraćajni znakovi su postavljeni nasred trotoara, na području općine Stari grad ne postoje vodilice za slijepe, a na putu se nalaze neočekivane prepreke koje kod ovih osoba izazivaju stres i šok. Veliki problem predstavljaju i auta parkirana na trotoarima.

Postoji inicijativa osoba s invaliditetom da bojkotiraju i ne idu u prostore koji nisu pristupačni, a to su oni prostori u koje se ne može doći/ući i kretati bez velikog napora i bez značajne pomoći drugih osoba.

Bosna i Hercegovina ima dobar zakonski okvir kada je u pitanju javni prostor, standardi su, takođe, dobro definisani, ali problem, prema njemu, leži u nedostatku nadzora i osoba koje projektuju objekte u javnom prostoru. Poštovanje univerzalnog dizajna bi bilo vrlo jednostavno i jeftinije rješenje problema nepristupačnih objekata u javnom prostoru, koje nije pitanje i problem samo osoba s invaliditetom, već predstavlja zajednički interes svih građana i građanki. Savršen primjer koji podržava ovaj stav jeste uvođenje niskopodnih sredstava javnog prevoza koje bi bile pristupačne ne samo osobama s invaliditetom već i starijim građanima i građankama.

Pitanje svijesti o potrebama raznih grupa građana i građanki je vrlo bitno i on je naglasio da u periodu od rata naovamo ipak postoji mala promjena svijesti, koja može biti polazna tačka na daljoj edukaciji i informisanju. Građanski aktivizam je bitan u promjeni stanja u javnom prostoru; Fikret smatra da građani imaju moć da upozoravaju na loše stanje individualno, uz poznavanje propisa koji se odnose na javni prostor, a u tom procesu mogu koristiti i medije.

Reforma javne uprave i mediji i socijalne mreže kao instrumenti promjene

Vesna Andree je govorila o akciji Parkaš, koja je započela iz ličnih razloga, a završila je općom dobrobiti za zajednicu u općini Centar i agilnijim odnosom općinskih djelatnika, ali i KPJ Park, koje je zaduženo za održavanje parka Hastahana. Fragmentacija vlasti i odgovornosti, ali i zadržavanje navika građana iz prošlog sistema u kojem je država brinula o građanima i javnom prostoru jesu problemi s kojima se suočavaju sve/i koje/i ukazuju na probleme u javnom prostoru i koje/i žele dovesti do promjene nabolje.

Međutim, proaktivniji pristup samih građana i građanki, kao i korištenje medija i socijalnih mreža ipak dovodi do sitnih promjena i građanskih inicijativa koje pozivaju lokalne vlasti na njihovu odgovornost. Na pitanje moderatorice koje je sveobuhvatnije rješenje jer NVO sektor ne može raditi posao za koje su općinske vlasti već zadužene i plaćene, zbog nedostatka resursa, Vesna je naglasila da će i Bosna i Hercegovina morati izvršiti reformu javne uprave na putu ka EU, kao što je to učinila i Slovenija, a javna uprava će u tom procesu konačno postati pravi servis građana i građanki, što dosad nije bilo slučaj.

Nisad Selimović, kao predstavnik Udruženja Giro di Sarajevo je izjavio da je broj biciklista/kinja u Sarajevo porastao za 300-400% u posljednjih nekoliko godina i da je ta činjenica vidljiva golim okom na jedinom biciklističkoj stazi u Sarajevu, od Otoke do Malte. Zakonski okvir daje prava biciklistima, ali infrastruktura nije u skladu sa zakonom: biciklisti/kinje dijele stazu sa pješacima, što može dovesti do nezgoda.

Udruženje Giro di Sarajevo to želi promijeniti i njihov cilj je makar jedna biciklistička staza u Sarajevu koja bi bila urađena prema svjetskim i evropskim normama, a prvi korak na tom putu je potpisani memorandum o razumijevanju između ministarstava saobraćaja i prostornog uređenja KS, Gradske uprave i Udruženja Giro Di Sarajevo. Nisad Selimović se slaže s ostalim panelistima/cama da je udruživanje građana i građanki u akcijama i inicijativama, kao i da je korištenje svih kanala komunikacije i medija dobar instrument na pozivanje na odgovornost, ali i utjecaj na općinske i lokalne vlasti radi rješavanja problema u javnom prostoru.

Diskusija je završena molbom učesnika i učesnice diskusije upućenoj Sarajevskom otvorenom centru da druge nevladine organizacije, kao i savezi općina u FBiH i RS zaključci i savjeti budu informisani o njihovima preporukama i zaključcima.