Spomenici NOB-a u BiH: Svjedoci prošlih ratova i žrtava naših predaka

Nekadašnji velikani socijalističke revolucije, brojni spomenici iz vremena Jugoslavije, danas su u našoj zemlji zaboravljeni, oskrnavljeni, ignorirani ili namjerno uništavani.

Spomenike koji su veličali borbu jugoslavenskih naroda protiv fašizma potpisivali su najveći umjetnici tog doba. Monumentalne tvorevine izgrađene širom zemlje koje su svjedočile o petodecenijskom socijalističkom naslijeđu zemlje bile su vrhunski spoj vajarstva i arhitekture, a danas ih se ne bi postidio nijedan muzej savremene umjetnosti. 

Spisak spomenika posvećenih Narodnooslobodilačkoj borbi, od 1941. do 1945. godine, kao i narodnim herojima i istaknutim ličnostima Narodnooslobodilačkog pokreta koji se nalaze u Bosni i Hercegovini, mogu se podijeliti u tri cjeline:
1. Memorijalni kompleksi
2. Spomenici NOB-a
3. Spomenici narodnim herojima i istaknutim učesnicima NOP-a

Memorijalni kompleksi

Među najpoznatijim i najposjećenijim danas je i Memorijalni spomenik na Tjentištu koji je podignut u znak sjećanja na ubistva 7.000 ljudi od nacista, a obnovljen je prošle godine. Miodrag Živković, 91-godišnji vajar spomenika visokog 19 metara,  među prvim je umjetnicima u bivšoj Jugoslaviji koristio beton. Godine 2011. Muzej bitke na Sutjesci uvršten je u nacionalnu baštinu UNESCO-a

Guardian o brutalnoj ljepoti bivše SFRJ: Tjentište među najljepšim primjerima

Nakon Drugog svjetskog rata, tadašnja socijalistička Jugoslavija je krenula u rekonstrukciju zemlje uništene ratnim dejstvima. Betonski stambeni blokovi, hoteli, građanski centri i spomenici razoreni su širom zemlje, te su i danas svjedoci bivše države između dva svijeta, zapadne demokratije i komunizma sa istoka.

Na planini Grmeč nalazi se Memorijalna zona „Korčanica“ posvećena borcima NOVJ poginulim u NOB-u, ilegalnom djelovanju partizanske bolnice.

Među brojnim memorijalnim kompleksima najviše je partizanskih groblja:

Partizansko spomen groblje: Mali grad u koji je Mostar ugradio svoju dušu

Partizansko groblje u Mostaru izgrađeno je 1965. godine u čast svim Mostarcima poginulim u NOB-u, a izgradio ga je arhitekt Bogdan Bogdanović. Spomenik je pravljen od 1959. do 1965. godine, a Bogdanović koji je između ostalog izgradio i Spomenik Jevrejskim žrtvama fašizma u Beogradu, Spomenik Kameni cvet u Jasenovcu i još desetine drugih spomen obilježja za žrtve fašizma u Drugom svjetskom ratu kaže kako je posebno vezan za spomenik u Mostaru.

Nekropola žrtvama fašizma u Novom Travniku koju je sagradio arhitekta Bogdan Bogdanović 1975. godine u čast žrtvama, a koja je 2012. proglašena nacionalnim spomenikom BiH. Bogdanović je i arhitekta Partizanskog groblja u Mostaru (oštećenog u subotu, 23. novembra, op. a) sagrađenog u periodu od 1960. do 1965. borcima NOVJ poginulim u NOB-u, koje je također proglašeno nacionalnim spomenikom 2006. godine, te Spomen-parka Garavice u Bihaću sagrađenog u periodu između 1949. i 1986. godine.

Tu su i partizanska groblja u Mrkonjić Gradu, Banjoj Luci, Livnu, Krupi na Vrbasu, spomen-groblje u Vukosavcima i Donjoj Trnovi.

Među najposjećenijim u našoj zemlji spomenicima NOB-a je i Spomen-kompleks „Bitka na Neretvi“ u Jablanici, te spomen-park Vraca u Sarajevu na kojem je vječni plamen zapaljen ove godine nakon 27 godina.

Na partizanskim spomenicima u Bihaću i Sanskom Mostu žele pravoslavnu kapelicu

Na spomen obilježjima Garavice u Bihaću i Šušnjar u Sanskom Mostu planirana je izgradnja pravoslavne kapelice. "Zatraženo je da se na Šušnjaru izgradi jednu vrstu kapelice", potvrdio je za Radiosarajevo.ba načelnik Općine Sanski Most Faris Hasanbegović. Kako su oba spomen-obilježja zaštićena kao nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine, dozvolu za bilo kakvu vrstu radova neophodno je tražiti od Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Popularni su i spomen-područje Donja Gradina posvećeno streljanim zatočenicima logora Jasenovac i spomen-područje Šušnjar u Sanskom Mostu, o kojem smo već i pisali.

