! / Od Sarajevskog atentata do danas: Slavenska ljubav izgubljena u ruskim ambicijama

20. 05. 2021. u 15:50:00 Radiosarajevo.ba

Shares: 0

Piše: Elma Zećo

Nemoćno su u aprilu 2021. povratnici u Višegrad, preživjeli jedne od najnemilosrdnijih kampanja etničkog čišćenja tokom rata u BiH, kako Haški tribunal opisuje ovdje počinjene zločine, svjedočili obilježavanju Dana ruskih dobrovoljaca, koji su se borili na strani Vojske Republike Srpske. Umjesto otvaranja istrage o umiješanosti ruskih dobrovoljaca u zločine, njima je odata počast.

Uloga Rusije u Sarajevskom atentatu

Ovo nije jedini događaj u kojem se spominje Rusija u BiH, kao ni na zapadnom Balkanu. Ni u prošlosti ni danas. Dileme o ulozi Rusije u Sarajevskom atentatu 1914. prezentirao je još sredinom 20. vijeka akademik Vladimir Dedijer. Tema će posebno povodom 100. godišnjice atentata i izbijanja Prvog svjetskog rata dodatno pobuditi pažnju mnogih drugih historičara. U fokusu su dva toka razmišljanja: neki vezu Rusije s atentatom uspostavljaju preko ruske potpore Srbiji i ruskih panslavističkih ideja, dok drugi tvrde da osnovu čine ruske ambicije za jačanjem uticaja na Mediteranu.

Prof. dr. Husnija Kamberović, koji se također bavio ovom tematikom, kaže da više nema sumnje da je u pozadini atentata bio Dragutin Dimitrijević Apis, oficir u Kraljevini Srbiji, jedan od glavnih organizatora Majskog prevrata 1903. u kojem je ubijen kralj Aleksandar Obrenović, a na prijestolje postavljen Petar Karađorđević, čime se spoljnopolitičko opredjeljenje Srbije usmjerava prema Rusiji. Najistaknutiji član tajne organizacije Crna ruka, u svom testamentu tokom suđenja u Solunu 1917., rekao je da je imao rusku podršku, uključujući i rusku finansijsku pomoć.

Dragutin Dimitrijević Apis - undefined

Foto: Wikipedia: Dragutin Dimitrijević Apis

“Ako bismo čak imali razloga sumnjati u ovu Apisovu izjavu, s obzirom na okolnosti u kojima je data, u vrijeme suđenja, ostaje činjenica da je Crna ruka bila u kontaktu s Rusijom i da su Rusi budno pratili rad te organizacije. Iz toga ne treba zaključivati ništa o krivcima za izbijanje Prvog svjetskog rata, jer je očito da je niz okolnosti početkom 20. vijeka odveo svijet u rat, te da je ovaj atentat samo jedan od događaja koji je doprinio da se rat ubrza”, pojašnjava profesor Kamberović, nastavljajući:

“Također je neosporna veza Crne ruke, Gavrila Principa i Mlade Bosne. No, i tu mislim da su neke usijane glave u srpskoj vojsci, opijene uspjesima u balkanskim ratovima, jednostavno iskoristile Mladobosance računajući da će se i s habsburškom vojskom, uz rusku pomoć, obračunati kao s osmanskom, te da je vrijeme da se pravac širenja srpske države usmjeri ne više samo ka jugu, nego i prema zapadu, ka Bosni i Hercegovini. Pokazalo se da je to, ipak, bila loša procjena. Balkanski ratovi 1912.-1913. i pojačani pritisak Habsurške monarhije doveli su do toga da su na Balkanu jačale želje za povezivanjem s Rusijom i stvaranjem “slavenskog zida” protiv germanskog prodora na istok. I dok su se balkanski Slaveni, prije svega Srbi, nadali tom “slavenskom zidu”, Rusi su imali i svoje druge interese, prije svega u vezi s jačanjem svog uticaja na Mediteranu i slabljenjem uloge zvaničnog Berlina u Turskoj.”

Poligon za pokazivanje moći

Kada je riječ o ruskim ciljevima na Balkanu, profesor Kamberović uočava historijsko pravilo: Rusi su na Balkanu često sklapali tajne sporazume po kojima su svoj interes zaustavljali na granicama Bugarske, prepuštajući ostatak Balkana u sferu interesa Austro-Ugarske monarhije.

