Sarajevo 1990: Nadrealisti u Skenderiji, Lepa Brena na Zetri

Za Sarajevo je program bio kao mali šok. Posebno u tačkama kada su Nele i ekipa donosili najoštriju političku satiru. Od teških riječi, koje su pogađale svojom istinom neugodno su se osjećali i posjetioci i milicioneri. Srećom, nije bilo intervencija.

Dr. Nele Karajlić samo jednom rečenicom najbolje je ilustrirao proteklu sarajevsku subotu:

''Bravo, raja, ovdje smo svi naši, a papci su na 'Zetri'!''

A to "na Zetri" značilo je da je hiljade, navodno, novopečenih Sarajlija odjurilo u olimpijsku dvoranu da se divi Lepoj Breni.

Da li je Nele želio grubo da razgraniči publiku, ili je rekao pravu istinu?

No, čini se da su te večeri, 17. februara, najveći papci upravo bili organizatori velikih priredbi "Top lista nadrealista" i koncerta Lepe Brene i "Slatkog greha".

"Nadrealistima" je klip pod noge bacila Brenina ekipa?

Nele i raja, uz patronat "Unis-tursa" još prije 40 dana najavili su sarajevske termine za svoju svirku, šegu i glumu.

Brenini Đokići odlučili su se u minut do 12 i ni za živu glavu, kako tvrdi Ermin Bajrović, direktor Marketinga "Unis-tursa", nisu željeli da odustanu od "poklapanja" dviju manifestacija.

Naravno, tako tvrde u jednom štabu.

U drugom priča je slična.

Neko je nekome tjerao inat. Ili...

No, to kao da je manje važno, zato zapitajmo se kako je bilo na sarajevskoj priredbi "Top-liste nadrealista"?

Teške riječi

Muharem Malkolm i Saša Lošić, nekadašnji nerazdvojni duo iz Plavog orkestra, tvrde da se Đuro, Nele, Šiber, Zenit, Ogi, Džihan i ostali ne mogu prepoznati.

Zašto?

''Gledali smo ih na test-turneji prije nekoliko mjeseci po BiH. Tada su djelovali zbunjeno, nevješto. Sada su već uigrani profesionalci i donose prvorazredni program'', tvrde Malkolm i Loša.

Slično mišljenje ima i Elvis J. Kurtović, pionir sarajevske new primitives scene, koji za sebe kazuje da je duhovni otac "Nadrealista".

Dok Elvis tako prepotentno, čuvena Milena Dravić i ništa manje poznat reditelj Puriša Đorđević nisu mogli da iščekaju kraj programa da bi oduševljeno čestitali momcima program koji do sada Juga nije vidjela.

Koliko je to tačno za zemlju ne znamo, ali je za Sarajevo bilo kao mali šok.

Posebno u tačkama kada su Nele i ekipa donosili najoštriju političku satiru.

Od teških riječi, koje su pogađale svojom istinom neugodno su se osjećali i posjetioci i milicioneri. 

Srećom, nije bilo intervencija.

Đuro briljirao na gitari

Osim novih skečeva, neprikazanih na TV i mnogo slobodnijih nego što bi to mali ekran mogao da podnese, "nadrealisti" su oduševili i u muzičkom dijelu.

Posebno je briljirao Đuro, koji je majstorski svirao solo-gitaru u svom bendu Bombaj štampa.

To je tako dobro radio da su ga mnogi sarajevski rokeri pitali da li je to bila svirka na plejbek.

Uz muziku, Đuro je privlačio i pjesmom, posebno u trenucima kada ie izvodio onu svoju himnu o "Želji".

Dr. Nele Karajlić da bi što ilustrativnije predstavio hit Guzonjin sin, koji izvodi sa svojim Zabranjenim pušenjem, pojavio se na sceni izlazeći iz (znate već kojeg mjesta) s jednog velikog platna.

Veselim Sarajlijama pomagale su i sestre Barudžija, Izolda i Eleonora, koje gotovo 90 posto publike do kraja programa nije uspjelo prepoznati.

To su doznali na koncu priredbe, kada ih je predstavio Nele.

Tada se moglo čuti:

''Ma, vidi Izolde što se udebljala!''

Nakon Sarajeva "nadrealisti" ponovo odlaze u Beograd i Ljubljanu. Za njima, što je zanimljivo, posebno luduju žitelji dežele. Jezičke barijere ne predstavljaju smetnju.

(Ven, februar 1990, obrada Yugopapir)