Senka Šarić: Mučiteljica ili zaštitarka

Priča o Seniji Knežević Šarić i njenom držanju čitavog čopora pasa u haustoru stara je par godina. Aktivisti i sustanari su se godinama žalili na smrad i lavež koji su dopirali iz haustora, a sa čitavim slučajem su upoznate i sve nadležne institucije. Međutim, niko nikada nije ništa učinio.

Slučaj je reanimirala Jelena Paunović, koja je godinama bezuspješno pokušavala da riješi problem sa Senkinim psima. Jelena je zapravo i obavila najveći dio istraživanja u ovom slučaju i izborila se da se problem u Pruščakovoj ulici konačno nađe u centru pažnje što je i doprinijelo konačnom rješenju i hapšenju Šarićeve.

Ko je zapravo Senka Šarić

Međutim, da li je Šarićeva toliki monstrum kakvom su je određeni mediji prikazali ili je samo još jedna od neshvaćenih građana koji pokušavaju pomoći bližnjem svom (istina, na pogrešan način)?

"Zgrada je puna smeća, a smrad je nepodnošljiv. Žao mi je tih životinja. Senija je oduvijek bila čudna i ne razumijem kako niko od nadležnih godinama nije reagirao. Osim torture pasa, postoji i rizik od zaraze", kažu njeni susjedi.

"Prošlo ljeto sam slučajno vidjela gospođu Šarić. Tada mi je rekla kako ona i njen muž, pse koje sakupe, odvode na vikendicu i tamo zakolju. Ostala sam šokirana!", pisala je Paunović u otvorenom pismu medijima.

Mnogi mediji pisali su kako se u haustoru Šarićeve nalazi stotinjak pasa te veliki broj leševa - što se u konačnici pokazalo netačnim. 

Šarićeva je pse počela da prikuplja nakon smrti majke Dundije. Zgrada u Pruščakovoj ulici vodi se na bratu Senadu, koji živi u Americi. Do prije nekoliko godina, Šarićeva je izdavala poslovni prostor firmi City Fashion, koji su, kako navode susjedi, prekinuli ugovor zbog nesnosnog smrada i laveža pasa. Prije rata, porodica Šarić je izdavala čitavu zgradu.

Vlasnici pasa sa prostora Općine Centar navode kako su viđali Šarićevu u večernjim satima kako vuče cekere i kolica sa kostima sa pijaca Markale i Ciglane, kao i iz Tržnice. Susjedi sa vrha ulice konstantno su se žalili na smrad koji se širio iz zgrade. Navode da se i oko nje uvijek širio neugodan miris i da je stalno nosala smeće. Također, građani iz Općine Centar navode kako su Šarićeva i njen pokojni muž često rovili po kontejnerima i nosili smeće kući. Fotografije koje su snimljene nakon ulaska u zgradu svjedoče kako se to smeće godinama taložilo.

Prije nekih godinu dana, nepoznati građani su pobili nekoliko njenih pasa, kada su zaštitari životinja sa inspekcijom izašli na teren – zatekli su preživjele pse kako jedu leševe pobijenih pasa

Prije dvije godine, u zgradi u Pruščakovoj izbio je požar. Vatrogasci koji su izašli na teren i prisutni susjedi tvrde da je u zgradi tada bilo oko 30 pasa.

Mučiteljica ili zaštitarka

To da li je Senka Šarić mučiteljica životinja ovisi od tačke gledišta. Iz njene perspektive - ona nije učinila ništa loše, čak suprotno. Njeno mišljenje je da je spasila veliki broj pasa od života na ulici. Što je donekle i tačno, samo što je način na koji je to učinila potpuno pogrešan i protivan zakonu. Naime, Šarićeva nije bila svjesna da zatvaranjem pasa u skučeni, neosvijetljen i veoma, veoma prljav prostor - samo čini još veće zlo psima nego da su na ulici. Jedini vid komunikacije koji su psi imali sa vanjskim svijetom bila je rupa u fasadi kroz koju im je Paunović ubacivala hranu.

U biti, izuzevši smrad i lavež iz haustora, od Šarićeve nije nikoga bolila glava. Nije previše komunicirala sa drugim ljudima, već je, zajedno sa kćerkom, na svoj način brinula o psima.

