Otvoreno pismo Hadžibajriću i OV-u: Zašto Maku nije mjesto na Baščaršiji

Radiosarajevo.ba
Otvoreno pismo Hadžibajriću i OV-u: Zašto Maku nije mjesto na Baščaršiji
Na mjestu gdje je jedan od najvećih bh. pjesnika Mehmedalija Mak Dizdar dugo godina živio i umro, na Baščaršiji u Sarajevu, neće biti otvorena Makova hiža već Kuća zanata.

Odluka je to Općine Stari grad koja je dostavljena Fondaciji Mak Dizdar i Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.

Tim povodom, predsjednik Fondacije i Makov unuk Gorčin Dizdar uputio je otvoreno pismo načelniku Općine Stari Grad Ibrahimu Hadžibajriću kojeg prenosimo u cjelosti:

"Obraćam Vam se povodom dopisa koji je Služba za privredu Općine Stari Grad Sarajevo nedavno uputila Fondaciji 'Mak Dizdar'. U ovom dopisu, gospođa Senada Katica nas je 'po ovlaštenju općinskog načelnika' obavijestila da je prostor u ulici Luledžina br. 12 'u postupku pripreme i da će u isti biti izmještena Kuća zanata sa svojim postavkama' te da se stoga ne može udovoljiti našoj molbi. Podsjećamo, Fondacija 'Mak Dizdar' prethodno je Općini Stari Grad uputila molbu za uspostavljanjem stalne postavke posvećene životu i djelu Maka Dizdara u navedenom prostoru, koja bi bila realizirana u saradnji sa Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine. 

Najprije Vas moram iskreno i dobronamjerno obavijestiti da sam ja lično, kao i brojni građani Sarajeva i Bosne i Hercegovine, zaprepašten ovom odlukom, u šta se možete i sami uvjeriti na osnovu brojih reakcija objavljenih na društvenim mrežama i komentarima na tekst koji je ovim povodom objavio jedan od lokalnih medija. 

Dozvolite mi da Vam objasnim zašto je to tako. Mak Dizdar jedan je od najznačajnijih pjesnika i književnika u historiji Bosne i Hercegovine, Mak Dizdar jedan je od začetnika borbe za ravnopravnost bosanskoga jezika, Mak Dizdar jedan je od pionira proučavanja i valorizacije srednjovjekovne bosanske književnosti i umjetnosti. Ipak, prije svega toga, Mak Dizdar jeste mislilac koji je, po mnogima, uspio prodrijeti u samu bit bosanske povijesti i identiteta i ponuditi jedan sasvim autentičan i autohton odgovor na problem egzistencijalnih i metafizičkih lutanja savremenog čovjeka. Ne predstavlja li ovo dovoljan razlog da se našom molbom pozabavite malo ozbiljnije nego što se to na osnovu odriješitog pisma napisanog po Vašem ovlaštenju da zaključiti?

Posebnu težinu našoj molbi daje činjenica da je u navedenom prostoru, na adresi Luledžina br. 12, Mak Dizdar proveo značajan dio svog života i napisao svoja najpoznatija djela. Ne mogu se oteti utisku da je u Vašu odluku svoje nerijetko cinične prste uplela sama Sudbina. Mak Dizdar najprije je, još kao dijete, neimaštinom i besperspektivnošću otjeran iz rodnog Stoca u tada daleko Sarajevo. 

Potom je, čitavog života boreći se sa neriješenim stambenim pitanjem, u 54. godini života preminuo nad pismom deložacije koje su mu pod još uvijek nerazriješenim okolnostima podmetnuli nepoznati neprijatelji iz tadašnjih vladajućih struktura. Konačno su se, devedesetih godina, obistinili neki od njegovih najzlokobnijih stihova, te je vješt uhoda sa zapada do temelja srušio njegov rodni grad. A sada, posthumno, na 100. godišnjicu rođenja, u svom Sarajevu, na svojoj Baščaršiji, molba za uspostavljanjem njegovog muzeja u kući u kojoj je proveo najveći dio svog života odbija se kao da se radi o nekom dosadnom vapaju prosjaka upućenog oholom, imućnom vladaru. 

Poštovani gospodine Hadžibajrić, poštovani članovi Općinskog vijeća, svjestan sam da je Vaše zanimanje politika i da ova odluka možda i neće imati nekog značajnog utjecaja na Vaše izborne rezultate. Međutim, ja Vas pitam kao ljude i sugrađane: da li se, najiskrenije, slažete sa odbijanjem naše molbe i da li stojite iz ove odluke Općine Stari Grad? Da li ste svjesni dugoročnog značaja Vaše odluke? Jer, u to možete biti uvjereni, doći će vrijeme kada više neće biti ni mene ni Vas, doći će vrijeme kada nas se, možda, niko više neće sjećati, a Makova poezija će i dalje živjeti i upozoravati nas iz svojih bezvremenih visina i metafizičkih dubina: 

Neka je zato djedovska hiža

Otvorena

Širom 

A ako li kto ta vrata kreposti

U sebeljublju svom

Nenadno

Zatvori

 

Neka se hiža djedovska do temelja

Sori i sruši

U mojoj

Duši

 

U obor čađavi neka se obori

Neka se u gar goli

I pepeo crni

Neka se

U veliko ništa

Neka se

Satvori

 

Neka se u njoj

Kao u satanskom logu

Izlegu skorpije i zmije 

Najiskrenije se nadam da Općina Stari Grad neće bit ta koja je zatvorila vrata djedovske hiže, i molim Vas da još jednom preispitate svoju odluku. Ukoliko i dalje ostajete pri Vašoj odluci, molim Vas da meni i građanima Sarajeva i Bosne i Hercegovine barem objasnite na kojem temelju je ona donesena, koji su to argumenti prevagnuli u korist izmještanja već postojeće Kuće zanata u Luledžinu br. 12, i da li Općina Stari Grad ima ikakvog interesa za uspostavljanjem stalne izložbe posvećene Maku Dizdara. Objasnite nam, i barem nas uvjerite nas da zaista živimo u sistemu koji, ako već ne njeguje vlastitu kulturu i identitet, barem drži do principa demokratičnosti i transparentnosti", napisao je Gorčin Dizdar.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije