Pravosudni sistem Bosne i Hercegovine kao meta hibridnog djelovanja (rata)

Portal Radiosarajevo.ba će u nekoliko nastavka objaviti fragmente knjige – studije Bosna i Hercegovine i Zapadni Balkan aspekti geopolitike i hibridnog rata čiji su autori Ahmed Kico i Miralem Kapetanović, a koja je objavljena u okviru Atlantske inicijative sa sjedištem u Sarajevu.

Autori: Ahmed Kico i Miralem Kapetanović

Pravosuđe u Bosni i Hercegovini trenutno proživljava najveću i najdublju krizu u svojoj poslijeratnoj povijesti. Međutim, ta kriza počela je mnogo ranije, odnosno onda kada su počeli pristizati zahtjevi iz entiteta RS-a za ukidanje Suda BiH i Tužilaštva BiH.

Povod je, navodno bio, zbog obustavljanja istrage protiv većeg broja osumnjičenih u slučaju „Dobrovoljačka“ i optužbi da se sudi samo osobama srpske nacionalnosti, kako u Hagu tako i pred domaćim sudovima. Ustvari to je predstavljalo početak političkih pritisaka na Sud i Tužilaštvo BiH, kako bi se isto učinilo neefikasnim i na taj način potkopao i treći stub vlasti   a time i država Bosnai Hercegovina. 

Više puta su iz entiteta RS dolazili zahtjevi za ukidanje Suda i Tužilaštva BiH, a najnoviji je onaj od 11. novembra 2019. godine kada je Narodna skupština Republike Srpske (RS) usvojila na posebnoj sjednici "Informaciju o neustavnoj transformaciji dejtonske strukture Bosne i Hercegovine i uticaju na položaj i prava tog bosanskohercegovačkog entiteta" u kojoj se između ostalog navodi da su „Vlada RS i druge nadležne institucije zadužene da pokrenu reformu institucija pravosuđa na nivou BiH - Suda BiH, Tužilaštva BiH i sistema Visokog sudskog i tužilačkog vijeća koje je, piše u jednom od zaključaka, visoki predstavnik nametnuo nezakonitim odlukama. Ustvari glavni cilj ove reforme je vraćanje nadležnosti iz oblasti parvosuđa sa države na entitet RS.

Napadajući rad Suda BiH i Tužilaštva BiH, pojedini političari, a prije svih Milorad Dodik, pokušavali su skrenuti pažnju javnosti sa sumnje u svoju umiješanost u nezakonite i koruptivne radnje, skrivajući tako sve otvoreniju sumnju javnosti u njihovu vlastitu odgovornost. Prigovori koji su dolazili iz entiteta Republika Srpska uglavnom su se odnosili na nadležnost Suda BiH i Tužilaštva BiH i samo njihovo postojanje, jer po njihovom tumačenju pravosuđe prema Dejtonskom sporazumu spada u izvornu nadležnost entiteta.

Vješto manipulirajući narodom o navodnoj ugroženosti Srba kada je riječ o ratnim zločinima, Dodik je nastojao sačuvati sebe od mnogih procesa koji su bili pokrenuti protiv njega zbog kriminalnih aktivnosti i koruptivnog djelovanja te pronevjere većih suma novca. Kada je osjetio svu neefikasnost domaćih pravosudnih institucija, Dodik je iskoristio priliku da na toj temi ojača svoju političku poziciju sve do prijedloga da se građani entiteta RS na referendumu izjasne da li su za Sud BiH i Tužilaštvo BiH. 

Već duže vrijeme evidentan je vrlo jak politički uticaj na pravosudni sistem Bosne i Hercegovine. On nije direktan, političari ostvaruju uticaj indirektno - instaliranjem svojih kadrova u Visoko sudsko i tužilačko vijeće koje bira sudije i tužioce u čijim rukama je skoncentrisana nevjerovatna moć. Svjedoci smo afera koje proizvodi takav uticaj. Članovi tog Vijeća nikome ne odgovaraju - ni izvršnoj, ni zakonodavnoj vlasti. Visoko sudsko i tužilačko vijeće sudije i tužioce bira po nacionalnom ili nekom drugom ključu, a ne po znanju i kvalitetu. Političari su uspjeli da ovladaju kako sudom, tako i tužilaštvom. Mnogo je slučajeva gdje se optužnice uopšte ne podignu protiv političara, ili, ako se se podignu, onda su napisane tako da je posve sigurno da će pasti na sudu. Nema presuda za visoki kriminal, za korupciju, nema slučaj Sanader. Optužuju se sitne ribe. Krupne su pošteđene. To je bolna tačka bosanskohercegovačkog pravosuđa koje nema snage da sudi političarima ogrezlim u korupciji. Pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini potonuo je na dno zbog toga što je politika uspjela da ga stavi pod kontrolu. Sve ovo potvrđeno je i u nedavnom Izvještaju Reinharda Priebea, višeg nezavisnog pravnog eksperta koji je predstavljen Evropskoj komisiji, zemljama članicama EU, te vlastima Bosne i Hercegovine, u kome se navodi kako prema Ustavu BiH vladavina prava predstavlja jednu od temeljnih odrednica, ali da „nedostatak posvećenosti vladavini prava u zemlji i dalje ostaje fundamentalni problem“. U izvještaju se podsjeća na to da je Evropska unija u svom Mišljenju o aplikaciji za članstvo Bosne i Hercegovine naglasila kako će za otvaranje pregovora zemlja morati da prihvati neophodan stepen usklađenosti s kriterijima za članstvo i posebno političkim kriterijima iz Kopenhagena, koje traže stabilnost institucija koje garantuju demokratiju i vladavinu prava. Zemlja će, kako to piše u Izvještaju, morati „temeljno poboljšati svoj zakonodavni i institucionalni okvir kako bi osigurala da se ispunjava veliki broj ključnih prioriteta koji se navode u Mišljenju“. Pored toga pravosudni sistem u BiH ne uspijeva se obračunati sa ozbiljnim kriminalom i korupcijom.Na kraju Izvještaja se kaže da reformu mora proći i Visoko sudsko i tužilačko vijeće, ali i promjenu ponašanja. U tom kontekstu mora se osigurati integritet nosilaca pravosudnih funkcija.

