Petar Luković: Priču Bijelog dugmeta danas nije moguće ponoviti

Petar Luković, urednik regionalnog portala E-novine, prisjetio se za Radiosarajevo.ba kako je dočekao prvu ploču Bijelog dugmeta Kad bi' bio bijelo dugme. Tada, 1974. godine, u jednoj prodavnici Jugotona vidio je ploču s najljepšim omotom u historiji...

Petar (Pero) Luković rođen je 21. januara 1951 godine u Kraljevu, u Srbiji. Javnosti je najpoznatiji kao novinar, a nekada se bavio i rock kritikom. Kao politički i rock kritičar pisao je za mnoge jugoslavenske novine kao što su  Džuboks, Mladost, Polet, Nedelja, Nedjeljna Dalmacija, Politika, Oslobođenje, Vjesnik, Rok 82, Rok... Bio je urednik prvog pornomagazina u Srbiji Seks klub. Za hrvatski satirični sedmičnik Feral Tribune pisao je od njegovog osnivanja 1984. godine. Danas je urednik regionalnog medijskog portala E-novine. 2010. godine je proglašen za počasnog građanina Sarajeva.

"Tada smo svi bili dosta mladi, i to iz ove perspektive, sada, izgleda gotovo nerealno – to kako je izgledalo društvo, kako je izgledala država i kako je izgledao život u to vrijeme. Tada je jedna od bitnijih stvari naše mladosti bio rock and roll i naravno praćenje svega onoga što se dešavalo na prostoru bivše Jugoslavije, a u sve to dolazi i Bijelo dugme, koje je prije albuma već imalo singl, i bili su manje-više popularni. Još uvijek pamtim kada sam prvi put u prodavnici Jugotona vidio album s omotom Dragana S. Stefanovića, koji je i danas, nakon 40 godina, vjerovatno jedan od najljepših omota u historiji."

"Što se muzike tiče neko je zvao hard rock, neko pastirski rock ili folk, ali sve je to bilo zanimljivo. Ostalo je nekoliko pjesama koje pamtim, Selma je još uvijek ostala – koliko god da je čujem puta, uvijek ima neke nostalgije, nekog osjećaja prema tom prvom albumu i tim vremenima. Potrefilo se da je to bilo takvo vrijeme, potrefilo se da je to bila takva muzika - i sve je to bio tako savršen momenat, kakav se nikada više i nigdje vjerovatno neće ponoviti", priča Luković za Radiosarajevo.ba.

Vrijeme u kojem je nastalo Bijelo dugme pogodovalo je za razvoj jednog takvog benda, ali je i Bijelo dugme imalo utjecaj na razvoj vremena. Nije riječ o incidentu, riječ je samo o nečemu što je činilo središte Sarajevske škole pop rocka. Danas se takve priče više ne mogu ponoviti, smatra Luković. Zbog tehnologije, zbog vremena, zbog ljudi.

"To su bila vremena kada je život imao potpuno drugi smisao, i kada je država imala potpuno drugi smisao, i kada su ljudi bili drukčiji. Vrlo je teško odgonetnuti pitanje kako je moguće da jedna takva ploča i jedan takav bend bude od tolikog značaja za cijelu državu. Ta personifikacija muzike i prostora na kojem se ona slušala je danas nešto nezamislivo, a to govori dovoljno o staroj Jugoslaviji, a i generalno govori o ljudima koji su u to vrijeme bili kako-tako normalni i totalno drukčiji od današnjih generacija, kako starijih, tako i mlađih. To što smo tada bili mladi je jedan od razloga zbog kojeg ovako gledam na stvari, ali ja nisam od onih koji idealiziraju stvari i svoju mladost, tako da je to samo jedan segment. Mislim da je danas apsolutno nemoguće to ponoviti što zbog tehnologije, što zbog društva. I to ne ponoviti sasvim, nego jedan mali procent uspjeha Bijelog dugmeta napraviti danas ovdje. U Sarajevu se tada nije pojavilo samo Bijelo dugme, nego je bilo i mnogo drugih bendova, tako da ne možemo govoriti o Bijelom dugmetu kao o incidentu, i to je jedan dokaz da, kada pričamo o Bijelom dugmetu, onda govorimo o bendu koji je samo bio nekako na vrhu nečega što je kasnije išlo kao stihija – imamo tu Crvenu jabuku, Vatreni poljubac, Plavi orkestar, Cod. Nije to samo idealiziranje prošlosti i mladosti, to je bilo jedno dobro vrijeme."

Bijelo dugme između primitivnog i velikog

„Ne treba biti mnogo pametan da se uoče dvije stvari. Prva stvar je da je u to vrijeme folk ili imitacija folka bilo nešto što je iskorišteno ranije u zabavnoj muzici i popu, ali su svoj puni smisao dobili u tom melodijskom hard rocku. Kada govorimo o '74. godini i prvom albumu, on je bio možda muzički primitivan i previše komercijalan za nečiji ukus i koketirao je s raznim vrstama tog žanra, ali već nekoliko godina kasnije, to isto Bijelo dugme dobilo je potpuno drugu dimenziju i bio je bend koji je izmakao takvim definicijama“, zaključuje Luković.

BIJELO DUGME (DOSSIER)