Prva gimnazija se prisjetila Gorana Čengića: On je naš heroj

Društvo prijatelja grada Sarajeva u saradnji sa Prvom gimnazijom Sarajevo danas se po sedmi put prisjetilo Gorana Čengića - pravednika.

Prisjećanje je organizirano u povodu Međunarodnog dana pravednika, koji se obilježava sutra.

Goran Čengić, koji je ubijen na Grbavici u jeku opsade Sarajeva braneći svog sugrađanina, bio je učenik Prve gimnazije.

"Goran je bio naš učenik i priče i pjesme o njemu koje su pisali naši učenici će biti uključene u publikaciju u povodu dana škole koji se proslavlja 6. aprila", napomenula je direktorica Prve gimnazije Lejla Tuzlak.

Učenice Prve gimazije su obogatile današnje prisjećanje izvođenjem raznih pjesama o Sarajevu, ali i recitacija koje su pisale o pravedniku Goranu Čengiću.

Goran Čengić bio je uzoran učenik Prve gimnazije i prvak Jugoslavije sa Rukometnim klubom Bosna.

Svoj grad zadužio je herojskim činom kada je spasio svog komšiju Husniju od zločinca Veselina Vlahovića, 14. juna 1992. godine.

"Kada bi ovi zidovi mogli govoriti, sigurno bi govorili o njegovom herojskom činu kada je između zločinca Veselina i svog komšije Husnije, izabrao da bude čovjek", poručili su okupljeni.

 Podsjetimo, Goran Čengić bivši je igrač Rukometnog kluba Bosna koji je rođen u Sarajevu 1946. godine, a njegovi roditelji Ferid i Nataša bili su partizani u Drugom svjetskom ratu. Otac mu je bio prvi gradonačelnik Sarajeva nakon Drugog svjetskog rata.

Odgojen je u duhu antiašističkih ideala, prije svega slobode i jednakosti za sve ljude bez obzira na vjeru i naciju. Bio je najstariji od trojice braće, a mlađa braća su mu bili Rodoljub (1956.) i najmlađi Igor (1958.). Živjeli su u naselju Grbavica u Sarajevu.

1963. godine, sa 17 godina je igrao za ekipu RK Bosna Sarajevo, kada su nakon pobjede nad bjelovarskim Partizanom osvojili prestižnu titulu u finalu Kupa Jugoslavije. Završio je studije na sarajevskoj likovnoj akademiji, smjer Industrijski dizajn. Oženio se Goranom i imao dva sina, Vladimira i Srđana.

Ubio ga je 14. juna 1992. godine Veselin Vlahović nakon što je pokušao zaštiti svog komšiju, starog i bolesnog profesora Husniju Ćerimagića, nosioca Karađorđeve zvijezde.

Stan mu je bio u naselju Grbavica, u dijelu koji su držale snage tzv. vojske RS. Supruga je sa sinovima već otišla u Beograd, a i on je to planirao. Prijatelji su mu savjetovali da sa ulaznih vrata skine pločicu s natpisom Čengić i da stavi majčino djevojčako prezime Zimonjić.

Čuvši da se nešto dešava na stepeništu zgrade, otvorio je svoja vrata i vidjevši naoružane muškarce kako odvode komšiju, povikao je na njih.

Stari Husnija drhtao je od straha na stepeništu, bio je samo u pidžami. Ubica, poznatiji kao Monstrum s Grbavice, koji služi kaznu od 42 godine zatvora za najteže zločine nad civilima, poveo je Gorana na put bez povratka.

Upucao ih je obojicu i bacio na smetlište. Goran je umirao dva dana, a onda se ubica, posumnjavši da je Goran živ, vratio i dokrajčio ga. Goranovo tijelo je pronađeno nakon devet godina u jami ispod Trebevića i pokopano.