Pogled u svemir: Fascinantne astrofotografije Alana Ćatovića (FOTO)

Alan Ćatović, zaljubljenik u svemir i astrofotograf odličio je sa nama podijeliti fascinantne fotografije svemira. 

Naime, on je 21. jula u Miševićima kod Sarajeva zabilježio zaista neopisive prizore. 

"Astrofotografijom se bavim godinu dana, ali fasciniranost svemirom traje od djetinjstva. Inače, ovo je skup hobi, sa veoma strmom krivom učenja, ali kada nebeske objekte približite sebi i drugima, osjećaj je nevjerovatan.

Hvatate fotone koji su putovali prema nama milionima godina. A oko neke zvijezde sa tih slika možda kruži i neki planet na kojem možda ima života", pojasnio nam je Ćatović, koji je ujedno i član astronomskog društva Orion, a pokrenuo je i Facebook astro grupu Sarajevo radi popularizacije astronomije.

U nastavku pogledajte šta je zabilježio. 

M27

Za početak, predstavljam vam maglicu „Uteg“ (eng. The Dumbbell Nebula, Apple Core Nebula, Messier 27, M27, NGC 6853). Messier 27 je planetarna maglica u sazviježđu Lisica. Maglicu je otkrio Charles Messier 1764. godine, i opisao kao ovalnu maglicu bez zvijezda.

M27 je oblak plina koji je ispustila umiruća zvijezda masom slična Suncu. Maglica vjerojatno ima za planetarne maglice karakterističan oblik prstena koji je nama nevidljiv. Razlog tome je što se iz naše perspektive vidi ekvatorijalna ravnina maglice. Maglica se od nas nalazi na udaljenosti između 490 i 3,500 svjetlosnih godina. Trenutno je prihvaćena udaljenost od 1,360 svjetlosnih godina. 

Starost maglice M27 procijenjena je na 3,000 do 4,000 godina s gornjom granicom od 14,600 godina. 

Središnja zvijezda M27 je bijeli patuljak s prividnim sjajem od +13.5 magnituda. Temperatura bijelog patuljka je 85,000 K, njegova masa je 0.56 vrijednosti mase Sunca. Radijus ovog bijelog patuljka je 3 puta veći od radijusa Zemlje. Prosječan radijus bijelih patuljaka je jednak radijusu Zemlje.

Prividni sjaj maglice je +7.5 magnituda. Stvaran sjaj maglice je oko 150 puta veći od sjaja Sunca. Unatoč velikom prividnom sjaju, maglica je mala pa je potrebno više povećanja da bi se uočili detalji. 

Za više detalja o objektima na slici: http://www.astrobin.com/196578/

M16

Nevjerovatna maglica „Orao“ (M16) snimljena 21. 07. 2015. u Sarajevu. 

Maglica „Orao“, (katalogizirana kao Messier 16, M16 i NGC 6611), emisijska je maglica u sazviježđu Zmija. Otkrio ju je Philippe Loys de Chéseaux 1745. godine. Maglia „Orao“ dio je difuzne emisije maglice, odnosno H II regije, koja je katalogizirana kao IC 4703. Ovo područje aktivnog stvaranja zvijezda udaljeno je oko 7000 svjetlosnih godina. Stup plina koji je vidljiv kako izlazi iz maglice dugačak je otprilike 9,5 svjetlosnih godina. Najsjajnija zvijezda u maglici (HD 168076) ima prividnu magnitudu od +8,24 što je čini lako uočljivom s boljim dvogledom. 

Messier 16 je dosta lako naći, koristeći zvijezde u sazviježđu Štit. Dvogled će pokazati skup kao mutnu mrlju na mjestu otvorenog skupa. 

Za više detalja o objektima na slici: http://www.astrobin.com/197016/

NGC 7000

Dijelovi maglice „Sjeverna Amerika“ i maglice „Pelikan“, snimljen 21. 07. 2015. u Miševićima (Sarajevo). NGC 7000 je emisijska maglica u zviježđu Labud, blizu zvijezde Deneb. Zbog prepoznatljivog oblika maglice, koji donekle podsjeća na kontinent Sjevernu Ameriku, često se zove Maglica Sjeverna Amerika. Maglicu je otkrio William Herschel u XVIII. stoljeću.

NGC 7000 je velika maglica koja pokriva prostor deset puta veći od punog Mjeseca. Unatoč dimenzijama, njen ukupni sjaj je skroman što kao posljedicu ima maleni površinski sjaj. Zbog toga je maglica nevidljiva golim okom. Njen specifičan oblik i crvena boja pokazuju se samo na fotografijama.

NGC 7000 i obližnja Maglica Pelikan su u stvari isti međuzvjezdani oblak ioniziranog vodika. Između nas i maglice nalaze se kompleksni oblaci međuzvjezdane prašine. Ti oblaci blokiraju svijetlost zvijezda i maglica u pozadini što uzrokuje oblike koje mi vidimo.

