Objavljena deklaracija: Govorimo zajednički jezik s četiri varijante

Tekst Deklaracije o zajedničkom jeziku koji je sastavilo 30 stručnjaka iz Srbije, BiH, Hrvatske i Crne Gore, a koji je rezultat projekta Jezici i nacionalizmi, predstavljen je danas u sarajevskom Media centru. 

Od aprila do novembra 2016. u okviru projekta Jezici i nacionalizmi konferencije su održane u Podgorici, Splitu, Beogradu i Sarajevu i eminentni stručnjaci iz oblasti lingvistike i drugih društvenih nauka sastavili su Deklaraciju o zajedničkom jeziku u namjeri da se podigne svijest i aktivno utječe na postojeće nacionalističke jezičke prakse u sve četiri države regiona u kojima se govorio srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski jezik. 

Na današnjoj konferenciji tekst deklaracije predstavili su profesor Enver Kazaz, spisateljica Ivana Bodrožić, Vladimir Arsenijević iz Udruženja Krokodil, pisac i novinar Balša Brković, Borka Pavićević, direktorica Centra za kulturnu dekontaminaciju.

Deklaracijom se ne želi uvesti jezički anarhizam

O značaju ove deklaracije i interesu javnosti za ovaj projekt najprije je govorio Vladimir Arsenijević iz Udruženja Krokodil koji je potvrdio da su zbog velikog broja upita i interesa medija tekst deklaracije objavili i prije nego je to bilo predviđeno. 

"Pustili smo tekst prije 20 sati i već ga je potpisalo više od 2 000 ljudi. To je potvrda koliko je ovo važno pitanje. To je očigledno pitanje krvi i mesa u regionu, nešto što nas jako grebe, što nas muči", kazao je Arsenijević i dodao da je deklaracija namijenjena mladim ljudima i da je potpuno očekivano da političari reagiraju na nju s negodovanjem. 

Deklaraciju o zajedničkom jeziku možete potpisati na ovom linku.

Jedna od potpisnica deklaracije je i Ivana Bodrožić, spisateljica i kroatistica iz Hrvatske. 

Ona je potcrtala da iza deklaracije ne stoji nijedna institucija, nijedna politika, stranka... i da je ona rezultat ličnih kredibiliteta i uvjerenja. 

"Primijetili ste da nema prevoditelja ovdje. U Hrvatskoj se ova deklaracija smatra napadom na onu koja je objavljena prije 50 godina o hrvatskom jeziku. Međutim, ova deklaracija nije u sukobu s tom. Štaviše, obje deklaracije zastupaju iste stavove. Mi ovom deklaracijom ne želimo stvoriti jedan jezik, ne želimo ga zvati jednim imenom. Niti kome želimo zabraniti da govori kako želi. Postoje četiri standardne varijante jednog jezika i svako ima pravo da jezik zove onako kako želi", kazala je Bodrožić.

Da je riječ o jednom jeziku potvrđuje i lingvističko pravilo o razumijevanju govornika u 75 posto izgovorenog, smatra Bodrožić. 

"Bitno je kazati da se jezici vrlo često ne podudaraju s narodima. Takvi primjeri su u Njemačkoj, Austriji i važno je da pominjemo ove primjere da nas ne bi optuživali za nešto što mi ne radimo. Nakon rata smo svi morali paziti kako govorimo, svi smo morali paziti da budemo 'čisti'", ispričala je Bodrožić, navodeći neke lične primjere u kojima je osjetila negativne posljedice "čišćenja jezika".

Bodrožić ja naglasila da deklaracija nikome ne nameće ništa i da se nikako ne želi deklaracijom dovesti do jezičkog anarhizma. 

"Standardne varijante moraju ostati. Ne želimo anarhiju u jeziku. Želimo samo ukazati da se jezik može shvatati i na drugi način", kazala je Bodrožić i još jednom istaknula da ne žele imenovati jezik kao jugoslavenski ili bilo kako drukčije, već da svaki narod svoj jezik može zvati onako kako želi.

Deklaracija dokazuje ono što je očigledno

Borka Pavićević iz Centra za kulturnu dekontaminaciju kazala je da je deklaracija oblik ozdravljenja i skidanja spina s normalnog koje je postalo nenormalno. 

"Identifikacija jezika i nacije dovela je do nacionalističkog kiča. Zanimljivo je da je rad na prisvajanju identitetskog proizveo ogromnu količinu spomenika, jezika i svega drugog i to je dovelo do blamaže upravo zbog insistiranja na različitosti", rekla je Pavićević, dodavši da se danas uglavnom govori međunarodni jezik koji je sveprisutan i neizbježan. 

Pisac i novinar Balša Brković kazao je da je jezik postao instrument moći.

"Upravo je zato važna deklaracija o zajedničkom jeziku. I ove prve reakcije već pokazuju da će ona nervirati nacionaliste a nema ništa bolje od toga da nerviramo nacionaliste", kazao je Brković.

Brković je naglasio da jezik ne smije postati jedno od historijskih strašila o kojima je govorio Krleža, već on mora ostati sredstvo komunikacije. 

Profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Enver Kazaz je također jedan od potpisnika i sudionika u nastanku deklaracije. 

Citirajući riječi Alije Isakovića koji govori da imamo zajednički jezik koji nije jedinstven, Kazaz je zaključio da je to identično onome što piše u deklaraciji o zajedničkom jeziku. 

"Alija Isaković se slaže s nama i znao je da je riječ o jednom jeziku. Ova deklaracija dokazuje ono što je očigledno. Dokazuje ono što su u Hrvatskoj davno tvrdili Ilirci i ono što su kasnije tvrdili modernisti", kazao je Kazaz. 

Djeca u BiH izložena su u obrazovnom sistemu nacionalističkoj ideološkoj mržnji

Navodeći primjere iz naše zemlje gdje su djeca stalno izložena diskriminaciji kad je riječ o jeziku, Kazaz je kazao da je riječ o jezičkom rasizmu.

"Ova deklaracija pomaže BiH i njenom kulturnom prostoru i identitetima da shvate važnu činjenicu - jezik nije samo ideološko sredstvo i ne smije to biti. Jezik je komunikacijski prostor, on je kulturni prostor, on je prostor humanizma. Kad bi se ovo shvatilo, naš obrazovni sistem ne bi bio diskriminacijski."