Spomenici NOB-a

Najpoznatiji spomenik NOB-a u glavnom gradu BiH je Vječna vatra posvećena borcima Jugoslovenske armije poginulim u oslobođenju Sarajeva 1945. godine. No u Sarajevu se i nalazi Grobnica narodnih heroja.

Skulptura "Djevojke sa Une" vraćena u Bihać

Nakon uspješno odrađenog procesa restauracije, skulptura "Djevojke sa Une" vraćena je u grad Bihać i postavljena na Gradskoj otoci. Zahvaljujući restauraciji koju je radio licencirani restauratorski atelje u Zagrebu, sanirane su pukotine koje su se pojavile na skupturi, te je presvučena novim slojem bronze koji joj je vratio prvobitni sjaj.

U Bihaću to je "Djevojka sa Une" koja je nakon uspješno odrađenog procesa restauracije vraćena u grad i postavljena na Gradskoj otoci. U tom gradu nalazi se i Spomen-reljef Narodnooslobodilačkoj borbi.

Među najčešćim spomenicima su spomen-kosturnice palim borcima poput onih u Bratuncu, Visokom, Vogošći, Kotor-Varoši... Tu su i spomenici žrtvama fašizma i palim borcima u Banjoj Luci, Jajcu, Kneževu, Smetovima kod Zenice, Cazinu, Bosanskoj Kostajnici, spomenik partizanskim pilotima Rudiju Čajavcu, Franji Kluzu i prvom partizanskom aerodromu u Međivodama, partizanskoj avijaciji na aerodromu u Medenom Polju, spomenik rudarima iz Husina poginulim u Husinskoj buni i NOB-u u Tuzli. 

Najpoznatiji i najljepši među ovim spomenicima je Spomenik revoluciji na Mrakovici, na planini Kozara, kojeg je u čast borcima NOVJ i žrtvama fašizma poginulim tokom neprijateljske ofanzive na Kozaru, sagradio 
vajar Dušan Džamonja, 1969-1972.

Spomenici narodnim herojima i istaknutim učesnicima NOP-a

U brojnim gradovima širom BiH postavljene su i pojedinačne skulpture narodnim herojima i istaknutim učesnicima Narodno-oslobodilačke borbe.

Među najvažnijim i najljepšim je spomenik Josipu Brozu Titu u Sarajevu kojeg je napravio vajar Antun Augustinčić, kao i spomenik Vladimiru Periću Valteru u blizini nekadašnje Valterove centrale.

Svoj spomenik imaju i Refik Bešlagić, Todor Panić u Doboju kojeg je 1962. napravio, vajar Drago Handanović,  kao i Todor Vujasinović, Jovi Bijelići u Banjoj Luci kao i Radi Vranješević.

Čuveni vajar Handanović slavi 60 godina rada: Jedinstven u BiH

Drago Handanović, dobojski vajar, ove godine obilježava četrdeset godina djelovanja u Udruženju likovnih umjetnika BiH, 60 godina umjetničkog rada i 80 godina života. Rođen je u Ostrošcu kod Konjica. Otac mu je bio željezničar pa su zbog prirode njegovog posla često putovali i mijenjali mjesta prebivališta. Tako su 1943.

U Banjoj Luci spomenike su dobili: Ante Jakić, Osman Karabegović, Boško Karalić, Drago Lang, Rade Ličina, Vahida i Šefket Maglajlić, Drago, Josip i Ivica Mažar, Veselin Masleša, Milančić Miljević, Danko Mitrov, Stjepan Pavlić, Karlo Rojc, Mladen Stojanović, Milorad Umjenović, Kasim Hadžić, Rudi Čajevac, Branko Popović, Đuro Pucar i Ranko Šipka, dok su u Doboju još spomenike dobili: Josip Jovanović, Simo Lukić i Ismet Kapetanović čije je skulpture napravio vajar Zdenko Grgić.

U Kneževu svoje spomenike su dobili: Dujko Komljenović, Radojka Lakić i Luka Radetić. Mihailo Đurić Dobrljin ima spomenik kod Novog Grada, Franjo Kluz, Boško Šiljegović i jedan od najboljih bosanskohercegovačkih pisaca Skender Kulenović u Kozarskoj Dubici, Milan Simović na Palama, Pavle Džever u Mrkonjić Gradu, Tomica Španović u Donjoj Slabinji, a bista Mose Pijade postavljena je u Jajcu, kod Muzeja AVNOJ-a.