Tačna udaljenost do maglice, niti zvijezda koja uzrokuje ionizaciju, nisu poznati. Ako ionizaciju maglice uzrokuje Deneb, onda je udaljenost maglice oko 1,800 svj. godina.

Za više detalja o objektima na slici: http://www.astrobin.com/197014/

NGC 6960:

Fascinantan objekat NGC 6960 koji zovu i „Božiji prst“ ili Vještičina metla“ (the "Witch's Broom", "Finger of God") u blizini zvijezde 52 Cygni, narandžastog diva udaljenog 201 svjetlosne godine od nas, sa prividnom magnitudom od 4.2.

NGC 6960 je, inače, dio magline Zapadni Veo (Caldwell 34), koja predstavlja oblak vrelog i jonizovanog gasa i prašine u sazviježđu Labud. Oblak je ostatak supernove koja je eksplodirala prije nekih 5000 do 8000 godina. Rastojanje od nas do ove magline nije precizno utvrđeno, ali prema grubim procjenama udaljenost je oko 1470 svjetlosnih godina.

Prema podacima do kojih je došao Svemirski teleskop Hubble u oblaku se nalazi najviše kiseonika, sumpora i vodonika. To je inače jedan od najvećih poznatih izvora rentgenskog zračenja.

Za više detalja o objektima na slici: http://www.astrobin.com/196704/

M31:

Galaksija Andromeda, koju sam snimio 21. 07. 2015. u blizini Sarajeva. Inače, Andromeda je vrlo zahtjevan astrofotografski objekat zbog velike razlike u intenzitetu svjetlosti u centru i na rubovima.

Andromeda (Messier 31, NGC 224) je spiralna galaksija, udaljena 2,5 miliona svjetlosnih godina od Zemlje i nalazi se u sazviježđu Andromeda. M31 je najbliža spiralna galaksija našoj galaksiji Mliječni put.

Prijašnje procjene dimenzija Andromede su iznosile 70.000 do 120.000 svjetlosnih godina, ali su nova promatranja otkrila nove dijelove zvjezdanog diska i udvostručile stare procjene. Prema njima, u svom najširem dijelu Andromeda se proteže na 220.000 svjetlosnih godina.

Andromeda je manje masivna od Mliječnog puta, ali pogreške u procjenjivanju još uvijek su prevelike da bi se to uzelo za konačan podatak.

Broj zvijezda u Andromedi je znatno veći nego u našoj galaksiji. Rezultat toga je dvostruko veći ukupan sjaj cijele galaktike od našeg Mliječnog puta. Treba napomenuti da je brzina stvaranja zvijezda u našoj galaksiji višestruko veća nego u Andromedi. U budućnosti, broj zvijezda u Andromedi i Mliječnom putu će biti podjednak.

Andromeda je prema nama nagnuta 77° (gdje bi 90° bio pogled s strane). Analize presjeka Andromede otkrile su uvijanje galaksije u obliku slova "S". Uzrok tome su vjerojatno sudari s satelitskim galaksijama. Spiralni krakovi Andromede su uvinuti ali i šire razmješteni nego u Mliječnom putu.

Prosječan razmak između krakova je 13.000 svjetlosnih godina i mogu se pratiti do udaljenosti od 1600 svjetlosnih godina od jezgre. Zanimljiva pojava je prsten prašine na udaljenosti do 32.000 svjetlosnih godina od središta Andromede. Prsten je hladan pa nije vidljiv na snimkama u vidljivom svjetlu.

U vanjskim dijelovima Andromede se nalazi 460 kuglastih skupova. Najsjajniji od njih, nazvan Mayall II, najsjajniji je kuglasti skup u Lokalnom jatu galaksija.

Jezgra Andromede je veoma kompaktan objekt okružen nakupinom starih zvijezda. Središnji dio galaksije donekle sliči na kuglasti skup, premda višestruko sjajniji. HST je sa svojim snimkama otkrio da se Andromedina jezgra sastoji od dvostrukog objekta čiji su članovi razmaknuti tek 5 svjetlosnih godina. Na osnovu toga je izračunata masa središnje crne rupe koja iznosi 10e8 sunčevih masa.

U satelitske galaksije Andromede pripadaju Messier 32 i Messier 110, vidljive na fotografijama. Nešto dalje nalaze se još dvije satelitske galaksije, NGC 147 i NGC 185. Postoji mogućnost da se i Messier 33 nalazi pod snažnim gravitacijskim uticajem Andromede.

Andromeda je jedan od najzahvalnijih objekata za promatranje. 

Za više detalja o objektima na slici: http://www.astrobin.com/196969/