Pisanje testamenta: Šta napisati, kome ga ostaviti, ko mogu biti svjedoci...

Vjerovatno svako od vaših čitatelja zna barem za jednu porodicu u kojoj je raspodjela ostavštine umrlog srodnika izazvala velike nesporazume među nasljednicima. Takvi sporovi znaju često i trajno pokvariti ili zatrovati odnose čak i među najbližim srodnicima umrlog. Upravo je to jedan od ključnih razloga zbog kojih postoji opravdanja da svaki čovjek na vrijeme odluči o načinu na koji želi podijeliti svoju ostavštinu.

Ovim riječima počinje razgovor za portal Radiosarajevo.ba Senad Pećanin, pravnik i novinar koji se nakon dugogodišnje karijere u novinarstvu vratio pravu i advokaturi. S Pećaninom razgovaramo o oporukama/testamentima, najnormalnijoj praksi u zapadnom svijetu, koja u Bosni i Hercegovini nikad nije zaživjela.

„Ne sluti“, najčešći je odgovor kada se unutar obitelji započne ova tema.

Pećanin nam govori kako Zakon o nasljeđivanju u Federaciji BiH (a slične su odredbe i u Republici Srpskoj i Brčko distriktu) pruža mnogo mogućnosti za različite forme izražavanja volje ostavioca o raspolaganju njegovom imovinom nakon smrti.

„Nasljeđivati se mogu stvari i prava koja pripadaju ostavitelju, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne prirode ili po zakonu. Sva fizička lica su ravnopravna u nasljeđivanju, a stranci su izjednačeni s državljanima BiH. Sudbina imovine može biti određena zakonom, ugovorom o nasljeđivanju ili testamentom.

Senad Pećanin, Foto: Arhiv
Zakonodavac je ostavio široke mogućnosti za formu testamenta: svojeručni testament, pismeni testament pred svjedocima, sudski testament, notarski testament, testament sačinjen pred diplomatskim ili konzularnim predstavnikom BiH u inostranstvu, testament sačinjen u bh. avionu ili na bh. brodu, za vrijeme mobilizacije ili rata, usmeni testament, međunarodni testament... Svaka izjava volje ostavioca ne predstavlja testament, ali postoji toliko mogućnosti forme da to nije ni najmanja prepreka za zakonitost testamenta“, objašnjava Pećanin.

Naš sagovornik nije imao podatke o broju ljudi koji ostavljaju testament, niti o dobi u kojoj to čine.

Ostavitelj testamenta može testament pohraniti u sudu ili registru testamenata koji vodi Notarska komora, ali to nije nužno. Može ga predati na čuvanje trećem licu ili ostaviti na mjestu na kojem će testament izvjesno biti pronađen nakon smrti.

“Testament se otvara nakon početka ostavinskog postupka pred sudijom ili sudski ovlaštenim notarom. Ukoliko je ostavitelj odredio jednog ili više izvršioca testamenta, on se stara o čuvanju ostavine, njome upravlja i stara se da testament bude izvršen onako kako je ostavitelj htio. Smrću osobe otvara se njezino nasljedstvo, a isto djelovanje ima proglašenje osobe umrlom. Testament koji je umrli ostavio dostavit će se sudu, a organ koji sastavlja smrtovnicu (matičar) provjerit će da li je umrli ostavio testament u registru testamenata“, navodi sagovornik portala Radiosarajevo.ba.

Testament je, doznajemo, ništavan (ne proizvodi pravne posljedice) ako je ostavitelj bio nesposoban za rasuđivanje, ili nije imao 15 godina, ili je bio natjeran prijetnjom ili prinudom da ga sastavi ili se odlučio da ga sačini uslijed toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi.

„Sudsko poništenje testamenta ili pojedinih odredbi može tražiti samo osoba koja ima pravni interes, i to u roku od jedne godine od kada je saznala za testament, a najduže za deset godina od proglašenja testamenta“, ističe Pećanin i nastavlja:

„Prednosti raspodjele imovine testamentom u odnosu na zakonsku podjelu kroz ostavinsku raspravu su višestruke. Postupak je znatno brži, jeftiniji i ne postoji mogućnost različitih interpretacija vrijednosti pojedinih dijelova imovine među nasljednicima, što je čest uzrok višegodišnjih, vrlo neugodnih i dugotrajnih (često i višegodišnjih!) rasprava i sporova pred sudom.“ 

„Osoba koja želi sastaviti testament može to učiniti veoma lako: može se obratiti sudu, advokatu ili notaru, a može i svojeručno napisati testament i potpisati ga; može pozvati i svjedoke koji će svojim potpisima ovjeriti testament; može ga izreći usmeno (ako uslijed izuzetnih prilika nije u mogućnosti to učiniti na drugi način) u prisustvu dva svjedoka koji će o tome sastaviti izjavu ostavitelja i što prije je predati sudu.“

Pri tome, završava razgovor Pećanin, svjedoci ne mogu biti osobe kojima pripada dio imovine po testamentu, kao i njihovi bliži srodnici i bračni partneri.