O nastanku predstave Strah i bijeda Trećeg rajha

Predstava ''Strah i bijeda Trećeg rajha'', rađena po tekstu Bertolta Brechta, u režiji Nermina Hamzagića, premijerno će biti izvedena večeras, 24. februara u Sarajevskom ratnom teatru, s početkom u 20h.

Riječ je o ansambl predstavi u kojoj glumci igraju više uloga, a glumačku postavu čine: Snežana Alič, Amila Terzimehić, Alban Ukaj, Adnan Hasković, Jasenko Pašić i Amar Selimović

Scenografiju potpisuje Tarik Musakadić, kostimografiju OSHYOSH (ex Kao Pao Shu), izbor muzike Mirza Šišić uz pomoć dirigentice Tijane Vignjević, dramaturgiju Asja Krsmanović, a grafički dizajn Goran Lizdek.

Nakon Orwellove ''1984'' u režiji Benjamina Bajramovića, na red dolazi predstava slične tematike, čime SARTR nastavlja ove godine uspostavljenu praksu prikazivanja tematski i društveno angažiranih predstava.

''Ove su nam teme izuzetno bitne, s obzirom na činjenicu da  je 2012. godina obilježena 20-om godišnjicom od početka opsade Sarajeva, pa tako i postanka samog SARTR-a'', izjavio je Nihad Kreševljaković, direktor SARTR-a.

SARTR o Strahu i bijedi Trećeg rajha
''Strah i bijeda Trećeg rajha'', dramski tekst Bertolta Brehta govori o životu njemačkog naroda pod vladavinom Adolfa Hitlera, o rastućem nacizmu i poniženju ljudskog bića. Izjave svjedoka i novinski članci, iz tog vremena, poslužili su kao osnovna građa za tekst ''Strah i bijeda Trećeg rajha''.

Kako se fašističko-nacionalistička retorika sve glasnije čuje i nailazi na sve veću podršku među Evropljanima, sve je izvjesnije da atmosfera u današnjem evropskom društvu počinje nalikovati na onu iz 1933. godine. Kako priča o Rajhu, ili ideji premoći jednog nad drugim, očigledno nikada nije svršena, ova predstava je pokušaj da upozorimo na pogubne posljedice slijeđenja nazi-fašističke politike. 

Uzrok i rješenje problema je čovjek. Čovjek koji slijedi, koji se ne suprostavlja i ne buni. Njemački čovjek je imao izbor, i glasao je za Hitlera. Mi danas imamo obavezu da, poučeni iskustvom Holokausta, ovom zlu kažemo NE! 

Foto: Filip Đurić, Radiosarajevo.ba

Nermin Hamzagić: Ovo nije teatar teatra radi; zadatak je u prenošenju snažne poruke
Uoči večerašnje premijere u SARTR-u, porazgovarali smo sa mladim sarajevskim režiserom Nerminom Hamzagićem koji večerašnjom predstavom izlaže svoj diplomski rad na Akademiji scenskih umjetnosti/odsjek režija, u klasi Harisa Pašovića. Na pitanje šta je to što ga je natjeralo da se pozabavi upravo ovom tematikom, Hamzagić je odgovorio:

''Mislim da naše društvo već više od 20 godina vodi bitku sa fašizmom, a u Europi kakva je danas, fašizam je ozbiljna prijetnja. Predstava samo podebljava važnost aktuelnih tema sa žarištem u ovom problemu, usljed kojeg dolazi do povećanja depresije i anksioznosti današnjeg čovjeka...''

Što se tiče samog rada na predstavi, ističe kako je svaki proces jedinstven i uvijek se počinje iz početka, bez obzira na iskustvo.

''Uzbudljivo je bilo sve. Rad na kostimu, izrada koncepta i, naravno, rad sa muzikom. Imao sam sreću da sarađujem sa izvrsnim umjetnicima i profesionalcima kao što su Tijana, Irma Saje, Vanja Ciraj, Goran Lizdek, Ređžinald Šimek, Tarik Musakadić...''

Alban Ukaj: Brechtova direktnost koja prodire do srži
''Brechtove su scene nastajale na račun dokumentarnih izjava, tako da ova predstava bez sumnje spada u dokumentarni teatar. U samom radu na predstavi smo pokušali uvesti nešto novo, vođeni samom činjenicom da Brechtov teatar ne dopušta empatiju, te je direktan i na taj način udara u kost, prodirući do same suštine stvari. Brecht je, prije svega, politički dramaturg/pisac, a nama kao glumcima je bilo izuzetno bitno da vidimo jesmo li u stanju da jedno takvo djelo iznesemo na scenu. Ovdje se svakako osjeti mladi duh ovog teatra,  a na nama je odgovornost i potreba da privučemo što više mladih ljudi, nove, pozitivne energije u cilju osvješćivanja ljudi po pitanju ove tematike.'' / Alban Ukaj

