Pet razloga zbog kojih je bilo lijepo odrastati u Jugoslaviji

U društvu u kojem je sadašnjost neizvjesna i u dobroj mjeri bolesna, ljudi se često okreću prošlosti. U posljednje vrijeme dosta polemike o osamdesetim izazvala je i HRT-ova serija Crno bijeli svijet.

Osnovne polemike svode se na to da li je to vrijeme zaista bilo bolje ili je bilo lakše jer su oni koji ga interpretiraju bili mladi.

Što bi se reklo jednostavnim jezikom: ne žališ ti za Titom, već što si u taj vakat bio mlad. No neke su stvari, gledano iz današnje perspektive, zaista bile veličanstvene.

1. Svi su se dječaci igrali lopte, a djevojčice lastike

Svi su dječaci igrali lopte ili kasnije košarke, a sve djevojčice lastike i školice. To je utjecalo na njihov psiho-fizički razvoj te nisu postojali autizirani kompjuterski ovisnici. Govori to i o sigurnosti tog vremena. Slika djece u parku koja jure za loptom danas je raritet, a nije da nema djece. 

2. Radost dobivanja novih stvari

Teško da se danas u vrijeme kad je sve dostupno može zamisliti šta znači kad si dobio prvi Evropa kup fudbal, prvu tigrovu ili Spalding košarkašku opremu ili prve starke i tajgerice koje su došle iz Trsta. Prvo bi se satima gledalo u poklon, a onda bi neko od raje upitao '''oš iznijet' loptu''. Ona bi tada postajala opće dobro cijele zajednice, ali bi se ipak znalo ko je kralj. Dok ne dođu starija raja i odluče da malo uživaju u tvom najnovijem poklonu. Onda bi se neko vrijeme morao preseliti u gledalište da i oni odigraju jednu... jer - je li opće dobro ili nije?!

3. Poštovanje starijih

Biti dobar sa starijom rajom podrazumijevalo je da u svako doba moraš otrčati po cigare ili po ćevape, ponekad i od svog malog džeparca. No, ukoliko se prođe inicijacijski test, moglo se očekivati da te neko od jačih zaštiti kad te vidi u gradu i da se zna da si iz nekog kraja i da si dobar s nekim ko je tada imao ime na ulici. Običaj se prenosio s koljena na koljeno tako da su i mlađi koji dolaze znali kako se neko ponašao prema starijima i prema tome određivali mjeru svog poštovanja.

4. Obrazovanje kroz igru

Što se čitanja tiče, znalo se. Prvo ide Mikijev zabavnik, a onda njegov stariji brat: Politikin zabavnik koji se čitao sve do kraja osnove škole. Uvijek isto rubriciran s istim brojem strana, donosio je kako zabavne sadržaje tako i povijest. Nije malo onih koji su saznali gdje je Senegal ili ko je admiral Nelson tako što su čitali zabavnike odnosno gledali tada iznimno popularne serije. Od Nevena i Poletarca do Nedjeljnog zabavnika i Muzičkog tobogana, prikazivale su se emisije čije špice danas veliki broj pedesetogodišnjaka znaju napamet: ''Da ne bi nedjelje dosadne bile, dan za spavače tužnog lika u pomoć, eto TV sile i nedjeljnog zabavnika.''  

5. Sve je slađe kad je mlađe

Današnji ukus u dobroj je mjeri prevazišao stvari kao što su Eurokrem blok, Vajkrem, Jupi sok, Kenijada ili Kremipan. Ukusi koji su zakucavali i nakon trenutnog užitka vas činili pospanim, ostali su u sjećanju cijeli život. Veliki broj današnjih modernih kuhara i kulinarskih medijskih zvijezda svoje nastupe baziraju na činjenici da ljudi vole ukuse djetinjstva. Kafa bez kofeina, cigarete bez nikotina općenito neideologija korištenja stvari bez njihovih esencijalnih sastojaka možda kratkoročno jesu bolji za zdravlje, ali ni izbliza se u njima ne može uživati.