Sjećanje na Suadu i Olgu: Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši…

Na 30. godišnjicu početka opsade Sarajeva, najduže opsade jednog grada u modernoj historiji, prisjećamo se i Olge Sučić i Suade Dilberović, 34-godišnje službenice Skupštine RBiH, odnosno 24-godišnje studentice medicine, heroina koje su stradale tog tragičnog 5. aprila 1992. godine.

Iako je glavni grad pamti i rahmetli Ramu Bibera, čuvara Trebevičke žičare, ili maloljetnog Kenana Demirovića u Vogošći, koji su ubijeni i prije 5. aprila, Suada Dilberović i Olga Sučić su tokom proteklih decenija postale simbol stradanja za voljeni grad.

Bosna, Bosna…

Suada Dilberović i Olga Sučić su se pred zgradom Skupštine RBiH pridružile hiljadama građana koji su nosili transparente "Mi smo za mir", zastave i slike Josipa Broza Tita...

Trending

Titove brigade lopatom izgradile 242 km pruge za 7 mjeseci, vlast danas ne umije popraviti 80 metara

Govorili su: ''Bosna, Bosna...'', ''Ovo je Sarajevo, hoćemo mir''.

Nakon što je masa krenula prema Vrbanja mostu, začuli su se pucnji iz obližnjih objekata. Najprije je pogođena Suada, a nekoliko minuta kasnije i Olga.
Suada je na samrti pitala: "Zar je ovo Sarajevo?".

Sučić umire na putu do bolnice. Više osoba tog dana je ranjeno, među kojima je bilo i djece. Ubili su ih SDS-ovi ekstremisti, oni koji su u ime ranije proglašene tzv. srpske republike BiH okrenuli cijevi prema Bosni i Hercegovini, potpomognuti bivšom JNA, u već započetoj agresiji iz Beograda.

Kap moje krvi poteče i Bosana ne presuši, ispisano je na mostu Vrbanja, gdje su ove heroine stradale…

Bol za Suadom članovi porodice Dilberović, a posebno otac Asim preživljavali su početkom svakog aprila.

Ovu 30. godišnjicu pogibije voljenje kćerke nije dočekao. Otišao je za svojom Suadom.

Umro je prije šest godina, i to samo dva dana prije obilježavanja tada 24. godišnjice mučkog ubistva njegove voljene kćerke.

Sudbina je tako htjela da na dan kada su se Sarajlije sjećale Suade i Olge bude objavljena zajednička osmrtnica Atifa i njegove voljene kćerke. Obavijest o Atifovoj smrti i sjećanje na Suadu.

''Suada je prema Sarajevu pokazivala mnogo ljubavi. Sam taj put, ne znam kako se to dogodilo, pa je ona tamo otišla... U Sarajevu je bila još ova druga naša kćerka, što je sad doktorica ovdje u Dubrovniku.

Ona (Suada) je zaglavinjala i pošla je tamo. A ona, ona je strašna bila...Poginula je... Ne znam, ne znam to reći...Bosna joj je ostala u srcu, zauvijek'', govorio je autoru ovih redaka Atif Dilberović nekoliko godina prije smrti.

“Iz godine u godinu sve je teže... Što ste stariji to vam majka sve više fali”, govorila je za Radiosarajevo.ba Nora Trifković, kćerka Olge Sučić.

„Bilo da se dešava nešto lijepo ili ružno, bilo bi bolje lakše i ljepše u njenom zagrljaju to prolaziti, velika je to podrška koje, nažalost nemam”, govorila je Nora.

O današnjim prilikama u Bosni i Hercegovini Nora je govorila:

"Uvijek se ograđujem od vjerskih i političkih pitanja, jer mislim da su ljudi, nažalost, danas zatrovani tim stvarima, i to sve ide u nekom lošem smjeru... Operisana sam, da tako kažem, od tih stvari. Uvijek kažem voljela bih da sam rođena u Titovo doba, da okusim taj zajednički život i sve ljepote tadašnjeg života. A druga stvar, s godinama sami sebi odgovorite na to pitanje - zašto baš ona... Ja sam majka - pa svaka bi majka izašla za svoje dijete".

Ogorčena je i zbog toga je jer ona nije zapamtila svoju majku, a danas se “ponovo govori o nekom novom ratu” u kojem će stradati neke nove majke...

"To je pitanje za ljude koji su danas na vlasti. Jer da to njima nešto znači, išta, ne bi se dešavale stvari koje se dešavaju s našom državom, našim ljudima i ovo naglašavanje rata ponovo u nekom bližem vremenu. Šta čovjek da misli o tome? Eto, koliko poštuju i to za što su taj dan ti ljudi izašli i poginuli. Da ljudi i dan danas razmišljaju da ponovo zarate! Ne znam kako bih to opisala. Ja ne vidim tu ništa dobro. Moja mama je poginula taj dan. Za šta? Da bi sutra, za deset ili 20 godina, mi ponovo ratovali. Ne vidim svrhu svega...Ja prva, da se zapuca, bježim iz ove države. Jer vidim da je uzalud. Date život za to i to niko ne cijeni", kazala je ranije Nora Trifković za portal Radiosarajevo.ba.

Neka ova poruka djeteta koje nije zapamtilo majku bude najglasniji antiratni krik iz Sarajeva koje danas obilježava 30. godišnjicu opsade.