Foto: Filip Đurić, Radiosarajevo.ba

Amar Selimović: Razbijanje trivijalnosti o mogućnosti promjene
''Teatar u svakom slučaju mora da bude angažiran, a njegov kreator se svakako mora potruditi da razbije tu uvriježenu trivijalnost kako teatar može nešto da promijeni. Ono što je karakteristično za Brechta jeste upravo slučaj da često jedan glumac igra više uloga, pa je tako i namjera ove predstave razbijanje iluzije i odustajanje od poistovjećivanja sa likovima; to je ta Brechtova distanca i koketiranje sa iluzijom.'' / Amar Selimović

Foto: Filip Đurić, Radiosarajevo.ba

Glumci u ulogama muzičara
Budući da se radi o Brechtovom teatru, tu su nezaobilazni songovi; jedan je Brechtov song ''Ponuda i potražnja'' iz njegovog djela Mjera/Die Massnahme, koji je uglazbio Hans Eisler 1930. godine u istomenom muzičkom djelu, dok je drugi song sa albuma A junk opera, londonskog benda The Tiger Lillies iz 1999., pod nazivom Bully boys.

The Tiger Lillies se karakterizira kao brechtovski punk kabare koji u svojoj muzici objedinjuje različite izraze, od francuske šansone, opere, flamenka, ciganske muzike, pa do berlinskog kabarea tridesetih godina. 

Brechtov teatar nije teatar razonode, on je angažiran, ciničan, šokantan, apsurdan...
S obzirom na to da se većina glumaca dosad nije susretala sa muzičkim instrumentima na sceni, upomoć je uskočila dirigentica Tijana Vignjević, zaslužna za postavljanje muzičkih scena u predstavu. 

''Ono što je za mene najzanimljivije u Brechtovom teatru je u kolikoj mjeri vas navodi na razmišljanje. Ja sam tip osobe koji se jako lako identificira sa likovima u drami, i nerijetko zaplačem u pozorištu ponesena emocijama, ali Brecht me toliko angažuje mentalno, da se ne stignem prepustiti emocijama. Brechtov teatar nije teatar razonode, on je angažiran, ciničan, šokantan, apsurdan...'', mišljenje je Tijane Vignjević.

Foto: Filip Đurić, Radiosarajevo.ba

''Sa glumcima je bilo prekrasno raditi. Od samog početka pokazali su zarazan entuzijazam. Svi su se, pored tumačenja više uloga u samoj predstavi, morali navići i na potpuno nove - uloge muzičara. Dosta nam je olakšalo posao to što Alban Ukaj već od ranije svira klarinet i saxofon. Jasenka Pašića smo naučili da svira harmoniku, Amara Selimovića-gitaru, dok Snežana Alič i Amila Terzimehić alterniraju od vodećih, do pratećih vokala. Sve se odvija uz teški ritam u izvedbi Adnana Haskovića. Probe su bile intenzivne i dugotrajne, ali u dobrom raspoloženju i sa dobrom energijom, tako da nisu bile previše zamorne. 

Najveću prepreku u radu je predstavljala disciplina, jer je skupina vesela, a ja stroga! Šalim se, naravno. Nismo se susreli sa tako velikim preprekama, da bi one danas bile vrijedne spomena.'', izjavila je Tijana Vignjević za Radiosarajevo.

Foto: Filip Đurić, Radiosarajevo.ba

Asja Krsmanović: Dobar teatar je nužno i angažiran teatar
''Strah i bijeda III Reicha je veoma zanimljiv dramski tekst, prije svega po svojoj strukturi. Riječ je o kolažu scena, od kojih svaka može funkcionisati zasebno, gdje se ništa iz jedne scene ne veže za prethodnu, te se samim tim može igrati sa strukturom priče, rasporedom scena, u zavisnosti od onoga što želite akcentirati.

I ako onda to uzmemo u obzir, mogu reći da je najveći izazov bio kako strukturirati predstavu da bi dobili progresiju na nivou ideje, i to je ujedno bilo i najinteresantnije i najteže iz moje perspektive. Ja zaista smatram da je svaki teatarski čin ogledalo društva, bilo da se radi o nečemu što smo navikli zvati ''politički angažiran teatar'', ili o postavci nekog klasičnog komada. Mi ne možemo pobjeći od činjenice da se teatarski čin odvija sada i ovdje, dakle u određenom kontekstu od kojeg se ne može pobjeći. Pa čak i ako je taj čin potpuno eskapistički, on svejedno nešto govori o stanju društva. Iz tog razloga mislim da teatar možemo dijeliti samo na dobar ili loš. Dobar teatar je nužno i angažiran teatar. Brechta izuzetno cijenim, ali ne samo zbog tema kojima se bavio u teatru, već zbog načina na koji se njima bavio. Mislim da je tu istinska vrijednost njegovog rada.''/ Asja Krsmanović