Kao što je i u Izvještaju navedeno najodgovornija institucija za trenutno stanje u pravosuđu BiH je Visoko sudsko i tužilačko vijeće. Ovo Vijeće je pod direktnoj ili indirektnoj političkoj kontroli visokih dužnosnika iz entiteta RS, i ono je na neki način sredstvo pomoću kojega se želi destabilizirati ustavni poredak u BiH. Mnoge afere koje su vezane za rad Visokog sudskog i tužilačkog vijeće narušile su toliko njegov kredibilitet da je javnost izgubila povjerenje u njegov rad a kriminal i korupcija postali sastavni dio rada ove i drugih pravosudnih institucija BiH.

Ovakvo stanje u pravosuđu je upravo ono što su kreatori hibridnog djelovanja protiv BiH i očekivali. Proizvesti jedan nefunkcionalan sistem koji će otvoriti vrata korupciji i kriminalu, a političke lidere osloboditi svake odgovornosti. Na taj način se urušava cijeli taj sistem a država BiH se destabilizira do granica kada joj prijeti potpuni raspad. Poslije toga postoji realna opasnost od nesmetanog hibridnog djelovanja prema ovoj i drugim državnim institucijama  sa ciljem da se one destabiliziraju i time BiH dovedu u stanje anarhije.

Na drugoj strani, za međunarodnu zajednicu Sud i Tužilaštvo BiH ključne su državne institucije za osiguranje vladavine prava u cijeloj Bosni i Hercegovini. Svaki napad na nezavisnost Tužilaštva i Suda BiH od političkih lidera, po njihovom mišljenju,  atak  je na proces jačanja i uspostavljanja efikasnijih mehanizama pravne države u BiH, što je jedan od osnovnih preduvjeta za pristupanje EU i NATO-u. 

Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko više puta je upozoravao kako nema nikakve dileme u pogledu ustavnosti Zakona o Sudu BiH, koja je u dva navrata potvrđena i odlukama Ustavnog suda BiH. Ustavni sud je o tom pitanju 2001. i 2008. godine potvrdio ustavnu kategoriju Suda i Tužilaštva BiH. 

Kako bi odvratila Dodika od održavanja referenduma i riješila ove probleme, Evropska unija je započela strukturalni dijalog s bosanskohercegovačkim vlastima, koji nije dao ozbiljne rezultate, tako da je Dodik nastavio negirati Sud i Tužilaštvo BiH i prijetiti referendumom, što je stvaralo konstantne krize i zastoj BiH u euroatlantskim integracijama. Upravo takva situacija je odgovarala nekim velikim geopolitičkim igračima, a prije svih Rusiji, koja je željela da stalno na ovom području reprodukuje krizu kako bi se BiH udaljila od atlantskih integracija. Zbog toga je Dodik imao prešutnu saglasnost Rusije za sve poduzete poteze, iako  se Rusija deklarativno zalagala za dejtonsku BiH. Na ovaj način poljuljani su temelji države BiH, jer su kriminal i korupcija gotovo postali pravilo ponašanja, a građani počeli gubiti povjerenje u sudsku vlast.Zbog neefikasnog i korupiranog pravosuđ BiH je zaostajala u ispunjavanju uvjeta za pridruživanju evroatlanskim integracijama, i sve više gubila kredibilitet države koja je spremna da provede dogovorene reforme u pravosuđu u koje je međunarodna zjednica do sada uložila ogromna finansijska i materijalna sredstva.Na drugoj strani to je odgovaralo kočničarima približavanja BiH EU i NATO-u i ta utakmica jošuvjek traja a ishod je neizvjestan.

S druge strane, iz Federacije BiH, posebno od bošnjačkog establišmenta, smatraju da treba ne samo očuvati sadašnje nadležnosti i ovlasti Suda BiH već ih i dodatno ojačati (formirati vrhovni sud BiH), čime bi se ojačala država Bosna i Hercegovina, te odbacuju argumentaciju druge strane, smatrajući da je njihov jedini i isključivi cilj slabljene države BiH. 

Potpuno različiti stavovi kada je u pitanju organizovanje i rad pravosudnih institucija u BiH su odraz trenutnog stanja u društvu i različitih pogleda na buduće funkcionisanje same BiH. Pravosuđe kao jedan od nabitnijih segmenata društa je u velikoj krizi i od njenog ishoda zavist će kako će se odvijati dalji reformski procesi u ovoj oblasti. Hibridne aktivnosti različitih aktera prem pravosuđu BiH, u narednom periodu, biti će intezivirane i od spremnosti države BiH da se suprostavi takvim napadima zavist će hoće li one biti prepoznate i eliminisane.