Sjećate li se emisije 'Idemo dalje' (FOTO+VIDEO)

U jeku ratnih dešavanja 1994./1995. godine u Sarajevu se stvarao novi, mladi i umjetnički koncept dječijeg programa. Svi oni koji su rođeni kasnih '80-ih godina danas se rado sjećaju čuvene, kultne emisije na programu Radio-televizije Bosne i Hercegovine - Idemo dalje.

Dok se na jednoj strani pokušavao održati mir na onaj teži način, radnici i urednici u dječijem programu RTV BiH pokušali su tadašnjim generacijama kroz glumu, emisije, reportaže... olaškati život u BiH, ali i svijetu poslati lijepu sliku. Emisija je imala oblik javljanja/dopisništava iz većih gradova u BiH sa zanimljivim prilozima i različitom tematikom prilagođenom djeci.

Tadašnja urednica dječijeg programa bila je Maja Anzulović, koja je s cijelom timom osmislila kompletnu priču i scenarij za dječiju emisiju Idemo dalje. Mladi glumci i reporteri skoro iz svakog dijela Bosne i Hercegovine prenosili su pozitivnu priču i pravili dobru atmosferu na tadašnjem bh. "dječijem nebu".

U tadašnjoj ekipi, jedini mladi glumac bio je Mario Drmać, koji je o iskustvima i sjećanjima na ovu emisiju govorio za portal Radiosarajevo.ba.

Mario danas iza sebe ima mnogo odigranih uloga u predstavama i u TV serijalima.

"Do mog angažmana u emisiji došlo je sasvim slučajno, teško mi se sada nakon toliko vremena i sjetiti. Emisija Idemo dalje na neki način je bila hit, kako u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, tako i širom Evrope, jer je televizijski program u to vrijeme bio satelitski dobro pokriven. Svi ljudi koji za vrijeme rata otišli iz naše zemlje, imali su priliku da gledaju tu čuvenu, hit emisiju Idemo dalje s gafovima i svim ostalim prilozima.

Ja sam imao poziv od gospođe Maje Anzulović, koja je tada bila urednica dječijeg programa, da je na neki način oplemenim jer sam u to vrijeme bio student – mislim da sam upisao treću godinu Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu i mogao sam u tom smislu raditi. Obavio sam razgovor i Maji sam se učinio simpatičnim i došli smo na ideju  - Zašto da ne, to bi se moglo i realizirati i napraviti. Oni su na neki način zahtijevali da ja obučem odijelo i kravatu, a ja sam bio za to da se izmisli neki potpuno drugi lik. Moj lik je bio zamišljen kao neko ko će činiti sve 'moguće i nemoguće' stvari i tako je došao prvi dan snimanja...", prisjeća se Mario svog lika iz emisije Idemo dalje.

Nadimak koji se i danas povezuje s Mariom je Mario, Ario. U razgovoru za naš portal, Drmać govori kako ga ljudi danas na ulici prepoznaju po učešću u toj emisiji i s oduševljenjem spominju njegov "dugački" nadimak.

"Maja mi je prvi dan snimanja dala svoju majicu na kojoj smo napisali Super Mario, Ario... i navukao sam još neke dijelove kostima, koji su poslije postali prepoznatljivi i autentični i djeci. Meni je odmah sinula ideja da se ne pomiješam s 'pravim' Supermenom, tako da sam se zvao Super Mario, Ario, Rio, Io, o..., kao jedna jeka koja će se stalno ponavljati. Prošlo je skoro 15 godina, a i danas kad me neko na ulici sretne, zadovoljno izrecitira Super Mario, Ario...".

Čekanje na pisma i veliko oduševljenje

Tokom emitiranja emisije Idemo dalje na RTVBiH, skoro svi angažirani na tom projektu svakodnevno su dobivali veliki broj pisama kao podršku za rad i svjetlo na kraju tunela u kojem je glavni grad BiH tada bio. Mario kaže da je on među posljednjim dobio pismo gledatelja, i da im se mnogo obradovao - posebno onim za novogodišnje izdanje emisije.

"Prvih tih emisija ja sam očekivao pisma, jer su ona tada bila mnogo popularna i u jeku, tako da sam ih i ja na neki način s nestrpljenjem priželjkivao. Jednostavno sam želio znati šta dijasporci i gledatelji u Bosni i Hercegovini pišu. Svi su bili naslovljeni na Maju, Ademira, Arijanu, Emira, a za mene nikad pisma... Bilo je u toku snimanje četvrte emisije u studiju, kada je stiglo pismo naslovljeno na Marija Arija i tada su mi kazali da će taj gest i biti samo početak ostalih pisama.

Ubrzo je stiglo i novogodišnje izdanje emisije Idemo dalje, a tada su stigle četiri ogromne kutije pisama iz Pariza, Švedske, Italije – gdje god se mogao pružiti signal televizije", evocira Mario uspomene na kultnu dječiju emisiju.

Koncept emisije

Uređivački kolegij emisije Idemo dalje je imao shemu gdje su bili zastupljeni mladi voditelji, djeca voditelji, te prilozi iz različitih škola. Mario je tada bio jedini glumac među mladim voditeljima reporterima i na neki način ostavio je pečat na serijal.