“Tako se često vatrena slavenska ljubav za Rusiju topila u ruskim ambicijama za jačanjem uticaja na drugim dijelovima Mediterana, kao što je Rusija često u historiji ostavljala Srbiju na cjedilu. Sjetimo se Aneksione krize 1908., ili raskola 1948., kada je sovjetski uticaj u Jugoslaviji ipak bio ograničen, bez obzira na sovjetske želje.”

Iako određeni stručnjaci smatraju da Rusija nema vitalne interese na zapadnom Balkanu, te da je slavensko-pravoslavna kulturalna i historijska povezanost više simbolična, regija ostaje značajan poligon za pokazivanje moći, koja se pokazuje u slabljenju liberalno-demokratskih kapaciteta kao i poštivanju ljudskih prava – koliko neodgovorno tretira roviti prostor BiH, pokazala je blokirajući usvajanje Rezolucije o Srebrenici Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, kojom se osuđuje sudskim putem dokazani i presuđeni genocid počinjen u julu 1995. Vjeruje se da ruski veto nije rezultat mišljenja da rezolucija ne služi napretku BiH, kako je rečeno, nego ruske ambicije za udaljavanjem zapadnog Balkana od Svjevernoatlanskog saveza, Evropske unije, te sprečavanja njegovog prepuštanja dominaciji SAD-a. Vidljivo je to i u stavu Ambasade Rusije u BiH, koja opredjeljenje BiH za ulazak u NATO ocjenjuje kao neprijateljski korak.

Finansijki i diplomatski uticaj

Prema mišljenju političke analitičarke Ivane Marić, Rusija uz minimalne napore pokazuje EU i Americi da može imati kontrolu nad liderima u Srbiji i BiH, odnosno, u entitetu Republika Srpska, posebno po pitanju ulaska u NATO, kao što pokazuje da može dati pozitivan signal ovim državama da se pridruže, ukoliko ona dobije odgovarajuću protuuslugu.

“Ruski uticaj nije toliko primijetan za građane. On se najviše odražava preko velikih investicija, često u sumnjivim aranžmanima s bh. političarima. Najveći uticaj je ipak diplomatski, koji nerijetko stvara dojam da postoji znatno veći interes Rusije za ovaj dio Evrope nego što je zaista slučaj. Tako se slike iz hodnika s margina skupova predstavljaju kao važni višesatni razgovori, no to odgovara i jednoj i drugoj strani”, govori Ivana, smatrajući BiH, Srbiju i Crnu Goru objektima geopolitičkih prepucavanja velikih svjetskih sila, koje jedne drugima pokazuju svoju moć i uticaj na političke lidere u ovim državama.

Crna Gora, koja je uživala podršku zapadnih sila kada se odlučila za članstvo u NATO-u, prije nekoliko godina okrivila je pripadnike ruske Federalne službe bezbjednosti i agente Vojne obavještajne službe (GRU) za pružanje podrške državnom udaru na dan izbora kako bi se smijenila vlast i spriječilo pridruživanje. Rusija je to ocijenila apsurdnom optužbom.
“Rusija podržava Srbiju u njenom opiranju članstvu u NATO-u, ali joj s druge strane Evropska unija ne uskraćuje podršku, jer odlučnim korakom korača ka EU članstvu. BiH je u najlošijem položaju.

S najmanje sposobnim političarima koji se zadovoljavaju gomilanjem bogatstva unutar države, zainteresovanim za dešavanja na globalnom planu samo u mjeri u kojoj to utiče na njihove planove, ulogu pregovarača za BiH preuzele su druge države, prvenstveno Srbija i Hrvatska, koje su to objeručke prihvatile podižući na taj način svoju cijenu u pregovorima s velikim svjetskim silama.”

No, neovisno o razlikama u političkom statusu, na prostoru bivše Jugoslavije izgleda da niko nije sretan, a koliko će očaj duboko uspjeti ući u budućnost, ovisi samo o spremnosti društava da se potpuno otvore slobodarskim vrijednostima i istinskoj modernizaciji.


Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacija za Android | iPhone i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

KOMENTARI (5)