Postoje velike indicije da Šarićeva boluje od mentalnog poremećaja prikupljanja životinja. U takvim slučajevima oboljela osoba  prikuplja mnogo veći broj kućnih ljubimaca od uobičajenog, bez mogućnosti za pravilnu brigu oko njih. Istovremeno – negira tu nesposobnost.  Dakle, radi se o oboljelim osobama, a ne o namjernoj okrutnosti ka životinjama.  Oboljeli su čvrsto vezani za svoje ljubimce , teško im je rastati se od njih te ne mogu da shvate da im zapravo čine nažao. Ubijeđeni su da im pružaju svu moguću pažnju i brigu.

Što se tiče njene vikendice u Hotonju (u blizini rezidencije japanskog ambasadora), gdje je, navodno, klala pse - jedini konkretan problem koji se desio bio je prije dvije godine, kada su se građani žalili na nesnosan smrad i nekontrolisani broj pasa te kontaktirali udruženje Av-Mau.

"Mi smo tada izašli na teren, gdje smo zatekli dva psa u nekakvom ograđenom WC-u, dok su ostali, njih tridesetak, mogli slobodno ulaziti i izlaziti iz kuće. Također smo našli i tri-četiri leša i dosta organskog otpada. Širio se nesnosan smrad. Sa Šarićevom smo uspjeli dogovoriti da, u saradnji sa civilnom zaštitom i Općinom Vogošća, ogradimo i koliko-toliko uredimo prostor da bude prihvatljiv za život pasa.

Međutim, kada smo otišli do Vogošće i vratili se - dogovor je pao u vodu. Istog dana, oko ponoći, opet smo primili poziv građana da se nešto dešava sa psima. Došli smo i zatekli samo 11 pasa. Ostale je Šarićeva izmjestila na drugu lokaciju", ispričao je za Radiosarajevo.ba Adnan Smailbegović, tada član Av-Mau, a danas predsjednik udruženja Avlijaneri.

Problem otežane komunikacije i kontakta sa Šarićevom, pored njenog teškog karaktera, bio je i taj što ju je bilo jako teško pronaći. Pse je držala i boravila na tri različite lokacije - vikendica u Hotonju, stan u Vrazovoj ulici te porodična zgrada u Pruščakovoj. Zaštitari životinja su godinama pokušavali da stupe u kakav-takav kontakt sa njom i da joj pomognu oko pasa, međutim - ukoliko bi je i slučajno uspjeli pronaći - svaki put bi bili odbijeni.

Drugi problem koji je Šarićeva izazvala je i miješanje njene kćerke Maje u čitav slučaj. Naime, nakon što je Šarićeva prvi put privedena u policijsku stanicu zbog napada na jednog od zaštitara (noć prije njenog zvaničnog hapšenje i odvođenja), zaštitari i naš novinar ostali su i pokušali razgovarati sa Majom, sarajevskom studenticom. Iako potresena zbog čitave situacije i majčinog privođenja u policijsku stanicu, Maja je bila otvorena za saradnju sa udruženjima i poboljšanje pomoći psima - međutim, ništa nije smjela od majke. Ponuđeno joj je da dođe i pogleda kako izgleda azil u Gladnom polju te da joj se pomogne oko čišćenja i brige o psima, bez dizanja halabuke i petljanja inspekcija. Ipak, nije smjela od majke i situacija se završila na mnogo gori način.

Kada su građani uspjeli da provale u haustor, Maja je vrištala "Šta hoćete, ja sam uzorna studentica", dok je njena majka vrištala i dozivala "specijalce". Obje su  urale na građane, tražeći od njih sudski nalog za ulazak u zgradu.  Scena je bila jeziva. Majka i kćerka, našminkane jarko crvenim karminom, stajale su u prostoriji u kojoj nije moguće disati od smrada i neartikulisano urlale na građane.

Priča je završila tako što je Šarićeva uhapšena i odvedena u stanicu, psi su pohvatani i odvedeni na veterinarski pregled, dok veterinarska i sanitarna inspekcija te policija pregledaju čitavu zgradu.

Uhapšena Senka Šarić

Građani provalili u kuću Senke Šarić

Krivična prijava zbog ulaska u haustor Šarićeve

Senka Šarić mora da izmjesti pse do 17h

Kako prepoznati prikupljača životinja

Policija nije dozvolila pretres vikendice Senke Šarić