Selim Bešlagić: Ja nemam druge države osim Bosne!

Ja nemam druge države osim Bosne i Hercegovine, kazao je sredinom maja 1992. godine ratni načelnik Tuzle i današnji zastupnik Skupštine Tuzlanskog kantona Selim Bešlagić u čuvenom razgovoru sa Tomislavom Pračerom, bivšim majorom avijacije JNA kada je vihor agresije već uvelike zahvatio našu nezavisnu državu, a visoki oficir sada već strane sile čelniku "grada soli" predlagao da proglasi "izvesnu autonomiju" i izrazi želju "da nastavi živeti u Jugoslaviji".

Razgovarao: Faruk Vele

"Neću, ne dolazi u obzir to, Pračer", govori Bešlagić.
"...Al' da tražite izvesnu autonomiju", uvjerava Pračer.
"Ma ne dolazi u obzir, Pračer. Koju Jugoslaviju!?", odgovara Bešlagić.
"Jebi ga, onda je rat", povukao je Pračer na Bešlagićevo jasno odbijanje.
"Neke je rat, Pračer, jebi ga, neka je rat...", kaže Bešlagić.

Vjerovatno je ovo, ne samo na sjeveroistoku Bosne, najilustrativnija slika odlučnosti građana da se u prvim danima od proglašenja nezavisnosti BiH odupru mnogo snažnijem neprijatelju i istinski bore za svoju jedinu domovinu.

Dvadeset i sedam godina kasnije svjedočimo depresivnoj slici naše zemlje i zabrinutosti pred pitanjem dokle su spremne ići snage koje i poslije tri decenije nastavljaju negirati ovu zemlju i njezinu zajedničku budućnost. Danas mnogo više nego prije, recimo, 15-ak godina.

O prvim danima nezavisne BiH i našoj državi 27 godina Bešlagić govori za Radiosarajevo.ba.

"Vrijeme je, u političkom smislu, slično. Napetost je ista. No, danas imate jednu daleko veću slobodu. S druge strane, imate stanje koje nije dramatično u onom smislu kako je bilo 1992. godine. Vi znate da je tada na ovim prostorima još uvijek bila Jugoslovenska "narodna" armija i da je faktički oružje Teritorijalne odbrane (TO) bilo u rukama te JNA koja je apsolutno bila očišćena, kad se s ove distance gleda, od elemenata drugih naroda osim srpskog naroda. Mislim na Generalštab prije svega.

Iako je, gledajući, kako bi danas rekli, na tu autohtonost, u to vrijeme najveći stepen Hrvata bio na vlasti. Premijer Ante Marković, predsjednik Predsjedništva Stjepan Mesić... U Armiji, u Generalštabu faktički je prevladalo srpsko stanovništvo, srpski nacion, koji je svoje uhljebljenje našao pod Miloševićem", prisjeća se Bešlagić.

Realno gledano, dodaje, opasnost je tada bila mnogo veća za sve građane, osim za one koje je Armija naoružavala.

"Nema više opasnosti od tog prekobrojnog oružja, velikog naoružavanja samo jednog naroda. S druge strane, mi više nemamo ni ljudske potencijale za ratove. Mislim da taj strah da će biti rata i nezaposlenost tjeraju mladost da ide BiH. Kad neko kaže da će biti rata, ja samo pitam ko će protiv koga da ratuje? Problem je što smo mi do sada, dakle, nakon 1995. naovamo uradili toliko da ćemo isprazniti BiH od ljudi svih naroda, nije to samo jedan, drugi, treći... To će biti najveći problem kako, ne održati BiH, ona će se održati, prolazila je Bosna i kroz gore, ali kako održati ljudski potencijal i kao održati da se ovdje normalno živi. To je problem koji danas mene muči više nego ove političke prijetnje i ostale stvari", poručio je Bešlagić.

Nadalje, govoreći o referendumu 1992. godine, Bešlagić ističe da je to odluka građana BiH.

"Da se na osnovu referenduma BiH izađe iz sastava Jugoslavije. Ne Titove, već Jugoslavije Slobodana Miloševića! Kad se pogledaju ti rezultati, iako je bilo povika na Tuzlu, vidi se da je Tuzla izašla na referendum s najvećim brojem i imala najveći procent građana za nezavisnost. Ja sam kao tadašnji načelnik ponosan na ono što se dešavalo u Tuzli i na to što su odluke građana Tuzle bile kakve su bile u
skladu s referendumom u BiH", naglašava on.

Bešlagića, ipak, žalosti činjenica da se Danu nezavisnosti, kao datumu koji nas podsjeća na državnost BiH, posvećuje premalo pažnje.

"Ja bih nešto kazao, a vi se zamislite. Ne osjećam da je u političkim strukturama onih koji najviše govore o tom 1. martu, da taj dan stavljaju na pijedestal tako važnog dana. Čime možemo prepoznati stvarno da je to Dan nezavisnosti? Nemate mnogo zastava, većih svečanosti, manifestacija... Nemate ništa. Dan kao nedjelja. Ako je pao u radni dan, tada se neradi. Kao država i Federacija BiH nismo donijeli zakone o obilježavanju značajnih datuma. Pa da se to vidi kad ja dođem u Čapljinu, Mostar, Goražde, Sarajevo... Da imamo zastave, da se to zna! Ne tražim parade kao Milorad Dodik. Ali Milorad Dodik objesi zastave na nelegalni dan, a mi na legalni dan to ne uradimo. Mislim da se kao društvo ne ponašamo korektno prema odlukama građana BiH koji su izašli na referendum", upozorio je sagovornik Radiosarajevo.ba.

Naglašava da je za njega 1. mart jedan od najznačajnijih datuma.

"Ja ga kao takvog prihvaćam i slavim, ali se strašno ljutim što mu nismo dali značaj. Da kad neko iz svijeta dođe i pita šta se danas obilježava, a vi s ponosom kažete: "Danas je - Dan nezavisnosti BiH, moje domovine! ", naglašava Bešlagić.

Iako je zabrinut jer "mi u Bosni, objektivno, nemamo strategije", kaže da je nada u svima nama.

"Ja ću reći jednu rečenicu, koju sam tada izgovorio ne razmišljajući mnogo o tome, već zato što sam je osjećao u srcu: "Ja nemam druge domovine osim BiH". I mislim da je to najbolja poruka, ali učinimo sve da tu državu i poštujemo i volimo.

Mislim da je to nada. Borba na političkom planu, bez sile, ali snažnom argumentacijom. Da snaga argumenata postane više od snage sile i oružja. To je suštinska stvar. Želim svima da čestitam 1. mart s nadom da će doći nove mlade snage koje će ovu državu cijeniti voljeti, pružiti šansu da živi po mjeri normalnog čovjeka", poručuje Bešlagić.