Ratne priče: Znate li šta su dagara, sanduklija i bubnjara? (FOTO+VIDEO)

Bilo je to šest mjeseci nakon početka rata u Sarajevu.

Oktobar 1992. Opsada je trajala već 183 dana, a Sarajlije su se počele miriti s činjenicom da se kraj užasa ne nazire.

Hrane je bivalo sve manje, a stizali su i hladni dani. Jesen će biti uvod u jednu od najstrašnijih zima koju će Sarajevo doživjeti.

Tog oktobra 1992, hladni zidovi i sve češća i dugotrajnija nestašica struje plašili su građane. Valjalo se ugrijati i počelo je stvaranje prvih ratnih izuma, ratnih peći.

Kad smo kod ratnih izuma, ne možemo ne spomenuti kandilo! Nakon što smo potrošili sve svijeće koje smo imali, pa istopljeni vosak ponovno iskoristili za nove svijeće, nestalo je i toga. Jedan od važnih ratnih izuma, bilo je kandilo, a pravilo se na sljedeći način. U čašu ili teglu sipala se prvo voda, pa ulje ili mast, gdje bi se ubacio okrugli komad probušenog pluta, omotan aluminijskom folijom, u koji bi se ubacio komad pertle ili neke špage. Kandilo je mnogo čadilo, a kad bi fitilj pri vrhu dogorio, pincetom bi se ponovno izvukao komad pertle...

Ratne peći pravile su se od svega što se učinilo da će "izdržati", od konzerve, bojlera, cijevi do ekspres lonca.

Tek će se poslije proširiti sanduklije, bubnjare, plehane peći, a onda i tzv. dagare. U jeku opsade, uz humanitarnu pomoć, stići će i teške, crne, gusane peći.

U fotogaleriji pogledajte kako su izgledale ratne peći za vrijeme opsade Sarajeva.

No, valjalo je nešto naložiti u njih. Prve su "pukle" police iz špajzova, pa stare stolice, onda se počela ložiti i stara obuća, ponekad i odjeća, a zatim i parket, knjige... A onda smo se okrenuli parkovima i igralištima.

U oktobru 1992. oglasio se i tadašnji gradonačelnik Sarajeva Muhamed Kreševljaković koji je Sarajlijama uputio obavijest:

„Građani, ne sijecite drveće! Samo treba sačekati otvaranje koridora, a valjda će i to uskoro biti. Topole se mogu sjeći, ali to je za potrebe Oružanih snaga."

Jedno od rijetkih naselja u Sarajevu  koje je sačuvalo svoje drveće tokom rata bila je Otoka. Prvi čovjek štaba u ovom naselju Edo Omerović zabranio je građanima sječu drveća.

Do kraja rata Sarajevo će ostati bez tri četvrtine svog drveća u tzv. urbanoj zoni... Dobrinja će kraj rata dočekati bez ijednog drveta u naselju.

Isto tako će većina zelenih površina u gradu, onih koje nisu bile na snajperskom nišanu, biti pretvorena u bašte u kojima su Sarajlije sadile brojno povrće. Od 1993, u humanitarnoj pomoći stizalo je i sjemenje za luk, krompir, kukuruz, papriku... svi iz rata se dobro sjećamo zelenog paradajza kojeg smo u crveni  pretvarali tako što bismo ga zamotali u novinski papir i ostavili na sunce da dobije prepoznatljivu boju.

Iz tog oktobra 1992, prije 23 godine, sjećamo se još i vijesti kako su plaće članova Predsjedništva bile 20 DEM.

Zbog nestašice vode, nekolicina građana počela je koristiti rašlje i visak da pronađu vodu.

Također, izgorio je mlin Velepekare koja će od decembra građanima hljeb dijeliti prema „bonovima“. Naime, svako domaćinstvo dobilo je karticu na kojoj je pisalo koliko članova živi u domaćinstvu. Svakog građanina sljedovala je trećina hljeba, pa koliko se dobije...

Pratite forum portala Radiosarajevo.ba - registrirajte se, komentirajte, predlažite teme!