'Sarajevski trokut želja': Jeste li čuli za legendu o nastanku Stare pravoslavne crkve?

U turističkim vodičima o gradu na Miljacki možete pronaći brojne informacije o kulturnim znamenitostima, dešavanjima kroz historiju, gdje spavati, jesti, šetati i popiti kafu.

Vjerovatno ćete čuti i izjavu kako je Sarajevo europski Jerusalem i mjesto gdje se spajaju Istok i Zapad, grad u kojem vijekovima vladaju suživot i tolerancija.

Međutim, samo će vam Sarajlije ispričati pomalo čarobnu priču o 'Sarajevskom trokutu želja'. Na području starog dijela grada nalaze se tri mjesta koja posjećuju svi, bez obzira na religijsku pripadnost, u nadi da će se njihove želje ispuniti.

Trending

Drama u Novom Pazaru: Fizički napao djevojku, a onda je ubacio u vozilo - policija reagovala?

Turbe sedam braće, katolička Crkva svetog Ante Padovanskog i Stara pravoslavna crkva sv. Arhangela Mihaila i Gavrila lokacije su koje čine ovaj magični krug.

Legenda kaže da obilazak počinje kod 'Turbeta sedam braće', običaj nalaže da se ubaci novčić kroz prozor i zaželi nešto od srca za svoje najbliže. Zatim se put nastavlja prema Crkvi na Bistriku, ovdje također možete dati novčani prilog ili zapaliti svijeću, a uz to naravno uputite molitvu koju znate, kako kažu 'važno da je iskreno i od srca'.

06.01.24. 18:20

Uoči Božića: Ispred Stare pravoslavne crkve u Sarajevu vjernici zapalili badnjak

Krug se zatvara u Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji, također se zapali svijeća, može se dati simboličan novčani prilog i naravno, neizostavna je molitva za pomoć. Ljudi najčešće na ova tri mjesta traže zdravlje i sreću za svoje najbliže.

S obzirom na to da je danas 7. januar i pravoslavni vjernici slave Božić, u narednim redovima bavit ćemo se tajnama Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji.

Riječ je o jednom od najstarijih i najvrijednijih kulturno-historijskih spomenika Sarajeva i ubraja se među najstarije sakralne objekte na ovim prostorima. Nalazi se nedaleko od Baščaršije, u ulici Mula Mustafe Bašeskije.

Legenda o nastanku

Nastala je u vrijeme velikog razvoja Sarajeva tokom vladavine Osmanskog carstva i uprave Gazi Husrev-bega, poznatog i kao velikog graditelja. Prvi put se pominje 1539. godine, ali pretpostavlja se da je izgrađena na temeljima jedne još starije crkve.

Kako kaže legenda, Gazi Husrev-beg je pristao na molbu sarajevskih pravoslavaca da izgrade crkvu, ali uz uvjet da građevina bude jednostavna i da pokriva isključivo prostor veličine volovske kože.

Neki mudri starac tada se dosjetio da izreže kožu na tanke kaiševe i označi zemljište njima koliko je potrebno, kako bi se ispunili zahtjevi za veličinom i begov uvjet. Velikog gaziju je obradovala ova domišljatost, te je dozvolio gradnju crkve u proporcijama u kojima je poznata danas.

Iako nije potvrđena tačnost ove legende, jedna je od najzanimljivijih koje dodatno obogaćuju veze ljudi u Sarajevu.

Sam oblik crkve je prilično nekarakterističan s obzirom na to da je njena širina veća od njene dužine. Iako je namjenski građena kao pravoslavni sakralni objekat i zamišljena da služi stoljećima u istu svrhu, njen prvobitni arhitektonski oblik nije imao jednu od osnovnih odlika crkve – zvonik, koji je dograđen tek početkom 20. stoljeća.

Prvi zvonik bio je drveni, a tek onda zidani. Naime, razlog tome je zakon Osmanskog carstva koji je zabranjivao gradnju objekata većih od džamije.

U početku, crkva je bila jednospratna i veoma visoka, međutim, u 17. stoljeću, kada njen prostor postaje nedovoljan za sve vjernike, ta visina je raspolovljena drvenim podom i tako je nastala empora, galerija, koja je određena za žene.

U požaru 1788. godine crkva je stradala, te je nakon toga dobila novi krov. U dvorištvu crkve nalazio se stari bunar u koji su se ubacivali novčići i čija se voda (iako metalnog okusa) smatrala ljekovitom.

Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine na sjednici u prvoj polovini septembra 2006. godine donijela je odluku kojom je graditeljska cjelina - Stara pravoslavna crkva (Crkva svetih arhanđela Mihaila i Gavrila) u Sarajevu proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. 

Nacionalni spomenik se sastoji od crkve, crkvenog dvorišta, zgrade Muzeja, ogradnog zida, ulazne kapije, parohijskog doma i pokretnog naslijeđa. Između ostalog, Komisija je konstatirala da se u sklopu Muzeja nalazi zbirka od 140 ikona, četiri ikonostasna fragmenta, zbirka od 114 predmeta izrađenih od metala, zbirka od 13 knjiga, zbirka od šest starih dokumenata, te zbirka od 37 liturgijskih tkanina i veza.

Muzej Stare srpske pravoslavne crkve u Sarajevu nastao je iz njene riznice. Za otvaranje Muzeja posebno je zaslužan crkveni tutor Jeftan Despić. Na ideju da se riznica pretvori u Muzej Despić je došao 1889. godine posle otvaranja Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Da bi se ova ideja realizovala preuređen je gornji sprat magaze u crkvenoj porti, s desne strane od jugoistočnog ulaza u avliju prema ulici.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Stara crkva i Muzej nisu stradali niti opljačkani, zahvaljujući brizi dr. Joza Petrovića, tadašnjeg direktora Zemaljskog muzeja.

Najbrojniji predmeti u Muzeju su slikarski radovi domaćih i stranih slikara.

U muzeju se čuva veći broj rukopisnih i štampanih crkvenih knjiga velike istorijske i umjetničke vrijednosti. Tu je prije svega Sarajevska Krmčija na pergamentu iz prve polovine XIV vijeka.Od štampanih knjiga sačuvana su dva Cetinjska oktoiha Đurđa Crnojevića iz 1493/94. godine.

Od tekstilnih stvari ima dosta vezova, odeždi od zlatnog brokata, crkvenih draperija, vezenih i tkanih pojaseva sa paftama. Metalni predmeti: okovani krstovi iz XVII i XVIII vijeka, ručne kadionice, panagijari, petohljebnice, domaća i mletačka kandila. Predmeti od drveta i obrađenog kamena su malobrojni.

Prve pisane podatke o Riznici u Sarajevu iznio je Giljferding a prvu monografiju posvećenu Riznici Stare crkve napisao je 1936. godine dr. Lazar Mirković, profesor Bogoslovskog fakulteta u Beogradu.