"Kada sam ja došao, svima je bilo pomalo čudno, jer sam na neki način u emisiju unio 'problem', tj. dramsku situaciju. Imao sam četiri dana za odluku – da li želim raditi ili ne, jer je trebalo početi snimanje. Za samo nekoliko sati sam odlučio da poklonim angažman toj emisiji, a poslije četiri dana počelo je snimanje pilot emisije u kojoj sam bukvalno izgledao kao neko 'dežurno smetalo'. Nakon toga sam se uključio s malim reporterima, gdje sam radio određene situacije u školi, ali sve to na jedan dramski način. Kroz neka svoja neuobičajena pitanja, npr. zašto je mlijeko bijelo, natjerao sam djecu da malo drugačije razmišljaju, a sve je bilo potpuno neočekivano.

Emisija je tom pojavom dobila drugačiji tempo, a već u narednim epizodama  dobili smo još niz nekih likova, karaktera - kravu Zekulju koja se oglašavala svako malo u emisiji (smijeh). Mislim da smo unijeli neki lud preokret u toj emisiji  i da se mladim voditeljima to mnogo dopalo. Emisija je, moram naglasiti, doživjela veliku reputaciju i gledanost, na radost svih nas", kaže Mario za naš portal.

Što se tiče ostalih učesnika emisije Idemo dalje, u njoj su se pojavili mladi voditelji Ademir, Arijana, Maja, Emir, Leon... jednostavno je svaki grad imao svog reportera, tako da su svi s nestrpljenjem očekivali svojih pet minuta slave. Tadašnja urednica emisije je bila Lejla Imamović, a gotovo cijeli tim od tonaca, režisera, snimatelja... radio je na emisiji.

Koncept dječijeg programa na današnjim televizijskim stanicama

Koncept dječijeg programa na današnjim TV kućama mnogo je drukčiji u odnosu na period prije 20 godina. Termini koji su prije bili rezervirani za "obavezan" crtani film, danas popunjavanji muzički ili politički sadržaji. Mario se osvrnuo i na tu pojavu...

"Na pitanje da li je danas moguće napraviti emisiju sličnog koncepta, odgovaram sa 'Danas je moguće sve s obzirom na to da je to bila emisije s mnogo ljubavi, a jako malo tehničkih pomagala i novčanih sredstava'. Očito su danas na čelu televizijskih kuća ljudi koji nemaju sluha za takve stvari. Jednostavno se puštaju grandiozne muzičke performanse, pa im nije dovoljna samo jedna, nego ide i druga i treća... Tako cijeli dan gledamo neka 'ljubičasta' izdanja frizura i šminke, uz dužno poštovanje estradnim umjetnicama, ali nas guše takvim sadržajima. Guše nas također političkim sadržajima, a onaj jutarnji termin su također pretvorili u informativne sadržaje i ostale stupidarije.

Pola sata dječijeg izražaja i programa, školskog programa zaista svaka televizija može da izdvoji, a to bi im bio veliki plus. U današnje vrijeme toliki vremenski period posvetiti dječijem programu je zaista malo, ali i to bi za početak bilo dovoljno. Lično mogu da kažem, nakon mog odlaska s Federalne televizije, ja sam tražio da na neki način ponovo uspostavimo saradnju, jer sam mnogo lijepih projekata uradio tamo, ali očito nema nikakvog odgovora.

Ljudi ne čuju slavu, lično je doživljavaju i provlače kroz neke sujetne filtere, umjesto da to podržavaju. Svake godine izađe neka nova generacija koja očekuje da konačno vidi nešto novo, a ako dopustimo taj luksuz da im ništa ne ponudimo, sve će to cjelokupno utjecati na obrazovanje omladine, koja na kraju neće imati ništa. Obrazovat će se samo kroz pjesmu i znat će samo za to, a dječiji program će zapravo nestati.

Za kraj želim naglasiti da se rado sjećam svih trenutaka kada smo zajedno pravili jedan pravi, dječiji koncept i lijepo sarađivali u okviru emisije Idemo dalje.

Dopisništvo iz Zenice

Mlada Meliha Hodžić tada je također bila dio projekta emisije i radila je kao voditeljica reporterka iz Zenice. Melihin snimak koji je tada dospio u ruke urednice dječijeg programa Maje Anzulović, oduševio je, te je ova Zeničanka ubrzo bila pozvana na zasnivanje saradnje.

U intervjuu koji je Meliha dala prošle godine, također prisjećajući se emisije, govori da je imala oblik javljanja/dopisništva iz Zenice s prilozima, a da je sa svojom kolegicom Dijanom Ahmetović nastojala praviti što interesantnije i autentičnije priloge za dječiju emisiju. Interesantno je i to kako je pripreme za emisiju, tekstove i sve ono što su najmlađi imali priliku gledati na TV-u radila Naira Jusufović, njena mama.

Po odlasku Dijane Ahmetović prvobitni koncept emisije Idemo dalje se promijenio, nakon čega se emisija bazirala na obilasku cijele Bosna i Hercegovina, posjećujući bh. gradove i radeći priloge o njihovim kulturno-historijskim znamenitostima.

"U jednom trenutku postala sam zaštitno lice te emisije s obzirom na to da gdje god se okrenem bilo je Idemo dalje, a ne mogu reći da mi nije smetalo jer nije bilo ni ugodno. U jednom trenutku počelo mi je parati uši i stvarati neki pritisak, dok je s druge strane iskustvo koje sam dobila neprocjenjivo", kazala je intervjuu Meliha.

Pratite forum portala Radiosarajevo.ba - registrirajte se, komentirajte, predlažite teme!